57 KATEGORIJA LJUDI BOLESNIH SRCA

Fi Kulbihim Meredun

Nepobitna je istina da je srce centralni i bitni organ u ljudskom organizmu, kako fizičkom, biološkom, fiziološkom, tako i u životno-funkcionalnom pogledu. Kada se kod čovjeka konstatuje prestanak rada srca on više nije živ. To je izvana, a iznutra srce je sjedište, središte, centrište, baza i počivalište, ali i sabiralište i čuvar vjere. Allahov Poslanik kaže: “Zna se što je dozvoljeno-halal, kao što se zna što je zabranjeno-haram. Između tog dvoga ima mnogo nejasnih, dvojbenih i dvosmislenih stvari. Ko se bude čuvao tih nejasnih i dvosmislenih stvari taj će sačuvati svoju vjeru i čast, a ko se prepusti tim sumnjivim i dvojbenim stvarnim taj može lahko zapasti u ono što je zabranjeno. To je slično pastiru (čobanu) koji napasa svoje stado oko zabranjene zemlje (oko tuđe njive), i vrlo mu lahko može stado da umakne i ode u zabranu. Znajte! Svaki vladar ima područja gdje je i u kojima je zabranjen pristup drugima, a Allahova zabranjena područja su Njegove zabrane-harami. Znajte! U ljudskom tijelu ima jedan organ, koji kada je zdrav, zdravo je čitavo tijelo, a kada je on bolestan-pokvaren, bolesno je i pokvareno čitavo tijelo. Taj organ je srce!” I.P.H 435.

U svenarodnom govoru se kaže: “Srce se hoće, Srce se traži, Srce svjedoči, Srce govori.” I latinska izreka 'Men sana in corpore sano' – 'Zdrav duh u zdravu tijelu', koju je izgovorio starorimski satiričar Juvenal, nije u prvom redu izgovorena u vezi s gimnastikom, kako se danas krivo podrazumijeva a i upotrebljava, nego je pisac mislio na čovjeka zdrava dušom i tijelom uopće, tj. treba se Bogu moliti da bude zdrav duh u zdravu tijelu – 'Orandum est ut sit mens sana in corpore sano'. Sjedište i središte sve vjere i duhovnosti su srce-kalb i duh-ruh. U jednom podužem hadisu Poslanik kaže: “Allahu sačuvaj mi vjeru moju, ona je moja glavnica. Sačuvaj mi ovaj svijet-dunjaluk, ja na njemu živim. Sačuvaj mi onaj svijet-ahiret, ja na njega putujem. Podari mi život dok mi je život hairli i dobar. Podari mi smrt kada mi smrt bude dobra. Sačuvaj me od srca koje Tebi nije skrušeno, odano i predano. Sačuvaj me od gladne i nezasite duše. Sačuvaj me od dove koja kod Tebe neće biti uslišana i primljena. Sačuvaj me od znanja od kojeg nema koristi na ovom i sevaba na onom svijetu. Sačuvaj me od onog što znam da je zlo i od onog što ne znam da je zlo. Sačuvaj me od zla kojeg sam počinio i zla kojeg nisam počinio. Sačuvaj me od zlih misli, zlih namjera i zlih djela.”

Ljudi bolesnih srca, ne u fizičko-fiziološko-biološkom nego u vjersko-duhovnom i unutrašnjem smislu su jedna od prvih, izuzetno obuhvatnih i značajnih tema Kur'ana. Naime, Kur'an prvo kazuje i svjedoči sa zahvalom Allahu kao Er-Rahmanu, Er- Rahimu, Maliku, zatim o Kur'anu kao Kitabu u kojeg i u kojem nema nikakve sumnje, zatim o kjafirima koje je uzalud opominjati i odmah na četvrtom mjestu o ljudima bolesnih srca – 'fi kulubihim meredun': “U njihovim srcima je bolest a Allah bolest njihovu i povećava. Zato što lažu, njima bolna patnja pripada!” Kakvi su ljudi bolesnih srca? Na prvom mjestu to su oni koji svjesno, slobodno, namjerno, planirano i ciljano govore, pričaju i tvrde da vjeruju, a ne vjeruju u Allaha i Ahiret. Takvim pričama i tvrdnjama oni imaju iluziju, obmanu i fikciju i želju da obmanu, prevare i zavedu Allaha i one koji vjeruju, a ustvari obmanjuju i u zabludu zavode samo sami sebe, ali to ne zamjećuju: “Ima ljudi koji govore i tvrde: 'Zbilja vjerujemo u Allaha i Ahiret-Onaj svijet', a zapravo nisu vjernici. Oni žele obmanuti Allaha i one koji vjeruju! Ali, oni samo sebe obmanjuju a to i ne osjećaju!” (El- Bekare, 8. i 9.)

SVOJSTVA I ODREDNICE LJUDI BOLESNIH SRCA

Dakle, prvo negativno svojstvo i odrednica ljudi bolesnih srca jeste njihova obmana i varka kojom pokušavaju obmanu-ti i zavarati Allaha i vjernike, jeste da vjeruju u Allaha i Ahiret a ustvari ne vjeruju. To je njihova svjesna, sistemska, dubinska i strateška laž čije su na kraju žrtve samo oni.

