Godine 2017. u prostorijama Memorijalnog centra Kovači održan je okrugli sto na temu “Heroji Oslobodilačkog rata”. O devet heroja, Safetu Hadžiću, Mehdinu Hodžiću, Hajrudinu Mešiću, Adilu Bešiću, Safetu Zajki, Midhatu Hujduru, Enveru Šehoviću, Nesibu Malkiću i Izetu Naniću govorili su njihovi prijatelji, saradnici i saborci. Redali su se referati, iznošena sjećanja na heroje, isticane osobine; hrabrost, poštenje, sposobnost organizovanja, rukovođenja, odnos prema drugima, ljubav prema Domovini, čestitost, snalažljivost u iznenadnim teškim, pa i odsutnim momentima. Naši heroji, heroji ovog naroda bili su u svojim sredinama omiljeni i poštovani. I svi su bili vođe. Prvi! To im je bila prepoznatljiva zajednička osobina.

Dok sam sa pažnjom slušao izlaganja sjećanja su me vraćala na Safeta.

Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u svome džematu, u naselju Švrakino selo u Sarajevu, kao predsjednik Džamijskog odbora pokrenuo je inicijativu za izgradnju džamije. Izabran je za predsjednika Inicijativnog, pa Građevinskog odbora. Imao je 24 ili 25 godina života i gradio džamiju. Rijetkost u tom vremenu i u tadašnjoj državi. Od tih „nelegalnih aktivnosti“ ograđivali su se i organi Islamske zajednice. UDBA je saznala. Zvali ga na „informativni razgovor“, ubjeđivali – pa kad nije išlo zaprijetili zatvorom od 10 godina. Safet je hladno i smireno odgovorio: „Da se dogovorimo - meni deset godina, a džematu džamija.” Inspektor bijesan, istjerao ga je.

Sarajevski proces muslimanskim intelektualcima 1983. godine Safet je emotivno doživljavao. Ali i angažirano. Svakoj sudskoj raspravi kojoj je bilo dozvoljeno prisustvo javnosti Safet je prisustvovao. Učestvovao je u prikupljanju pomoći za porodice nekih osuđenika, a neke akcije je sam organizirao i provodio. Prisutan je Osnivačkoj skupštini Stranke demokratse akcije u hotelu Holiday In 26. maja 1990. godine. Potom učestvuje u organizaciji i održavanju Osnivačke skupštine SDA za grad Sarajevo i biva izabran za člana Gradskog odbora. Najviše je radio i dao najveći doprinos osnivanju SDA u svojoj općini Novi Grad Sarajevo i u njenoj pobjedi na izborima. Uzeo je neplaćeni odmor u Vodovodu u kome je radio kako bi se sav posvetio radu za Stranku. I izabran je za prvog predsjednika. Dakle prvi!

Član je Prvog štaba Patriotske lige za grad Sarajevo. Formirana je Patriotska liga u Novom Gradu. Safet je izabran za predsjednika. Opet prvi! Predsjednik je i političkog dijela Patriotske lige za regiju Sarajevo. Ponovo prvi! I kad je trebalo ginuti - Safet je poginuo. Među prvima.

Godina 1991. bila je prepuna značajnih događaja i velikih aktivnosti, za koju poznavaoci, a i sami učesnici znaju reći da je u značajnoj mjeri odredila pravce, kako političkog tako i odbrambeno-oslobodilačkog djelovanja u godinama agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. U svemu tome Safetov doprinos je veliki. Nakon provedenih prvih višestranačkih izbora, u jesen 1990. godine uspostavlja se vlast u općini Novi Grad. I u pripremi izbora Safet je neumoran. Obilazi teren, sve mjesne zajednice, lično dijeli obroke posmatračima na izborima. Vodi međustranačke pregovore za uspostavu vlasti.

Šef pregovaračkog tima SDS-a, kasniji haški optuženik i presuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik tokom jednih razgovora, iskoristivši trenutak Safetove odsutnosti kaže: „Kad bi mogli pregovarati bez Safeta lakše bi se dogovorili“. Od prvog dana uspostave vlasti Safet redovno i svakodnevno održava radne dogovore sa svim SDA izabranim funkcionerima. Što bi se tada dogovorilo, to bi bilo i provedeno. Organizuje zajednički obilazak terena. Govori sa najvećom ozbiljnošću šta je mještanima na predizbornim skupovima obećavao i traži pokretanje potrebnih postupaka za realizaciju obećanja. Govori da je obećanje dug i da valja ponovo stati pred ljude neukaljana obraza.

