Naučni skup Islam i tesavvuf danas – pobožnost, politika ili popularna kultura (sufije između kritike sa Istoka i popularnosti na Zapadu) u organizaciji Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine u Bosni i Hercegovini (CID BiH) održan je u subotu 28. maja u Stocu.

Skup je u svojstvu izaslanika reisul-uleme Islamske zajednice (IZ) u BiH dr. Huseina ef. Kavazovića otvorio direktor Instituta za proučavanje islamske tradicije Bošnjaka dr. Ferid Dautović, ocijenivši kako se radi o jedinstvenom projektu naučne valorizacije sufijske tradicije nad kojim neumorno bdije šejh Halil Brzina Hulusi. Ovaj skup bio je i deseti, jubilarni po redu.

U uvodnom obraćanju šejh Halil Brzina Hulusi naglasio je da rad CID-a i tekije u Stocu prati razvoj samog grada i na svoj specifičan način pridonosi njegovoj afirmaciji i razvoju, kako je to bilo i tokom minulih stoljeća. Ukazao je da najoštrija kritika sufijskog učenja dolazi s arapskog Istoka, što se ogleda u skoro paradoksalnoj činjenici da je tesavvuf u brojnim arapskim zemljama okarakteriziran kao novotarija. Takva stajališta, dodao je, rezultiraju da su velikani islamske duhovnosti na tom i takvom istoku doslovno protjerani iz javnog života, a “otvoren je golemi prostor materijalističkim kumirima popularne kulture te je potrošna senzacija i sjaj dunjalučkog premrežila kolijevku islama”.

“Geografski gledano, sredina na relaciji Istok – Zapad nalazi se na relaciji Bosna i Hercegovina – Republika Turska. Iako mnogi ovu vezu i ovu ravnotežu vage osporavaju i vide u njoj neku geostratešku prijetnju, vezu koja se uspostavljala od dolaska islama na ove prostore, dakle govorimo o prije svega duhovnoj povezanosti, nije moguće prekinuti dnevnopolitičkim špekulacijama”, naglasio je šejh Brzina.

Govoreći o svojstvima sufizma, akcentirao je kako je to prije svega put ljubavi, a tekije mjesta u kojem se nudi duhovni odgoj i vodstvo na putu koji je prepun zamki i prepreka. “Tesavvuf, odnosno islam općenito, prvo je osvajao srca, a tek onda fizički gradove i države. Zaokret koji vodi u propast uradili su pobornici radikalnog tumačenja islama kojim se Zapad plaši dominantno od 11. septembra 2001. U ovim teškim vremenima mi smo zapadnjacima ponudili tesavvuf, koji obiluje porukama ljubavi i tolerancijom. Ponudili smo Rumijevu Mesneviju kao inspiraciju za jedinstvo svih ljudi i međuvjersku toleranciju. UNESCO je 2007. godinu stoga proglasio godinom Rumija povodom 800 godina od njegova rođenja”, podsjetio je šejh Brzina.

Upozorio je na pojave da tarikat u zapadnoj kulturi često poprima primjese new age pokreta, a ponekad ga se pokušava komercijalizirati i lišiti njegove suštine. “Ipak, ne treba biti isključiv, a okvir koji čuva suštinu svakako je šerijat pa je to ujedno i granica na kojoj se mora insistirati. Mi ovdje vidimo da islam kroz tesavvuf polahko prodire, pušta korijenje, ulazi u zapadnjačku kulturu i oplemenjuje je svojim vrijednostima. Islam i tesavvuf će uvijek trebati oblikovati po mjeri vremena i prostora, ali napominjemo da to nikada ne smije biti nauštrb osnovnih šerijatskih propisa”, akcentirao je šejh Brzina.

U osvrtu na odnos prema državi i nacionalnom kazao je kako je osjećaj političkog neizbježan osjećaj, možda i sudbinski, koji nas svakodnevno prati. “Ipak, kao da nismo naučili redati pojmove i prioritete. Kao da se još gubimo u snatrenjima i predodžbama. Kao da je naša ideja još uvijek na razini sna i kao da još uvijek nismo shvatili da se naše puno buđenje već dogodilo – bilo je bolno, bilo je stravično. Bili smo probuđeni Agresijom i Genocidom. Buđenje je to bilo okupano šehidskom krvlju. I umjesto da tu budnost održavamo, jer skupo smo je platili, mi očekujemo čudo u kojem ćemo na ptičijim krilima ponovo odletjeti u san. Dopustimo li to, trebamo se zabrinuti, jer pitanje je hoćemo li se više ikada moći probuditi!”, rekao je šejh Brzina, dodavši kako opstanak Bošnjaka i bosanskohercegovačkih muslimana ovisi od njihovog političkog jedinstva koje neki nažalost redovito iznevjeravaju zbog sebičnosti i koristoljublja.