Druga negativna crta i odrednica ljudi bolesnih srca jeste što oni na zemlji umjesto reda uspostavljaju nered, umjesto harmonije-disharmoniju, umjesto sklada-nesklad, umjesto simetrije- asimetriju, umjesto sistema-nesistem: “Kada im se kaže: 'Ne činite na Zemlji nered', oni uzvraćaju i kažu: 'Mi samo pravimo i red uspostavljamo!' Zar tako! A zbilja nered čine i to ne osjećaju i ne primjećuju!” (El-Bekare, 11. i 12.) Kao što se red u svemiru naziva Mizan-Kosmos, Red u prirodi-Sunnetullah-Determinizam, Red u komunikaciji između Boga i čovjeka - Objava preko Poslanika, Red i Putokaz izvana u prostoru - Kibla, Red u Društvu -Šerijat, Putokaz iznutra u srcu - Kelime i Šehadet ili Monoteizam - Tevhid, Red u mišljenju -Logika, Red u govoru iznutra - Istina, Red u govoru izvana - Retorika, Red u zakonu - Pravda i Pravičnost, Red u prošlosti - Tradicija, Red između imućnih i siromašnih, obavezna solidarnost - Zekjat i Sadekatul-Fitr, Red u Salatu - Saff, Red među životinjama-Instinkti, Red u seksualnim odnosima među ljudima, između bića iste vrste, a različitih spolova, islamski brak - Nikjah, Red u srcu - Iman, Red na duši - Ahlak, Moral, Red u religiji - Islam. Naspram Reda - Sulha stoji Nered - Fesad. Nered u svemiru je haos, u prirodi - indeterminizam i entropija, nered u komunikaciji između Boga i čovjeka je mit i magija, nered u srcu iznutra je politeizam, nered u prostoru je sveopća dezorijentacija, nered u mišljenju je alogika, nered u govoru iznutra je laž, nered u govoru izvana je frazeologija i šupalj, besmislen govor, nered u zakonu je nepravda i nasilje, nered u prošlosti je tradicionalizam, nered između imućnih i siromašnih je individualizam, egoizam, škrtost, sebičnost i titizluk, nered u salatu je samo mehaničko i automatsko klanjanje bez skrušenosti i pobožnosti. Nered u seksualnom životu je blud-zinaluk, prostitucija, nered na duši je nemoral, nered u religiji je kufr-negiranje i poricanje Božje istine, i nered u srcu je nevjerovanje-Ilhad.

Treća, naglašeno negativna crta i odrednica ljudi čija su srca bolesna jeste njihov umišljaj i zabluda o ljudima koji vjeruju u Jednog Boga da su to glupaci, primitivci, suludi i zaostali ljudi koji žive u zabludama, predrasudama, tami, mraku i neznanju, da su zatucani, zakovani u stereotipije, da vjeruju u iluzorne svjetove, a oni kao nevjernici biva su napredni, progresivni, sposobni i nosioci budućnosti. Za njih je pripadnik bilo koje religije u zabludi, neznanju, primitivizmu, suludosti: “Smatrajući vjernike glupacima, budalama, primitivcima i totalnim neznalicama oni se njima izruguju i ismijavaju ih. Kada im se kaže: 'Vjerujte kao što ljudi vjeruju' – oni uzvraćaju i odgovaraju: 'Zar da vjerujemo kao što suludi vjeruju, ugledajući se u vjeri na glupake?' Upravo oni, a da to i ne znaju i ne zamjećuju, su glupaci i suludi. Kada sretnu one koji vjeruju (ljudi bolesnih srca kada su nemoćniji i u slabijoj poziciji) kažu: 'Vjerujemo!' A kad se osame sa šejtanima svojim vele: 'Mi smo s vama! Mi se samo rugamo i obmanjujemo vjernike!' Allah njih (njihovim nevjerovanjem i bolesnim srcima) izvrgava ruglu i pušta da u neznanju i tiranstvu svome tumaraju.” (El-Bekare, 13.-15.)

Četvrta, izrazito negativna crta i odrednica ljudi bolesnih srca jeste da oni po pravilu i nepogrešivim instinktom, između vjere i vjernika s jedne i šejtana s druge strane, uvijek biraju društvo i prijateljstvo šejtana, naglašeno protiv vjere i vjernika. Slijedeći šejtana protiv vjere i vjernika ljudi bolesnih srca, bez izuzetka kupuju zabludu umjesto Upute, tamu umjesto svjetlosti, prolazno za neprolazno: “Oni su za Pravu Stazu kupili zabludu! Ali trgovina njihova nije im donijela nikakvu stečevinu i dobit i Pravom Stazom zaputili se nisu.” (El-Bekare, 16.) Njihov slučaj Kur'an uspoređuje sa svjetlošću vatre koja se brzo ugasi ili sa svjetlicom munje: “Primjer njihov je kao slučaj onih što vatru zapale, a kad vatra osvijetli ono što je oko njih – Allah im svjetlost utrne (samo se džehennemska vatra ne gasi) ostavljajući ih sred tmine, da ne vide. Gluhi su, nijemi i slijepi pa nikako da se povrate! Ili su, pak nalik onima koji za silne s neba oluje u kojoj su tmine, tutnjava i munje, stavljaju prste u uši zbog jeke, bojeći se smrti! A Allah je Sveobuhvatitelj nevjernika! Munja zamalo da im vid ne zaslijepi. Kad god im sijevne krenu oni, a zastanu kad im zatamni. A da Allah hoće njima sluh njihov i vid njihov oduzeo bi. Doista, Allah može sve učiniti!” (El-Bekare, 17.-20.)

Interesantno u narodu imaju izreke gluh kod ušiju, ćorav i slijep kod očiju, ima srce a ništa njime ne osjeća i pored duše bezdušno se ponaša.

Peta, krajnje opasna crta i odrednica kod ljudi bolesnih srca jeste da su oni pored zdravih ušiju gluhi i nijemi za najdublje riječi Božje istine, da su slijepi i ćoravi za neizbrojiva Božja znamenja i ukrase ovog svijeta, da imaju duše koje su crne i puste i da imaju srca koja ne osjećaju poruke i istine vjere. U tim i takvim ljudima umjesto vizije, percepcije, apercepcije i teorije razvija se šejtanskom uobraziljom iluzija, imaginacija, utopija, fantazija, mašta, projekcija, konstrukcija svijeta: “A za džehennem Mi smo džinne i ljude mnoge stvorili, oni imaju srca kojima ne shvaćaju, imaju oči kojima ne vide i uši imaju kojima ne čuju – oni su poput stoke, čak su i gori od nje. Eto takvi su nemarni!” (El-Ea'raf, 179.) Kur'an kazuje, a povijest svjedoči da su krajnje opasni i nepredvidljivi ljudi koji su obrazovani i izvana osposobljeni, koji imaju hladna, vjerom prazna i tvrda srca, a puste i tamne duše. Srca takvih ljudi su tvrđa, hladnija i mrtvija od kamena: “Potom srca vaša otvrdnuše, kao kamen ili još tvrđa postadoše. A ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, ima i onoga koje puca pa iz njega voda kulja, ima ga koje zbog straha pred Allahom sruši se i u prašinu pretvori, a Allah nije nemaran prema onome što vi radite i činite!” (El-Bekare, 74.)