Safet učestvuje u radu Skupštine Općine Novi Grad. I tu dominira. Njegova pronicljivost, upornost, pravovremenost u reakciji davala je dodatnu sigurnost odbornicima iz njegovog kluba, a onim drugim otežavala, a najčešće i onemogućavala provođenje njihovih namjera.

Uvijek prvi

Dva događaja od velikog i državnog značaja vrijedi posebno spomenuti. Popis stanovništva i referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Komisije za popis stanovništva bile su zadužene za organizaciju i provođenje, te pravovremeno obavještavanje stanovništva o društvenom i političkom značaju popisa. No, Safet je i u taj zadatak uključio, kako sebe tako i druge aktiviste. Danonoćno je objašnjavao ljudima kako, prije svega, ispravno dati odgovore na pitanja vjere, jezika i nacije. Iz današnje perspektive to izgleda jednostavno. Odgovori su logični i nameću se sami po sebi. Nije bilo baš tako te 1991. godine. Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, kako je poznato, održan je 29. 2. i 1. 3. 1992. godine.

Kakvo je Safetovo učešće bilo dovoljno je reći da je, kako prvog, tako i drugog dana referenduma posjetio sva glasačka mjesta u općini Novi Grad u kojoj je 28 mjesnih zajednica, a u nekima je bilo i više glasačkih mjesta. A netom po zatvaranju glasačkih mjesta SDS “čarapaši” postavili su barikade sa namjerom da blokiraju Grad. Safet je hitro reagovao. Odlučeno je da se postave “kontra barikade“. Obišao je teren, određivao lokacije i lično učestvovao u postavljanju „kontra barikada“. Time je obesmišljena namjera SDS-a o blokadi grada putem barikada. I u ovoj aktivnosti Safet je bio prvi.

I u pripremama za odbranu Safetova uloga je bila jedna od ključnih. Prvi štab Patriotske lige formiran je krajem marta 1991. godine. Bio je član Štaba. Na jednoj od sjednica je usvojen tekst Zakletve Patriotske lige, a Safet je, samo par dana poslije, organizirao sa najbližim saradnicima potpisivanje teksta Zakletve. Možda i prvi dokument Patriotske lige „Upute za organizovanje poslova odbrane i zaštite u neposrednom predstojećem periodu“ detaljno je razrađen u općini Novi Grad i u većini tačaka uspješno realiziran.

Učesnik je Savjetovanja u Domu policije 10. juna 1991. godine na kojem je imao i zapaženo izlaganje.

U septembru je formiran Krizni štab Gradskog odbora SDA Sarajevo. Jedan od pet članova je Safet. Vrijedi izdvojiti dvije odluke ovog štaba:
- o prihvatanju oficira koji su napuštali JA - neposredno nakon te odluke Novi Grad, odnosno Patriotska liga Novog Grada postaje, slobodno se može reći centar prihvata, zbrinjavanja i uključivanja u redove Patriotske lige oficira, a takvih je svakim danom bivalo sve više;
- o zaštiti vitalnih objekata - jedan od takvih objekata u Novom Gradu, možda i najvitalniji je zgrada RTV doma. Na organiziran i legalan način zgrada RTV doma je zaštićena. Njenu zaštitu inicirao je Safet i bdio nad time.

I pored uključivanja oficira koji su napuštali JA u redove Patriotske lige, ipak se osjećao nedostatak kadra sa vojno-stručnim znanjima. Iz tog razloga je stavljena na raspolaganje kompletna evidencija rezervnih oficira i podoficira sa preko 1800 lica koja se vodila u Općinskom sekretarijatu narodne odbrane Novi Grad. U ovoj evidenciji su se nalazila i imena nekih budućih proslavljenih starješina naše Armije, među njima i drugi heroj Oslobodilačkog rata iz Novog Grada Safet Zajko. Na taj način je, putem mreže članova Patriotske lige, aktivista sa područja cijele Općine, angažovan značajan broj vojno-stručnog kadra sastavljenog, da tako kažem, od domaćih ljudi. I ovdje je Safetova uloga nezaobilazna.

I opet u septembru, 1991. godine, a povodom Naredbe o upućivanju regruta u JA, sa Safetom je dogovoreno „spontano“ okupljanje građana ispred zgrade općine Novi Grad, a protiv slanja regruta. Unaprijed sačinjeni, a na Skupu prihvaćeni zahtjevi proslijeđeni su teleksom Predsjedništvu BiH. Dan ili dva nakon, uslijedio je Zaključak Predsjedništva o, u prvi mah odgodi, a nekoliko dana potom i o potpunoj obustavi uputa regruta u JA.