S druge strane, primijetio je da neki od njih, pak, vjeruju u multikulturu i multietničnost do te mjere da su skloni zanemariti vlastitu nacionalnu i političku samobitnost. “Utapaju se u iluzijama lažnih i neprincipijelnih savezništava koja nikada neće biti moguća. To je onaj put u san, u iluziju, o kojem smo govorili. U tome, a to primjećujemo, dio Bošnjaka često zna neprimjereno iskorištavati sufije i univerzalnu poruku sufijskog puta. Iako ne poštuju bošnjačku tradiciju duhovnosti, mislim na onu autentičnost koja boravi u Bosni i Hercegovini 500 godina, njome se kite ne bi li pred Zapadom odavali dojam tolerantnosti i suživota. Sve to nažalost rezultira time da mi još uvijek nismo uspjeli osvijestiti šta nam je donijela ta naša specifična pozicija na razmeđu Istoka i Zapada o kojoj su suvereno pisali svi naši intelektualci od Ljubušaka i Bašagića do Dizdara i Izetbegovića”, upozorio je šejh Brzina.

Ipak, pozicija Bošnjaka muslimana na razmeđu Istoka i Zapada uz svu traumatičnost ipak je donijela i nešto dobro, naglasio je šejh Brzina, jer nas je ujedno centriralo, postavilo u ravnotežu.

“Mi nismo time neki okrajak islamskog svijeta, mi smo duhovna sredina, centar, koji u sebi nosi i gaji i Zapad i Istok. To je ona specifičnost koju drugi nemaju. I umjesto da tu vrijednost samorealiziramo i napokon prohodamo probuđeni, mi želimo nešto drugo, konstantno bježeći od samih sebe. Sufije su uvijek bile mostovi, spajali dvije nespojive obale, a most k'o most, svi ga gaze iako nosi veličanstvenu ulogu povezivanja nepremostivog”, zaključio je šejh Halil Brzina.

Referirajući se na hadis Muhameda, a. s., o znanju koje ne koristi, u svom radu prof. dr. Nevad Kahteran apostrofirao je činjenicu da se u aktuelnom društvenom trenutku primjećuje gubitak istinskog znanja, ustvrdivši kako većina znanja kojim smo zapljusnuti jeste gubitak vremena, jer je takvo znanje, svrnuto u stjecanje materijalne koristi, odsječeno od bilo čega transcendentalnog. Referirao se na stručne studije koje će uskoro biti objavljene na prestižnim svjetskim univerzitetima u kojima će dosta prostora biti posvećeno Abdulahu Bošnjaku, Pruščaku i Šarčeviću. “Bez obzira na to što smo po broju mali i što geografski ne zapremamo veliku površinu, igramo sjajnu i vrlo važnu ulogu. Sve lijepo što se desilo u filozofiji desilo se u prostoru Mediterana, a sve ružno što se desilo potječe sa sjevera”, kazao je Kahteran.

U radu Salavat u obrednoj praksi Bošnjaka-muslimana u Bosni i Hercegovini dr. Ferid ef. Dautović apostrofirao je frekventna predanja, vjerovanja i uvjerenja o njegovanju svijesti kod bosanskohercegovačkih muslimana u kojoj se ogleda ljubav prema Muhammedu, a. s., potom da donošenje salavata čovjeka čuva od izazova s kojima se svakodnevno susreću. “Ta praksa proizlazi iz vjerske obaveze. Bošnjaci su tu obavezu čuvali kroz različite obrede i manifestacione obrede vjere kao bi se postiglo Allahovo zadovoljstvo i ljubav, naklonost Poslanika i njegovog šefaata (zagovorništva) na Sudnjem danu”, kazao je Dautović. Pobrojao je povode i vrijeme kada vjernici najčešće donose salavate, kao što su vrijeme ramazana, mevluda i u drugim prilikama. Ta praksa kod starije uleme, dodao je, toliko je bila česta da su ih ljudi po njoj pamtili i prepričavali tu njihovu odliku. Govorio je i o vrstama salavata učenim među Bošnjacima. Učenje salavata često je bilo i motiv i književnih, pjesničkih nadahnuća, gdje se posebno istakao rahmetli Selim Jelovac.