Šesta, najopasnija i najpogubnija bolest ljudskih srca jeste kada ljudska srca potpuno oslijepe za istine i znamenja vjere. Zapravo, dvije najveće pustinje ovog svijeta su tvrda, hladna, vjerom prazna srca i grješne tamne i puste ljudske duše: “A koliko smo samo Mi naselja uništili koja su grješna i nasilna bila, pa im ostadoše pusti krovovi, zapušteni bunari, kao i dvorci sazdani a pusti. Zašto po Zemlji ne putuju kako bi mogli srcima da shvate ili da ušima čuju i osluhnu?! Zapravo, njihove oči nisu slijepe, nego su slijepa srca u grudima.” (El-Hadždž, 45. i 46.) Kao što je najveća i najopasnija bolest ustvari bolest srca tako je i najveće sljepilo u biti sljepilo srca.

Sedma, opasna i opaka negativna odrednica i crta bolesnih ljudskih srca jeste kada njihova srca postanu okorjela u toj bolesti i kada ih koprena prekrije. To su ona koja su zarobljena i zakovana koprenama osjetilnog svijeta koje ih sprječavaju da do njih dopre poruka Kur'ana i Sunneta: “Oni govore: 'Srca naša su pod koprenom!' Ne, nego je njih Allah zbog nevjerstva njihova prokleo, pa ih je koji vjeruju malo!” (El-Bekare, 88.)

Osma, nimalo bezazlena negativna odrednica i crta bolesnih srca jeste kada se ona opiju, ispune, ponesu i zanesu, po nekima zlatnim teletom. “I kad smo od vas zavjet vaš uzeli i iznad vas planinu podigli: 'Čvrsto prihvatite ono što vam Mi darujemo i slušajte!' A oni odgovoriše: 'Čuli smo ali ne pokoravamo se!' Srca njihova su teletom bila opijena zbog njihova nevjerovanja! Ti kaži ogavno li je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste ikako vjernici.” (El-Bekare, 93.) To su ustvari ljudi čija srca, duše, biće i žiće iznutra i izvana u potpunosti materijalizam i dunjaluk ispuni. Oni kao takvi mogu Božju riječ čuti ali nemaju u sebi kapaciteta da je prihvate, shvate i žive.

Deveta nepoželjna odrednica i crta koja može pogoditi ljudska srca jeste mogućnost zastranjivanja. Zato vjernici uče kur'ansku dovu: “Gospodaru naš! Nemoj da nam zastrani prepustiš srca naša kad nam Ti već Pravu Stazu pokaza i milost svoju nam podari! Ti si zbilja Onaj koji mnogo dariva.” (Ali Imran, 8.) Kako nikada ni jedna nesreća ne dolazi sama, tako i srca koja su pod koprenom-gulfom budu zakatančena, dangirana, stigmatizirana, pečatom nevjerovanja zabravljena. Usljed njihova kršenja zavjeta svoga i nevjerovanja znamenja Allaha zbog toga što su vjerovjesnike ubijali potpuno bespravno i zbog riječi njihovih. “Pod koprenom su naša srca! A i zbog nevjerstva njihova – i malo ih je koji su vjerovali.” (En-Nisa, 155.)

Pečatom nevjerovanja stigmatizirana srca su deseta odrednica i crta bolesnih ljudskih srca. Jedanaesta, očigledna i konstantna odrednica i crta ljudi bolesnih srca sa muslimanskim imenima jeste da se oni u svakoj kritičnoj i izazovnoj situaciji osjećaju sigurnije, komotnije i zaštićenije među nemuslimanima nego među muslimanima. Bez obzira na sve činjenice i koliko muslimani bili u pravu, a druga strana u krivu, ljudi bolesnih srca će bez trunke razmišljanja i bez ijedne činjenice samooptužiti muslimane. To je sadomazohizam i autošovinizam: “Ti vidiš one u čijim je srcima bolest kako se natječu njima da odu govoreći: 'Bojimo se kakve nesreće da nas ne snađe!' A možda će Allah doista pobjedu dati ili neki izlaz od sebe pružiti pa će se tada oni zbog onoga što su u dušama svojim skrivali kajati.” (El-Maida, 52.) Na muslimane ovako bolesnih srca može se primijeniti Aristotelov aksiom – kada se kvari najbolje, ono postaje najgore, ili zapažanje Alije Izetbegovića – onaj ko prestane biti musliman on više ni s kim i ni u čemu ne može biti ravnopravan.

Dvanaesta beskrupulozna odrednica i crta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji jezikom verbalno i formalno govore da vjeruju a u bezvjerstvu se natječu i rado sve vrste laži slušaju: “O Poslaniče! Neka te u očaj ne bacaju oni koji se u bezvjerstvu natječu pripadajući onima koji samo ustima izgovaraju da vjeruju a ne vjeruju srca njihova! Ni Jevreji koji rado i sa zadovoljstvom laži slušaju i tebi ne dolaze! Oni riječi s njihovih mjesta (u Objavi) istavljaju (izvrću i iskrivljuju) i govore: 'Ako vam se s riječima ovim dođe to prihvatite, a ako vam se one ne ponude, tad oprezni budite!' A koga Allah želi u nevjerstvu njegovu ostaviti takvom ti ne možeš ništa mimo Allaha učiniti. To su oni kojima Allah ne želi srca njihova očistiti! Njima na svijetu ovome poniženje pripada, a na svijetu onome – njima kazna golema.” (El-Maide, 41.)

Onim ljudima koji svjesno, slobodno, namjerno, ciljano, planirano, sistemski, strateški, konzistentno, konzekventno šire neistine, laži, spletke, objede, klevete, potvore, neutemeljene sumnje, smutnje, insinuacije, propagandu, projekcije i konstrukcije protiv Islama, Muhammeda, a.s., i muslimana njima neminovno slijedi poniženje na dunjaluku i teška kazna na ahiretu.

Trinaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni kojima su usljed nedopustivog načina života zastori na srca spuštani: “Ima onih koji dođu da te (Muhammede) slušaju, ali Mi smo na srca njihova zastore-Ekinneten stavili da Kur'an razumjeti ne bi mogli, gluhim smo ih kod zdravih ušiju učinili i kad bi oni sve znakove vidjeli, oni opet u njih ne bi vjerovali! A i kad ti dođu da se s tobom spore, Nevjernici govore: 'Pa ovo su izmišljotine (mitovi, bajke)-Esatirul-evvelin naroda drevnih'.” (El-En'an, 25.) Za takvu kategoriju, riječi Kur'ana, zato što imaju zastore na srcima, su samo mit, legenda, bajka i priče drevnih naroda.

Četrnaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni kojima je šejtan njihova zlodjela, nevaljaštine, poroke i razvrate lijepim u njihovim očima prikazao te su njihova srca ogrubjela, otvrdnula i postala opora: “I prije tebe Mi smo narodima poslanike slali i siromaštvom i jadom i nesrećom i bolešću ih kažnjavali, ne bi li ponizni postali. A trebalo je da ponizni budu kad im dođe Naša kazna! Ali srca njihova tad bi otvrdnula i ogrubjela-Kaset kulubuhum, a šejtan bi im ono što radiše lijepim prikazao.” (El- En'am, 42. i 43.) Allah pita ljude u Kur'anu ko bi im povratio vid, sluh, ako bi im ga Allah uzeo i ako bi im srca zapečatio: “Kaži: 'Što mislite – ako vam Allah vid i sluh uzme, te vam vaša srca zapečati, koji bi vam bog osim Allaha sve to vratio!?' Vidi kako iznosimo dokaze, a oni se opet okreću.” (El-En'an, 46.)

Petnaesta vrsta ljudi su sa tako i toliko bolesnim srcima da sva Allahova znamenja i dokazi, kada bi im kao na dlanu bili prezentirani, oni neće nikada u Allaha vjerovati: “I oni se zaklinju Allahom, zakletvom najvećom, da će vjerovati sigurno ako im dođe kakvo čudo. Ti kaži: 'Samo Allah znamenja posjeduje!' A i kad bi im čudo došlo, kako vi da znate da će oni povjerovati u čudo! Mi srca njihova i poglede njihove okrećemo, pa neće vjerovati kao što nisu vjerovali ni prvi put. I zabludi njihovoj Mi ih prepuštamo da tumaraju u tiranstvu svome.” (El-En'am, 109. i 110.)

“Zar se oni osjećaju sigurnim od kazne Allahove?! Od Allahove kazne ne strepi samo narod (nesretni i gubitnički)! A zar to ne pokazuje onima koji Zemlju nasljeđuju nakon prijašnjih stanovnika njezinih, da ćemo Mi, ako budemo htjeli, kazniti i njih zbog grijeha njihovih, i da ćemo srca njihova zapečatiti tako da neće Uputu čuti. Eto, to su gradovi kojih ti vijesti kazujemo Mi! Dolazili bi im s jasnim dokazima poslanici njihovi, ali oni ne htjedoše povjerovati u ono što su i prije poricali! A tako Allah srca nevjernika pečati.” (El-Ea'raf, 99., 100. i 101.)

Šesnaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji se svim svojim kapacitetima mislima, idejama, teorijama, riječima, imovinom i ratom bore protiv muslimana samo zato što su muslimani. U srca i na duše takvih dušmana Islama i muslimana Allah preko meleka spušta strah, zebnju, drhtaj, neizvjesnost, nesigurnost i osjećaj beznađa: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke Objavom: 'Ja sam s vama i uz vas, zato učvrstite i ulijte sigurnost u one što vjeruju. Ja ću uliti strah u srca onima koji ne vjeruju pa ih vi bijte po vratovima i šijama i udarajte po svim prstima'.” (El-Enfal, 12.)

Sedamnaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su ljudi sa dva lica-zul-vedžhajn, kameleoni, janusovci i hipokritične osobe. To su, prema Poslanikovom hadisu – oni kada govore lažu, kada i što obećaju ne izvršavaju, kada im se bilo šta i što povjeri iznevjere i pronevjere i kada dođu do bilo kakvog nesporazuma, spora i sukoba prelaze sve granice. Munafici ili dvoličnjaci govore i tvrde za prave i čvrste muslimane da ih je vjera obmanula. Bez obzira šta ljudi najbolesnijih srca pričali protiv Islama, a to su mulhidi-ateisti (nevjernici), mušrici-politeisti (višebošci), i munafici-licemjeri (dvoličnjaci), muslimani znaju i uvjereni su da je siguran onaj ko se na Allaha oslanja. Tevekkul-oslanjanje na Allaha podrazumijeva postupak razbora da se mora sve učiniti što nam nalaže u okviru šerijatskih propisa, pravilna upotreba razuma, uz korištenje svih dozvoljenih sredstava i kapaciteta koja nam stoje na raspolaganju. Pri svemu tome nema tog i takvog velikog, neupitnog i svetog cilja koji može opravdati upotrebu nedozvoljenih-haram sredstava. Zapravo nema tog cilja u Islamu, kao u jezuitizmu i komunizmu, koji dopušta upotrebu nedozvoljenih sredstava.

Osamnaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su zadrigli i fanatični mušrici-idolopoklonici koji su zaslijepljeni takvom i tolikom mržnjom prema muslimanima da oni prema njima ne poštuju ni krvno-srodničke veze, ni rodbinske, ni komšijske, ni etničke, ni rasne, ni plemenske, ni nacionalne veze ni bilo koju vrstu ugovora i dogovora ukoliko su jači i ako bi pobijedili. Nisu svi takvi, jer ima onih koji se drže i ne krše ugovor sa muslimanima: “I kako da mnogobošci mogu imati ugovor sa Allahom i Njegovim Poslanikom!? Mogu ugovor imati samo oni s kojima ste ugovor kod Svetog Hrama sklopili. I sve dok se oni ugovora budu držali, pridržavajte se i vi. A Allah bogobojazne voli. Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštovali?! Oni vam se ustima svojim (kad su slabiji) umiljavaju, ali im se srca protive. Većina njih su razvratnici-griješnici.” (Et-Tevba, 7. i 8.) Za muslimane je neupitan i bezuvjetan uvjet poštivati ugovor i sporazum, ukoliko ga druga strana priznaje i poštuje.

Devetnaesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji nose muslimanska imena a služe se svim mogućim sredstvima da izbjegnu mobilizaciju i traže dozvole i opravdanje da ne učestvuju u borbi za odbranu Islama i muslimana: “Od tebe će dozvolu (da se ne bore) tražiti samo oni koji u Allaha i u Onaj Svijet ne vjeruju i čija srca sumnjaju a takvi se u sumnji svojoj kolebaju.” (Et-Tevba, 45.) Oni ljudi u čijim je srcima sumnja u Allaha i Ahiret posijana, oni su nestabilni i za njih je bilo kakva borba za odbranu vjere i vjernika u drugom planu u odnosu na vlastite živote. Nepouzdanost u sebe, kolebljivost, nesigurnost, narcisoidnost, takve ljude blokira za ideale i velike odluke. Njih nije briga što je po Islamu mir a i odbrana nedjeljiva, i podjednako se odnosi na sve.

Dvadeseta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni ljudi koji se plaše i boje kazivanja i otkrivanja kur'anskih ajeta koji dešifriraju i razotkrivaju njihovu hipokriziju, munafikluk, licemjerstvo: “Licemjeri su u strahu da se vjernicima ne objavi kakva sura, koja će ih izvjestiti o svemu onome što je u njihovim srcima. Ti reci: 'Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite'.” (Et-Tevba, 64.)

Dvadeset i prva vrsta ljudi bolesnih srca su oni koji krše, iznevjeravaju i ne pridržavaju se onoga što su obećali u slobodi, pri punoj svijesti i pameti. Pritvornost je osnovno obilježje njihovih srca, a sadržaj govora neprestana laž: “Tako im On srca pritvornošću obremeni sve do Dana kada će pred Njega stati, zato što se onoga što su Allahu obećali ne pridržavaju i zato što stalno lažu.” (Et-Tevba, 77.)

Dvadeset i druga vrsta ljudi bolesnih srca su oni čija je Allah srca zapečatio zato što su oni zadovoljni, radosni i sretni da budu bjegunci, dezerteri i neučesnici u džihadu kada se brani vjera, sloboda, čast, dostojanstvo, sigurnost, imovina i prava muslimana: “Zadovoljavaju se da budu sa onima koji ne idu u boj, srca njihova su zapečaćena, pa oni ne shvaćaju!” (Et-Tevbe, 87.)

Dvadeset i treća vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji namjerno, planirano, ciljano prave u određenim situacijama džamije i mesdžide sa dalekosežnim nakanama da razbiju, razore i rastoče jedinstvo, zajedništvo, sigurnost i solidarnost među muslimanima u džemaatu. Takve džamije se nazivaju Mesdžidu d-dirar – Džamije razdora: “A oni koji džamiju sagradiše da bi štetu nanijeli (razbili jedinstvo muslimana) i da bi nevjerovanje pothranili i osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući se za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli', a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevbe, 107. i 110.)

Dvadeset i četvrta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni kojima objavljivanje, obznanjivanje, dostavljanje, izlaganje, tumačenje i prezentiranje Allahovih ajeta, samo nevjerstvo, u neizliječivo bolesnim srcima, uvećava: “A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: 'Kome je od vas ova sura učvrstila i uvećala vjerovanje?!' Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje i oni se raduju. A kad su posrijedi oni čija su srca bolesna, sura je njima nevjerstvo na nevjerstvo pridodala i uvećala, pa oni umiru kao nevjernici.” (Et-Tevbe, 124. i 125.)

Dvadeset i peta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni ljudi na čija srca Allaha pečat udara zato što oni u zlu, nasilju i grijehu prelaze svaku granicu: “A potom smo, nakon Nuha, poslanike njihovim narodima slali, i oni su im jasne i nepobitne dokaze donosili, ali oni nisu htjeli da vjeruju u ono što prije nisu priznavali. Tako Mi pečatimo srca onih koji u zlu prelaze svaku mjeru.” (Junus, 74.)

Dvadeset i šesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji u Allaha uznevjeruju i nevjerovanje im se nakon vjerovanja-imana uzmili zato što vole ovaj svijet-dunjaluk od onog svijeta- ahireta i koji postanu potpuno indiferentni, nemarni-agnostici, naspram svih istina i vrijednosti vjere: “Onoga koji zaniječe i uznevjeruje Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to prisiljen i primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika, zato što više vole život na ovom nego na onom svijetu, a Allah neće ukazati na pravi put onima koji neće da vjeruju. To su oni čija je srca, sluh i vid Allah zapečatio, oni su zaista nemarni-indiferentni.” (En- Nahl, 106., 107. i 108.)

Dvadeset i sedma vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji ne vjeruju u Ahiret – u onaj svijet, u Allahovu nagradu i kaznu i koji ne vjeruju u Muhammedovo poslanstvo nego tvrde da je on opčinjen-opsihiren: “A kada učiš Kur'an ti, između tebe i onih koji u Ahiret - onaj svijet ne vjeruju, postavimo Mi jedan zastor nevidljiv, i na srca njihova koprene i zastore, da Kur'an ne shvataju stavimo i uši njihove gluhim učinimo! A kad ti u Kur'anu spomeneš Gospodara svoga – samo Njega Jedinog – prestravljeni oni se okreću bježeći. A Mi dobro znamo šta žele prisluškivati oni kad dolaze da tebe (Muhammede) prisluškuju i kad se sašaptavaju i kad nevjernici kažu: 'Vi slijedite samo opčinjena čovjeka'.” (El-Isra, 45., 46. i 47.)