U istom mjesecu, a po Odluci Predsjedništva BiH, na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, gdje je bilo potrebno, izvršena je popuna, opremanje i naoružavanje rezervnog sastava policije. U Novom Gradu taj zadatak, svako iz svoje nadležnosti, obavili su Stanica javne bezbjednosti i Općinski sekretarijat za narodnu odbranu. Rezervni sastav popunjen je najvećim dijelom pripadnicima Patriotske lige i drugim patriotski opredijeljenim pojedincima. Kroz ovakav odabir usklađen je i nacionalni sastav jedinice sa rezultatima popisa stanovništva. Dotadašnja usklađenost bila je ustvari neusklađenost.

Oko 60% činili su pripadnici srpske nacionalnosti. Pravljenje spiskova i odabir članova Patriotske lige, koji su zakonitim putem ušli u rezervni sastav policije i tako opremljeni i naoružani, obavili su provjereni kadrovi Patriotske lige koje je odredio Safet. Ovo je jedan od primjera gdje je demonstrirano jedinstvo državnih organa, politike, organizovanih patriotskih snaga – Bosanaca i Hercegovaca. U tom vremenu takvi primjeri nisu bili rijetkost.

U Hrasnici je, u noći prvi na drugi decembar 1991. godine održan sastanak predsjednika Alije Izetbegovića sa saradnicima i čelnih ljudi Patriotske lige Bosne i Hercegovine. Sastanak je organizirao Safet sa nekolicinom najbližih saradnika. Cilj je bio informisati predsjednika o dotadašnjim pripremama za organizovanje i pružanje otpora, ako dođe do oružanog napada na Bosnu i Hercegovinu, kao i o planovima za buduće aktivnosti. Ustvari, izložen je koncept odbrane Bosne i Hercegovine i model formiranja budućih Oružanih snaga. Nakon što je pažljivo saslušao podneseni izvještaj i planirane daljne aktivnosti, na kraju sastanka predsjednik se, ustajući pred odlazak obratio Safetu riječima: „Ja ću sve učiniti da spriječimo rat, a vi nastavite sa pripremama - zlu ne trebalo.“

Ovo svjedoči jedan od prisutnih. I nastavljeno je! Sa Safetom na čelu. U ovim aktivnostima dobri poznavaoci tadašnjih prilika Safeta svrstavaju među nekoliko najbližih saradnika predsjednika Izetbegovića.


U danima nakon uspješno provedenog referenduma, na kojem se skoro dvije trećine građana izjasnilo za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, u kasarni JA u Lukavici je, na zahtjev tadašnjeg komandanta kasarne, održano nekoliko sastanaka. Povod su bile navodne provokacije muslimanskog stanovništva sa brda Mojmila prema kasarni i vojnicima u kasarni. A istina je da su komšije srpske nacionalnosti pucale i po muslimanskim kućama na brdu i po kasarni s ciljem izazivanja sukoba vojske i stanovništva.

Sastancima su prisustvovali predstavnici građana, općine, i Safet naravno kao nesporni autoritet i osoba koja je uživala najveći ugled u narodu. Atmosfera je bila mučna. Teške prijetnje stizale su od strane predstavnika JA. Safet je reagirao žustro. Ponavljao je kako JA nije više vojska ovoga naroda. Time je izazvao bijes prisutnog oficira JA - pukovnika po činu. Ovih događaja sjeti će se i tada prisutni oficiri u kasarni Lukavica, a kasnije istaknute starješine Armije RBiH. Kamere Yutela zabilježile su Safetovo obraćanje okupljnim građanima sa stepeništa jedne kuće na brdu Mojmilo, nakon postignutog dogovora sa predstavnicima armije.

Narednih dana poginut će heroj Safet, a predsjednik Izetbegović će, nakon hapšenja na sarajevskom aerodromu, kao zarobljenik iste te armije, provesti dramatičnu noć između 2. i 3. maja 1992. godine. 

Karakter heroja

Safetove individualne osobine, njegove karakterne crte, njegov ukupan vrijednosni sud bio je utemeljen u njegovoj vjeri. Vjera je bila temelj njegovog života. Čvrsta, nepokolobeljiva, ustrajna, stalna i trajna vjera vodila je Safeta kroz život. Ona je bila osnovna snaga koja ga je inspirisala i obavezivala da u životu govori i čini dobro. Njegovo životno pravilo je imperativ Časnog Kur'ana: „...vjerovati i činiti dobra djela“. Tim riječima se može sažeti cijeli njegov život. Ta sigurnost u vjeri činila ga je sigurnim i u djelu. To je valjda Božije usmjerenje. Ne mogu se sjetiti Safetove pogrešne odluke. A mnoge je donio, kad drugima ni na kraj pameti nisu bile. U brojnim slučajevima, važnim, hitnim, pa i dramatičnim, uz Božiju pomoć u koju je nepokolebljivo vjerovao i u nju se uzdao, Safet je donosio važne i ispravne odluke. Safet nije posjedovao fakultetsko obrazovanje. Ali Safetovi pogledi, njegovo razumijevanje situacije, pronicljivost, tačnost u procjeni nastupajućih događaja zasjenili bi mnoge intelektualce.

