Najveća svjetska ekonomska kriza 20. stoljeća, poznata kao Velika depresija, započela je 1929. godine i trajala sve do 1939. godine. Bila je to najteža i najduža recesija koja je pogodila industrijski svijet, prvenstveno onaj koji zovemo razvijenim Zapadom. Kriza je krenula iz Sjedinjenih Država, ali gotovo da nema zemlje na svijetu u kojoj kriza nije uzrokovala drastično smanjenje proizvodnje i poslovanja, tešku nezaposlenost i akutni pad cijena proizvoda i usluga. U Americi je ova ekonomska kriza ostavila teške posljedice na cjelokupno društvo i smatra se da je to najveća nepogoda koja je Amerikance pogodila nakon građanskog rata 1861–1865. godine.
Najgora depresija koju je svjetska ekonomija ikada doživjela proizašla je iz mnogih uzroka. Smanjenje potrošačke potražnje, finansijska panika i pogrešne odluke vlasti uzrokovale su pad proizvodnje u Sjedinjenim Državama, dok je „zlatni standard“, koji je povezivao gotovo sve zemlje svijeta u mrežu fiksnih kurseva valuta, uzrokovao prenošenje američke krize na druge zemlje. Utjecaj Velike depresije bio je ogroman, uključujući ekstremne ljudske patnje, finansijsko propadanje i ogromnu stopu nezaposlenosti.
Velika depresija započela je u Sjedinjenim Državama kao obična recesija tokom ljeta 1929. godine, ali se rapidno pogoršavala iz mjeseca u mjesec, što je trajalo sve do početka 1933. Stvarna proizvodnja i cijene proizvoda i usluga dramatično su padale. Industrijska proizvodnja u Sjedinjenim Državama smanjila se za 47 posto, a stvarni bruto domaći proizvod (BDP) pao je za 30 posto. Stopa nezaposlenosti premašila je 20 posto. Težina Velike depresije u Sjedinjenim Državama posebno postaje jasna kada se usporedi s drugom najgorom recesijom u Americi, Velikom recesijom 2007–2009, u kojoj je stvarni BDP zemlje pao samo za 4,3 posto, a stopa nezaposlenosti dostigla manje od 10 posto.
Ovoj velikoj krizi prethodio je naizgled prosperitetan period koji je trajao nekoliko godina, kada su cijene dionica na berzama ubrzano rasle. Do jeseni 1929. godine, cijene dionica u SAD-u dosegle su razine koje se nisu mogle opravdati razumnim očekivanjima budućih zarada. Kao rezultat toga, kada je niz manjih događaja uzrokovao postupno smanjenje cijena u oktobru 1929., investitori su izgubili povjerenje, a vještački napuhani balon na berzi je pukao. Panika u prodaji započela je na "Crni četvrtak", 24. oktobra 1929. godine. Mnoge dionice bile su kupljene na margini, tj. korištenjem zajmova osiguranih samo malim dijelom vrijednosti dionica. Kao rezultat toga, pad cijena prisilio je neke investitore da likvidiraju svoje udjele, time dodatno pogoršavajući pad cijena. Između svog vrhunca u septembru i najniže vrijednosti u novembru cijene dionica u SAD-u (mjerene Cowlesovim indeksom) pale su za 33 posto. Zbog tako dramatičnog pada, ovaj događaj često se naziva Velikim krahom 1929. godine.
Kao posebno kritičan trenutak uzima se krah Njujorške berze 29. oktobra 1929. godine, poznat kao „Crni utorak“. Bio je to najveći krah berze u povijesti Sjedinjenih Država, koji je mnoge porodice ostavio bez krova nad glavom i cjelokupne imovine. Radnici su masovno ostajali bez posla, a mnoge su kompanije ugašene.
