Nekada su gotova sva djeca željela postati astronauti, ti hrabri istraživači svemira. Danas su astronauti izgubili dio svog glamura, barem u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je tri puta veća vjerovatnoća da će djeca poželjeti da budu utjecajni na društvenim mrežama nego da odlete u svemir. U Kini je obrnuto, više od polovine (56 posto) djece od 8 do 12 godina kaže da bi najviše voljeli da postanu astronauti kad porastu, a samo 18 posto utjecajni na društvenim mrežama. Grafikon prikazuje odgovore oko 3.000 djece koja su upitana koja profesija ih najviše privlači, od influensera/YouTubera, astronauta, učitelja, profesionalnog sportiste i muzičara, u sklopu studije Mogli su izabrati do tri opcije.

Iako je tačan razlog za razliku u težnjama nepoznat, vjerovatno se svodi na nekoliko faktora. Na primjer, široko se smatra da je vrhunac istraživanja svemira u SAD-u bio prije nekih 50 godina, kada je Neil Armstrong bio prvi čovjek koji je hodao po Mjesecu. Tada bi veći udio djece u SAD-u vjerovatno rekao da žele biti i astronauti. U međuvremenu, Kina je posljednjih godina ubrzala tempo u istraživanju svemira, a predsjednik Xi Jinping je izjavio da ima ambicije da ta zemlja postane "velika svemirska sila".

Eric Berger iz Ars Technica sugerira da bi drugi mogući razlog mogao biti to što obrazovni sistem u Kini stavlja veći naglasak na vrijednost nauke i istraživanja svemira.

Ili je to možda manje povezano s nedostatkom interesa za svemir, a više s glamurizacijom i relativnom izloženošću društvenim medijima djece na Zapadu. Tamo gdje su Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo posljednjih godina povećale svoju upotrebu društvenih medija, Kina je počela pooštravati svoja ograničenja na takvim stranicama, posebno kada su u pitanju djeca, navodeći opasnosti ovisnosti o internetu i negativne utjecaje na vid mladih, koncentraciju i mentalno zdravlje.

Naravno, nemamo podatke šta mali Bosanci i Hercegovini žele postati kada porastu, no, postoji opravdan strah da mnogi žele biti “Zvezde Granda” i zvijezde sličnih realityija, jer tome su najčešće izloženi. S obzirom na utjecaj influensera, sigurno bi se i ta zanimanja našla u vrhu popisa. Ali nije do djece, do roditelja je, oni su ti koji djeci pišu školske zadeće umjesto da, kao Kinezi, promoviraju vrijednost nauke.