Zahvaljujući ličnoj strasti austrougarskih oficira i vojnika, ostali su nam o vremenu austrougarskog pohoda na Bosnu i Hercegovinu dragocjeni zapisi – olovkom, perom za tuš i akvarelskom četkicom – mnogih bitaka u kojima su Bošnjaci svojim herojskim otporom pokušali zaustaviti nastupanje vojne sile K und K monarhije i njen prodor prema jugu Balkana.
Nemaju ti radovi neku osobitu likovnu vrijednost, smatra historičar umjetnosti Vefik Hadžismajlović. To su uglavnom nepretenciozne skice, ali i dovršene realizacije, rađene rukom više ili manje darovitih amatera, ali svi ti radovi nose izuzetno mnogo dokumentarnosti i faktografije, na čiji je značaj, kada se radi o historiji Bosne, o našim osvrtanjima prema našoj bližoj ili daljoj prošlosti, suvišno bilo kakvo ukazivanje.
Također, radovi ovih slikara-amatera-vojnika prebogati su podacima o mnogim vidovima života u tadašnjoj Bosni i Hercegovini, što s historijsko-faktografskog i uopšte kulturološkog stanovišta sam likovni aspekt, odnosno likovnu vrijednost ovih crteža i akvarela čini manje značajnim i presudnim.
Među slikarima-amaterima bio je i austrijski oficir – natporučnik Edmund Misera, za čije smo ime saznali naporom Bošnjačkog instituta Adil-beg Zulfikarpašić, a koji je za vrijeme svog boravka u Bosni i Hercegovini, od 1879. do 1883 godine, službovao u Mostaru. Dosad se za ovog slikara-amatera-vojnika znalo da je slikao po Dalmaciji i Boki Kotorskoj.
Naime, u Katalogu muzejske zbirke Povijesnog muzeja Hrvatske (Gradovi i krajevi na slikama i crtežima od 1800. do 1940, Zagreb, 1977. godine) naveden je podatak da je Muzej došao u posjed 48 akvarela s motivima iz Dalmacije i Boke Kotorske iz godina 1880. do 1898. U kasnijem tekstu saznajemo da je kolekcija ovih akvarela otkupljena 1972. godine od vlasnika jedne pariške galerije – galeriste Avde Hromića, koji je znatno veći broj Miserinih akvarela otkupio od muža neke Miserine rođake.
Ova je rođaka, naime, prilikom svoje udaje Miserine akvarele donijela u Pariz, a njen je muž, eto, da li poslije njene smrti, našao za njih kupca u pariškom galeristi bosanskog porijekla Ovaj je galerista, čini se, podijelio Miserine akvarele (njih stotinjak?) na dvije grupe. Jednu grupu čine akvareli s motivima iz Dalmacije i Boke Kotorske, a drugu – radovi nastali u Bosni i Hercegovini (s nekoliko motiva iz Boke Kotorske).
Prvu cjelinu otkupio je Povijesni muzej Hrvatske (1972. god.), dok će druga cjelina dugo čekati zainteresovanog kupca. Za kolekciju se, najzad, dvadesetipet godina nakon prodaje Miserinih akvarela na temu Dalmacije i Boke Kotorske zainteresovao gospodin Adil Zulfikarpašić, osnivač Bošnjačkog instituta u Zürichu. Otkupom Miserinih akvarela gospodin Zulfikarpašić je svojoj dragocjenoj zbirci izvornih dokumenata, rukopisa i umjetničkih djela bošnjačke prošlosti dao još jedan značajan prilog – 46 akvarela Edmunda Misere na temu Bosne i Hercegovine, koje je ovaj slikar-natporučnik naslikao za vrijeme svog službovanja u Mostaru, 1879.-1883. god.
Njegovi akvareli, kombinovani s temperom (gvaš) s motivima Bosne i Hercegovine dobrim dijelom predstavljaju granična područja okupiranih teritorija, neovisno od toga s koliko ljubavi ih je slikao. Misera je svakako planski i po zadatku obilazio granična područja prema Crnoj Gori, pa ga zato vidimo u Trebinju, Gacku, Avtovcu, Fatničkom polju, ali i u područjima nedaleko od Metkovića (stara Drijeva), Gabele, Počitelja i dr.
Kao artiljerijski natporučnik, stručnjak za municiju i pirotehniku, E. Misera je obilazio s akvarel-blokom fortifikacije i graničarske vojne objekte, slikajući ih vjerno i detaljistički. Karaula i stražarskih kula na njegovim je slikama nemali broj, što samo potvrđuje našu pretpostavku da je E. Misera uspješno sjedinio svoje vojne dužnosti i slikarske sposobnosti, tako da se uz pomoć akvarela koje je slikao na svojim putovanjima mogu odrediti pravci njegovih kretanja kao vojnog lica i starješine, saznati stanje pojedinih graničarskih objekata, njihov položaj, opremljenost, neki podaci o posadi i sl.
Te Miserine akvarele, naime, možemo posmatrati i kao neku vrstu slikanih izvještaja s njegovih službenih putovanja i obilazaka graničnih oblasti na jugu K-und-K imperije. Ali, neovisno od niza pitanja koja sebi postavljamo u vezi motiva nastanka ovih akvarela, ovu Miserinu kolekciju možemo posmatrati i s čisto likovnog stanovišta, bez obzira na vojnu stručnost (1911. godine dobio je čin general-majora) i političku pozadinu zadataka koji su doveli Edmunda Miseru u Mostar, da u njemu službuje od 1879. do 1883. god., kada napušta Bosnu i odlazi u Lavov, njegove akvarele na temu Bosne i Hercegovine posmatrat ćemo prije svega kao likovne realizacije, ne poričući njihov deskriptivni i „neprofesionalni“ nivo.