Dvadeset i osma vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni čija su srca zapala u potpuni gaflet-agnosticizam-nemar i indiferentnost naspram Allaha, Kur'ana, Ahireta, Imana, Islama i Poslanika, koji slijede samo strasti i požude, i koje su ih zaslijepile i od svake razboritosti i ispravnog rasuđivanja udaljile. “Strpljiv i čvrst budi s onima koji mole jutrom i večerom svoga Gospodara, želeći naklonost Njegovu, i s njih ne skidaj svojih očiju iz želje za sjajem i ukrasom u životu i na ovom svijetu i ne slušaj i ne slijedi onoga čije smo srce nehajnim i nemarnim prema Nama ostavili i koji strast svoju slijedi i čiji su postupci i djelo od istine i razboritosti daleko.” (Kehf, 28.)

Dvadeset i deveta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji su na sve Allahove dokaze i znamenja potpuno indiferentni, nehajni i nemarni i zaboravljaju na sve posljedice onoga što njihove ruke rade i čine. Takvi o rezultatima svojih djela, radnji, prakse, postupaka i učina, neovisno od njihove štetnosti i tragičnosti, nikada ne razmišljaju: “A ima li objesnijeg i nepravednijeg od onoga koji je opomenut Znacima svoga Gospodara, pa se on od njih okrene i zaboravi na posljedice onoga što su njegove ruke učinile? Mi na srca njihova pokrivače (koprene) stavljamo da Kur'an oni ne mogu da shvate i gluhim ih učinimo! I ako ih ti i pozoveš Uputi, neće se, zbilja, takvi nikada uputiti!” (Kehf, 57.)

Trideseta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji se svakoj Allahovoj opomeni ismijavaju i izigravaju se s njom. Kao takvi oni ne priznaju Muhammedovo poslanstvo i smatraju ga običnim čovjekom koji nije Objavom darovan: “I ne dođe im ni jedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju i ne izigravaju, srca rasijanih i raspusnih – La hijeten kulubuhum, i tajno se sašaptavaju oni koji u Objavu ne vjeruju: 'Da li je ovaj čovjek (Muhammed) nešto drugo do samo čovjek kao i vi (a ne Poslanik)?' Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?” (El-Enbija, 2. i 3.) Dakle, neizlječivo bolesnih srca su oni ljudi koji Božju Objavu svode na sihr-magiju ili vradžbinu.

Trideset i prva vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni čija su srca svirepa i okorjela – kasijjetu- kulubuhun, zato što prihvataju ono što šejtan ubacuje i miješa sa Objavom a to je usturetun-mit, bajka, legenda iz koga slijedi sihr-magija i širk- idolatrija: “Prije tebe Mi nismo poslali ni jednog poslanika, niti vjerovjesnika, a da šejtan nije, kad bi on šta kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio, a Allah bi uklanjao to što je šejtan ubacivao, i potom bi Allah Svoje Znake učvrstio! A Allah sve zna i mudar je – da bi učinio ono što je šejtan (Mit) ubacivao kušnjom za one u čijim srcima bolest je i čija su srca svirepa i okorjela! A zaista su zločinitelji u dalekoj prepirci!” (El-Hadždž, 52. i 53.)

Trideset i druga vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji su zbog svoga nevjerovanja potpuno ravnodušni na sve kur'anske ajete, dokaze, upute, pouke, poruke, opomene i upozorenja i koji permanentno ružna djela čine: “Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti: u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.” (El-Mu'minun, 62. i 63.)

Trideset i treća vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji svjesno, namjerno, planirano, sistemski i ciljano ljudima i stvorenjima nepravdu nanose. S pravom je jedan mudrac nazvao nepravdu bolešću duše: “Da li je u srcima njihovim bolest ili sumnjaju, strepe i strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Ne! Nego oni žele da drugima nepravdu učine zato što su silnici.” (En-Nur, 50.)

Trideset i četvrta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni ljudi koji se bave perverznim, izobličenim, sumanutim djelima koja ugrožavaju ljudsku vrstu kao takvu. Takva djela, bez sumnje su genocid, masovni zločini, pedofilija, homoseksualizam, lezbijstvo, droga: “Eto, tako ga Mi u srcima griješnika uvodimo, oni u njega neće vjerovati sve dok ne dožive patnju nesnosnu.” (Eš- Šuara, 200. i 201.)

Trideset i peta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji na sve Božje primjere iznesene u Kur'anu kažu da su to samo laži koje se iznose: “U ovom Kur'anu Mi navodimo ljudima svakovrsne primjere. A kad bi im ti (Muhammede) ne znam kakvo čudo donio, oni bi opet rekli da neće da vjeruju. 'Vi samo laži iznosite!' Eto tako Allah pečati srca onih koji neće i ne žele da znaju.” (Er- Rum, 58. i 59.) Dakle, bez obzira što nemaju uopće drugog odgovora ko je stvorio anorganske, organske, biljne, životinjske, ljudske, zemaljske, svemirske, vidljive i nevidljive svjetove osim Allaha, koji su komplementarna znamenja Njegovog stvaranja, oni na sve to kažu: “To su samo laži podastrte.”

Trideset i šesta vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni koji svjesno, ciljano i planirano za sva Allahova i Poslanikova obećanja, koja su po vertikali u vremenu istina a po horizontali u prostoru ozbiljenja i ostvarenja, kažu da su to samo obmane i fatamorgane: “I kada su licemjeri te oni čija su srca bolesna govorili: 'Allah i Njegov poslanik samo su nam obmanu obećali'.” (El-Ahzab, 12.)

Trideset i sedma vrsta ljudi sa bolesnim srcima su oni među sljedbenicima Ehlul-kitaba- objavljene knjige koji protiv muslimana stanu na stranu nevjernika samo da bi muslimani bili poraženi i uništeni. Prema Kur'anu niti se muslimani smiju udružiti sa nevjernicima protiv Ehlul-kitaba židova, kršćana, hrišćana, protestanata, ali ni oni se ne smiju udružiti sa nevjernicima protiv muslimana: “Allah je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu nikakva dobra postigli i nisu nimalo uspjeli, a Allah je vjernike borbe poštedio. Allah je moćan i silan. Sljedbenike Knjige koji su saveznike (mušrike-idolopoklonike) pomagali On je izveo iz utvrda njihovih te im strahom srca ispunio, pa ste jednu grupu pobili, a jednu grupu ste zarobili.” (El-Azhab, 25. i 26.) Kad god se i gdje god se Ehlul-Kitab ili muslimani pridruže nevjernicima i idolopoklonicima u borbi jedni protiv drugih, muslimani protiv Ehlul-Kitaba ili Ehlul-kitab protiv muslimana, Allah će i jednima i drugima kao kaznu uliti strah u srca.

