Stručnjaci su upozoravali: rani i intenzivni toplinski valovi koje je pretrpio Pakistan ove godine donijet će obilnije kiše od uobičajenih. "Monsun će biti ekstreman", upozorili su. Bilo je. Ekstreman je bio i nemar političara.

Unatoč upozorenjima, monsunske kiše zahvatile su trećinu zemlje, ostavljajući Pakistan u teškoj situaciji: skoro 1500 ljudi je umrlo, pola miliona ih je bilo prisiljeno napustiti svoje domove i sada se nalaze u privremenim skloništima i treba im međunarodna pomoć Najmanje 3500 kilometara cesta i 162 mosta je uništeno ili oštećeno, a uništavanje usjeva najavljuje glad u zemlji koja je već zapala u ozbiljnu ekonomsku krizu.

Ministar za klimatske promjene izjavio je da se zemlja suočava s ekološkom katastrofom bez presedana. "Ovo je najavljena katastrofa", tvrdi Aisha Baloch, politička aktivistica u Multanu, u pakistanskom Punjabu. Ona je jedan od brojnih glasova koji ističu da tragediju nisu uzrokovale kiše, već nedostatak prevencije.

“Alah je tako htio”, opravdava se Umar K., član krajnje desne islamske stranke Tehreek-e-Labbaik i građevinski inženjer. Ekstremna desnica ne vidi u vlasti odgovornost za težinu situacije; "ljudska bića ne mogu kontrolirati kiše", tvrde oni.

"Ne možemo kontrolirati kiše, ali možemo kontrolirati razorne učinke", kaže Aisha Baloch. Pogotovo ako se uzme u obzir da ovo nije prvi put da je Pakistan pogođen poplavama. Međutim, lakše je nositi se s katastrofom preuzimajući božanski bijes nego prihvatajući odgovornost.

Prirodna katastrofa samo pogoršava druge velike krize koje muče zemlju: visoku stopu inflacije i političku nestabilnost. Dok je Međunarodni monetarni fond (MMF) ponovo aktivirao program kredita koji bi uključivao isplatu 11 milijardi dolara, šteta uzrokovana poplavama već se procjenjuje na više od 100 milijardi dolara, rekao je ministar finansija Miftah Isma'il.

S populacijom od 220 miliona  i nuklearnim oružjem Pakistan jedva izbjegava finansijski kolaps koji je pretrpjela njegova susjedna Šri Lanka. U Pakistanu su strelovito porasli računi za struju i gorivo zbog rastućih svjetskih cijena (u julu je uvoz dosegao najviši nivo u četiri godine), suočava se sa rastućim cijenama hrane, deprecijacijom valute, 24% u odnosu na dolar i mučnog nedostatka rezerve strane valute za podršku svom uvozu.

Pakistan je već uspio izbjeći bankrot u junu prošle godine, kada su rezerve jedva pokrile manje od dva mjeseca izvoza, zahvaljujući kineskom zajmu od 2,3 milijarde dolara u zadnjem trenutku.

Politički čelnici s jedne strane nastoje iskoristiti klimatsku krizu i posljedice katastrofe okrenuti u korist svojih stranaka, a s druge skrenuti pažnju sa grešaka koje su eventualno počinjene u njihovim mandatima. Klimatski problemi su globalni fenomen čije se posljedice intenzivnije osjećaju u manje razvijenim zemljama. Ta činjenica služi nekim pakistanskim političarima da peru ruke i optuže međunarodnu zajednicu za svoje nedaće.

Nakon poplava 2010. godine, takođe katastrofalnih posljedica, došlo je do pritiska da se prestane graditi kuće uz rijeke. Morale su stići kiše 2022. da bi se otkrilo da su te mjere ostale samo na papiru. Nastavilo se graditi u rizičnim područjima čak i kada se znalo kolika opasnost prijeti.

Takođe 2010. godine aktivisti su podigli glas osuđujući nedostatak strategija za suočavanje s klimatskim katastrofama, nedostatak planova spašavanja i provedbe strategija prevencije. Prošlo je dvanaest godina, a još uvijek nema učinkovitog plana protiv klimatske krize i njezinih posljedica u Pakistanu.

Takođe se pokazalo da su sistemi za navodnjavanje u Punjabu bili manipulirani u korist zemlje pakistanske elite. Unatoč dokazima, reforma planiranja navodnjavanja nije provedena, a korupcija je nastavila vladati javnim planovima. "Ne, smrti nije uzrokovala kiša, već nemar vlade", kaže Aisha Baloch. Reakcija političara više je slična osmišljavanju predstave nego hitnoj reakciji za ublažavanje problematičnih situacija.

Dok se suštinski problemi utapaju u monsunskim kišama, političari pokreću medijsku utrku do pogođenih područja kako bi pokazali suosjećanje s ljudima, snimaju videa i pune društvene mreže gestovima solidarnosti, koje su u nekim slučajevima i više nego upitne.

Mir Munawar Talpur, političar iz regije Sindh, odlučio je podijeliti hrpe novca raseljenim ljudima u vašem području, bez ikakvog reda ili planiranja. Pogođeni su se tiskali ispred kamera, dok je političaru rastao ego.

Razmjere posljedica koje će poplave ostaviti na stanovništvo još nisu poznate, najsramotnije je to što je Pakistan tehnološki i naučni div, s intelektualcima i stručnjacima sposobnim pokrenuti učinkovite dugoročne programe za smanjenje posljedica klimatskih promjena. Problem je što korupcija sve pojede i najbistriji umovi na kraju napuste zemlju pred dokazima da protiv političke elite ne mogu ništa. Korupcija izjeda sve i opet je prekasno za Pakistan koji tone u kišama, inflaciji i dugovima.