U iznimno zahtjevnoj temi za naučno valoriziranje pod naslovom Sufije između Istoka i Zapada prof. dr. Fahira Fejzić-Čengić bavila se analizom teorije i prakse tražeći položaj i poziciju bosanskohercegovačkog sufijskog naslijeđa. Pomenula je historijske činjenice o progonu islamskog učenja s prostora Endelusa, gdje je islam smatran jeresom. “To je suština sraza koji se i dan-danas događa. Mnogo je godina prošlo dok se nije desilo nešto pozitivno između tog 'evropolikog' Zapada i ovog 'bosnolikog' bosanskohercegovačkog prostora. Bila je to jedna tendenca prezasićenog svijeta inkvizicijskog i slobodoumnog uvjerenja, sve dok nisu došli do spoznaje da su tokom cijelog jednog milenija upropastili subjektivnost vjernika ili nevjernika, a da se nisu mogli osloboditi od sebe, od svog egocentrizma”, kazala je Fejzić-Čengić. Citirala je nekoliko savremenih definicija u kojima se pojašnjava bitnost sufizma u procesu psihičkog ozdravljenja i nadilaženja vremenskog i kulturnog jaza. “Gdje stane zapadno proučavanje ličnosti, tu tek počinje sufizam”, naglasila je Fejzić-Čengić. U zaključcima rada istakla je intencije koje u posljednje vrijeme u zapadnim društvima nastoje probudi tradicionalnu mudrost Istoka.

Izlaganje pod nazivom Tesavuf i društvene mreže prof. dr. Munir Drkić počeo je citatima o prijateljstvu na obama svjetovima iz Rumijeve knjige Tajne uzvišenosti, definirajući premisu kako su društvene mreže nezaobilazne, ali i značajno štetne za duhovni razvoj ličnosti. U ilustracijama teme naveo je tendencije da se putem društvenih mreža kroz teme sufizma afirmiraju sekularizacija i komercijalizacija. “Spram ovih pojava naročito su kritični naučni i tekijski krugovi. Prvi govore o banalizaciji, deislamizaciji, desakralizaciji, komercijalizaciji i prepoznaju te fenomene, dok drugi nastoje sačuvati tradicionalne oblike ideja i duhovnu tradiciju islama”, kazao je profesor Drkić. A priori odvajanje takvog fenomen od sufijske misli, dodao je, nije dobro jer je tesavvuf u pogledu na svijet toliko širok da u sebe može primiti bilo koju formu, kako se to u povijesti desilo s poezijom. Desilo se da su sufije prihvatile poeziju, učinile je oblikom iskazivanja svojih ideja i misli i na taj način oplemenile je i približile običnom čovjeku, izvele je iz uskih krugova dvorjana među običan narod”, zaključio je Drkić.

O tesavvufu kao izazovu u vremenu u kojem živimo govorio je doc. dr. Elvir Musić. Kritizirao je ničim utemeljenu uvriježenost da se tesavvuf distancira od islama veznikom i, budući da se radi o jednom prefinjenijem vjerskom uvjerenju, a potom i loše navike da se u javnom govoru biraju samo oni ajeti koji su potrebni govorniku da opravda svoje stavove ili svoje želje. Problematizirao je pitanje odustajanja od druženja s duhovnim učiteljima, koje neki pokušavaju nadomjestiti putem diskusija na društvenim mrežama. “Kroz prizmu svog vremena trebamo pristupati onim putevima kojim su hodili velikani oplemenjujući vrijeme u kojem su živjeli i vrijeme koje je uslijedilo kasnije”, zaključio je dr. Musić.

Šejh doc. dr. Edin Urjan Kukavica na početku svog rada Matrix – više od (jedne) paradigme definirao je vrijeme u kojem živi savremeni svijet, nazvavši ga posthumanističkim jer se u njemu poništavaju brojne civilizacijske vrijednosti. Kazao je kako je nevjerovatno koliko je u istoimenom filmu Matrix inkorporirano istočnjačkih i savremenih tokova te da ga je moguće sagledavati iz brojnih perspektiva: pedagoških, socioloških, svih filozofija svijeta, teološke, kozmološke perspektive itd. U tom filmu prepoznao je indikacije koje bi mogle poslužiti sufijama za temeljitije analize, primijetivši pri tome, kao fenomenološku pojavu, da se citatima istaknutih sufija koriste brojne javne ličnosti različitih profesionalnih određenja, umjetnika, pjevača, pisaca, dok je, s druge strane, kod pripadnika tarikata takva pojava rijetka. “Pažnja savremenog čovjeka svedena je na tri stotine karaktera. Počelo je reduciranje znanja s internetom, koji je naizgled omogućio njegovu demokratizaciju, koja je više zloupotrijebljena već što je korištena”, konstatirao je Kukavica.

Na skupu su još govorili dr. Senad Hasanagić o temi Veza između tesavvufa i 'neoosmanizma' i odnos Zapada prema toj relaciji i hfz. mr. Lejla Boškailo o Sufijskoj dimenziji ličnosti i djela Imama Ebu Mensura El-Maturidija. Radovi prof. dr. Amine Šiljak-Jesenković, mr. Zaima Kruške, šejha Midhata Maglajlije, Filipa Mursela Begovića, Mehmeda Halilovića i prof. dr. Ismeta Bušatlića bit će također uvršteni u Zbornik radova, koji će biti objavljen do kraja godine.