Trideset i osma kategorija ljudi sa bolesnim srcima su oni koji svojim govorom, riječima, pričama, namigivanjem, koketiranjem, dobacivanjem i ciljanim smijehom kod drugih žudnju, pohotu, požudu i strast izazivaju: “O žene Vjerovjesnikove! Vi niste kao bilo koje žene! Ako se Allaha bojite, onda se nekontrolisanoj govorljivosti ne podajite pa da onda u čijem srcu je bolest žudnja i napast se javi, već vam valja pristojno govoriti.” (El-Ahzab, 32.)

Trideset i deveta kategorija ljudi sa bolesnim srcima su oni koji svjesno, svojevoljno, smišljeno, planski i ciljano šire laži protiv Islama, Poslanika i muslimana: “Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme tvoji susjedi biti.” (El-Ahzab, 60.)

Četrdeseta kategorija ljudi sa bolesnim srcima su oni ljudi čija su srca svirepa, surova, tvrda, hladna, tvrdokorna, gruba, divlja i neotesana na spomen Allahova imena: “Zar da je jednak nevjernik onome kojem prsa za Islam Allah raširio je, pa je on na Svjetlu od Gospodara svoga?! Teško onima surovih, svirepih, tvrdih i neosjetljivih srca na spomen Allaha, takvi su u očitoj i pravoj zabludi.” (Ez-Zumer, 22.)

Četrdeset i prva kategorija ljudi sa bolesnim srcima su oni čija se srca grče, stiskaju, uvrću, izobličuju na spomen Allahova imena: “Kad se Jedini Allah spomene, srca se grče, stiskaju, zamiru u onih koji ne vjeruju u Onaj svijet. A kad se spomenu oni (idoli) kojima robuju osim Njega, tad se oni vesele misleći da će im kumiri (kipovi) pomoći.” (Ez-Zumer, 45.)

Četrdeset i druga kategorija ljudi sa bolesnim srcima su silnici i nasilnici čija će srca na Danu bliskom do grkljana doprijeti i zaglaviti: “I upozori ih na Dan bliski i na Dan kada će im srca do grkljana doprijeti i popriječiti se. Silnici i nasilnici neće imati tada ni prijatelja ni druga koji će za njih udovoljiti.” (El-Mumin, 18.)

Četrdeset i treća kategorija ljudi bolesnih srca su oni ljudi i one žene koji su oholi, gordi, nadmeni, umišljeni, osioni i nasilni. Oholost, gordost, nadutost, nadmenost, osionost i nasilnost je najbliže šejtansko svojstvo čovjeku. Allah mrzi i prezire ohole, nadmene, osione, umišljene i nasilne insane: “Prema onima što raspravljaju o Allahovim znamenjima bez ikakva njima prispjela dokaza, velika je odvratnost Allaha i vjernika – tako Allah stavlja pečat na srca svakog oholog čovjeka-silnika!” (El-Mumin, 35.)

Četrdeset i četvrta kategorija ljudi bolesnih srca su oni koji izgrade kineske zidove, barikade, neprobojne zastore i koprene između svojih pet osjetila, razuma, uma, svijesti, savjesti i pameti s jedne, i Kur'ana i Sunneta, s druge strane: “Takvima do Božijeg puta i upute ništa ne pomaže. Objava je od Svemilosnog, Milostivog, Knjiga čiji su ajeti pomno, podrobno i jasno izloženi i objašnjeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, obavjestitelj i opominjatelj. Pa se opet većina njih okreće i neće ni da čuje i veli: 'Srca su naša pod koprenama i zastorima za ono čemu nas ti pozivaš i uši su nam gluhe i zapušene, a između nas i tebe je zastor. Pa zato ti radi po svome, a mi ćemo po svojemu!'” (Fussilet, 2.-5.)

Četrdeset i peta kategorija ljudi bolesnih srca su oni koji šire priče, tvrde, kazuju i govore da Muhammed a.s. ni manje ni više iznosi neistine i laži o Allahu dž.š. To je krajnja drskost i bezočna laž, podvala i potvora na Muhammed a.s.: “Zar da govore oni: 'On na Allaha iznosi laži!' Pa Allah će, ako hoće, zapečatiti tvoje srce! A Allah briše neistinu i učvršćuje Istinu Svojim Riječima, On zbilja Jedini znade što skrivaju grudi svačije.” (Šura, 24.)

Četrdeset i šesta kategorija ljudi bolesnih srca su oni koji su svoje strasti, požude, pohote, nagone, puti, instinkte i samo animalnosti za svoja božanstva uzeli pa su im to jedine forme, norme, sadržaji, smislovi i ciljevi života: “Da li si vidio onoga koji je strast svoju uzeo za svoga boga, onoga koga je Allah prepustio zabludi, i pečat stavio na sluh njegov i srce njegovo, a na vid njegov koprenu i zastor navukao! I ko će ga uputiti Stazom Pravom nakon Allaha? Zar se nećete opametiti.” (El-Džasije, 23.) “Ima njih koji tebe (Muhammede) slušaju, pa kada od tebe izađu, kažu onima kojima je dato znanje: 'Što to on maloprije reče?' Njima je Allah zapečatio srca njihova i oni slijede samo strasti svoje.” (Muhammed, 16.)

Četrdeset i sedma kategorija ljudi bolesnih srca su oni na smrt preplašeni i koji djeluju potpuno izbezumljeno i izgubljeno u situacijama kada je odbrana Islama i muslimana jedino egzistencijalno i to njima nametnuto rješenje: “A oni koji vjeruju govore: 'Zašto se ne objavi neka sura?' A kada bi objavljena jasna i razgovjetna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidiš one čija su srca bolesna kako te gledaju, pogledom pred smrt, onesvještenog! A preča bi njima bila pokornost i razborit govor! A kada je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Muhammed, 20. i 21.)

