Crno-bijela fotografija, na kojoj niz djece neutješno plače. U fokusu je djevojčica, gola, raširenih ruku i očajnog izraza lica. Iza njih vojnici, scena potpune katastrofe. Ova je slika poznata širom svijeta i smatraju je ikonom Vijetnamskog rata.
Riječ je o fotografiji "Napalm Girl", koja je snimljena prije tačno 50 godina, na jugu Vijetnama. Tu scenu je fotografirao Nick Ut, koji je radio za "The Associated Press" i izvještavao iz rata. On je snimio fotografiju koja će se naći na anslovnicama novina i časopisa i zbog koje je dobio Pulitzera 1973. godine. Djevojčica sa slike bila je Phan Thi Kim Phúc i preživjela je rat.
“Mama mi je rekla da je kao dijete bila jako vesela. Naš život je bio jednostavan, sve se to promijenilo 8. juna 1972. Igrala sam se sa svojim rođacima u atriju hrama. Nekoliko trenutaka kasnije, avion je prletio vrlo nisko i punom brzinom, buka je bila zaglušujuća. Zatim su uslijedile eksplozije i dim i nesnosna bol. Imala sam devet godina.”
Ove riječi napisaala je ovih dana Phan Thi Kim Phúc, sada 59. godišnjakinja, u "The New York Timesu". Bombardiranje je sa sobom donijelo crni oblak napalma koji se lijepio za tijelo i pržio žrtve. Zbog toga je postala poznata i kao "napalm djevojka", jer je doživjela napad koji joj je nanio velike ozljede, zbog čega je imala 17 operacija, posljednju 1982. godine.
"Kad razmišljam o onome što se dogodilo prije 50 godina, ne mogu vjerovati da sam ovdje s vama”, kazala je Kim Phúc nakon što se sastala sa Utom u Milanu, povodom izložbe.
“Nick ne samo da je zauvijek promijenio moj život s tom nezaboravnom fotografijom, već me je i spasio. Nakon što me je fotografirao, spustio je kameru, zamotao me u deku i odjurio po liječničku pomoć. Vječno sam mu zahvalna”, napisala je u njujorškom listu ali i priznala: “Odrastala sam mrzeći tu fotografiju. Pomislila sam: 'Ja sam djevojka. gola sam. Zašto si snimio tu fotografiju? Zašto me roditelji nisu zaštitili? Zašto si objavio tu fotografiju? Zašto sam ja jedini gola dok su moja braća i rođaci obučeni?' Osjećala sam se ružno i posramljeno."
Posljedice napaad su bile teške. Nije trpila samo bol i psihičku patnju zbog proživljenog, već i zbog svog fizičkog izgleda. Patila je od tjeskobe, depresije, skrivala je ožiljke od srama i provela godine primajući sažaljenje ili snishodljive poglede.
Sada Kim Phúc živi u Kanadi, gdje je zasnovala porodicu. Iako je odgojena u politeističkoj religiji, s 19 godina je pronašla Bibliju koju, kako kaže, nije mogla prestati čitati. Godine 1982. prešla je na evanđeosko kršćanstvo. Osnovala je fondaciju i počela raditi u ratom zahvaćenim zemljama kako bi pružila medicinsku i psihološku pomoć djeci žrtvama rata. Riječ je o Fondaciji Kim Phúc a prije nekoliko godina proglašena je i ambasadoricom dobre volje UNESCO-a.