Narod je imao svoje potrebe, svoja nadanja, svoje strahove... Safet je sve to dijelio sa narodom. Safet je bio glas naroda. Safet je bio vođa. Ona vrsta vođe kojeg narod voli, kome vjeruje, koga jasno prepoznaje kao svoga i koga s toga slijedi.

Safet nije imao nikakvog političkog iskustva. Ali je uspješno vodio stranku, vrlo uspješno proveo međustranačke pregovore o uspostavi vlasti u općini Novi Grad, dominirao za skupštinskom govornicom, vodio politički dio Regionalnog štaba za regiju Sarajevo. Safet je bio bez ikakvog vojnog znanja, ali su ga oficiri uvažavali.

Porodica heroja

U selu Strgačina, u općini Rudo, na jugoistoku Bosne rodio se Safet. Od oca Nezira i majke Semize. Sa još dvije sestre, rastao je u skladnoj porodici. Živjelo se skromno i zadovoljno. Porodica se bavila nešto zemljoradnjom, više stočarstvom. Safet je od najranijih dana čuvao stoku, napasao ovce. I sticao prva znanja o životu. Svojim bistrim okom upijao ljepote prelijepih krajeva, guste šume, brdovite proplanke, bistri Lim u žurbi prema svojoj Drini. Tu se usadila ljubav prema Bosni u njegovo herojsko srce. I tu će, tridesetak godina kasnije, na Osnivačkom skupu SDA za Rudo iskazati zavjet:

„I živote ćemo dati za Bosnu i Hercegovinu“. Bošnjaci tih krajeva su, u minulim vremenima, kad god se dušmanima prilika ukazala, svojom krvlju bojili Drinu i natapali zemlju bosansku. Tiho, bojažljivo, pazeći da se kojim slučajem ne udari na „temelje bratstva i jedinstva“ prodrlo bi ponegdje poneko sjećanje slučajno preživjelih o minulim stradanjima. Safet je slušao. U komšijama koje je sretao prepoznavao krvnike.

Porodica, u kojoj je rastao, isticala se islamskim životom. Redovan namaz je bio baš to - redovan. Od tih dječačkih dana pa do kraja života, Safet namaz nije propuštao.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća porodica seli u Sarajevo. Otac radi u preduzeću Vodovod. Ostalo je upamćeno da su tih godina samo tri mlada čovjeka jedini u Vodovodu postili ramazan radeći svoje redovne poslove. Jedan od njih je bio Nezir Hadžić, Safetov babo. Safet se oženio, formirao svoju porodicu. Sa svojom čestitom hanumom odgojio djecu na način kako je i sam odgojen. I danas se u porodici, porodicama njihove djece i unučadi živi islamskim životom.

Majka, hadži Semiza-hanuma, kada joj je saopšteno da joj je sin poginuo, kazala je: „Elhamdulilah, moj Safet šehid“. Majka bosanska! Slično je reagirala i čestita hanuma Safetova.


Safet je bio sin ovoga naroda i sin zemlje Bosne; čestit, pošten, vrijedan, skroman, vjeran, hrabar, iskren, povjerljiv, radovao se uspjehu drugog, pri tom nije težio vlastitom. Svaku svoju poziciju i ulogu razumijevao je kao dužnost-nikako kao privilegiju. Safet je bio jedinstvena ličnost. Rijetko se pojavljuju takvi ljudi. Poginuo je 18. aprila 1992.godine u Vogošći priliko akcije izuzimanja materijalno-tehničkih sredstava i opreme iz preduzeća „Pretis“. Pogibija Safetova zatekla je porodicu bez finansijskih sredstava. I zadnji dinar porodičnog budžeta dao je za nabavku oružja.

Safet je otišao u nezaborav. Nama ostao primjer kako se živi svoja vjera i kako se voli svoja Bosna.

Safet je general Armije Republike Bosne i Hercegovine. Dopitnik je Zlatne plakete, najvećeg priznanja općine Novi Grad, najvećeg ratnog priznanja „Zlatni Ljiljan“. Safet je heroj Oslobodilačkog rata.