Četrdeset i osma kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji su zlobni, zloguki i pakosni: “Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove neće na vidjelo iznijeti? Da Mi hoćemo, Mi bismo ti njih pokazali, i ti bi ih zbilja poznao po znacima njihovim. A zbilja, ti ćeš ih poznati po zvonu (načinu) govora njihova. Allah doista zna vaša djela.” (Muhammed, 29. i 30.)

Četrdeset i deveta kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji jedno misle, drugo namjeravaju, treće govore, a četvrto rade. U njihovim srcima nikada nije ono što kazuju svojim jezicima. To je kategorija pokvarenog naroda koja muslimanima neprestano želi belaj, nepriliku, progon, izbjeglištvo, nepovratak u svoje domove, bijedu i siromaštvo: “Reći će tebi beduini koji su od borbe izostali: 'Zabavili su nas stada i imeci naši i porodice naše, pa oprosta nam ti traži.' Oni zbore svojim jezicima ono što nije u njihovim srcima! Ti kaži: 'Ko je taj ko vam išta može protiv Allahove vlasti, ako vam On htjedne štetu nanijeti ili ako vam htjedne korist osigurati?! Takvog nema! Allah je obaviješten o onome što vi činite. Čak ste mislili da se Poslanik i vjernici neće porodicama svojim nikada vratiti! I to se pričinilo lijepim u srcima vašim, i zlom mišlju mislili ste. Vi ste pokvaren narod'.” (El-Feth, 11. i 12.)

Pedeseta kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji u svojim srcima žar i žestinu pagansku ispunjavaju protiv muslimana i Islama: “Kad su nevjernici srca svoja punili žarom, žarom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega su postali pravi vjernici, a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to, a Allah sve zna.” (El-Feth, 26.)

Pedeset i prva kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji su se nagizdali znamenjima Islama izvana a nisu ispunili svoja žića, bića i srca iznutra – Imanom-vjerovanjem: “Beduini kažu: 'Vjerujemo mi!' Ti reci: 'Ne vjerujete! Nego kažite: Mi smo prihvatili obilježja Islama i Islam smo primili – ali vjerovanje-Iman još nije ušlo u vaša srca! A ako Allahu budete pokorni i Njegovog Poslanika slijedili, On vam od djela vaših ništa neće umanjiti! Allah zbilja grijehe prašta i samilostan je!'” (El-Hudžurat, 14.)

Pedeset i druga kategorija ljudi bolesnih srca su oni kojima su objavljene Božije knjige a koji su ostali uporni i dosljedni u griješenju pa su im srca postala surova, svirepa, tvrda, gruba, nemilosrdna: “Zar nije vrijeme da srca onih koji vjeruju budu skrušena na spomen Allaha i Istine koja se objavljuje i da ne budu kao oni kojima je knjiga data još prije, pa im prohuja mnogo vremena i srca im postadoše tvrda! A mnogo je od njih grješnika i nevjernika!” (El-Hadid, 16.)

Pedeset i treća kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene u čijim je srcima zbog neoprostivih grijeha, hipokrizije i dvoličnosti raskol, razdor, raspuknuće i razjedinjenost: “Samo u utvrđenim gradovima i selima ili iza zidina oni se protiv vas smiju ujedinjeno boriti. Oni su junaci u međusobnim borbama. Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena i u raskolu, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti.” (El-Hašr, 14.)

Pedeset i četvrta kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji su skrenuli, zastranili, zviznuli, iskliznuli s pravog puta zato što uznemiravaju, vrijeđaju, napadaju, izazivaju i muče Božje poslanike i one koji slijede njihov put: “A kad Musa reče narodu svome: 'O narode moj, zašto vi mene uznemiravate, zlopatite i mučite kad vi znadete da sam vam ja Allahov Poslanik?!' Pa kad oni skrenuše u stranu i Allah srca njihova zakrenu i skrenu, Allah zbilja neće uputiti narod grješnički i raskolnički.” (Es-Saf, 5.)

Pedeset i peta kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji su iznutra, što se tiče identiteta, digniteta i karaktera, poput šupljih balvana, stabala u prašumi čiju su unutricu, osim kore, pojeli termiti ili šuplje plastične buradi, izvana kabasti a iznutra šuplji i težinom – ustvari karakterom, lahki i prazni: “To je zbog toga što su oni vjerovali, pa potom uznevjerovali, pa su im potom srca njihova zapečaćena i oni ne shvaćaju. A kada ih ti vidiš zadivljuje te izgled njihov, a ako progovore i slušaš riječi njihove! Oni su kao šuplji naslonjeni balvani, misle da svaki povik protiv njih je! Oni su neprijatelji, pa naspram njih oprezan budi! Ubio ih Allah, kako se odmeću i kuda se okreću.” (El-Munafikun, 3. i 4.)

Pedeset i šesta kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene za koje je broj meleka koji čuvaju Džehennem i njegovu vatru nepremostivo iskušenje. U njihovu svijest i pamet, zato što imaju sumnju u sve, ne može ući ni istina o džehennemskoj vatri ni broj meleka koji nad njime bdije: “A za čuvare Vatre Mi smo samo meleke postavili, i broj njihov onima koji ne vjeruju iskušenjem učinili, da se oni kojima je Knjiga data osvjedoče i da se onima koji vjeruju poveća vjerovanje i da ne sumnjaju oni kojima je Knjiga data, a ni vjernici! I da oni u čijim srcima je bolest, i nevjernici, kažu: 'Što to Allah ovim primjerom htjede?' Eto tako Allah zabludi koga hoće prepušta, a koga hoće Pravom Stazom upravlja! A vojske tvoga Gospodara samo On zna! A Sekar je čovječanstvu samo opomena!” (El-Muddessir, 31.)

Pedeset i sedma kategorija ljudi bolesnih srca su oni muškarci i žene koji poriču, odriču, negiraju u od Allaha obećani i zagarantirani Dan Vjere-Jevmud-Din. Tu Allahovu Istinu i Obećanje oni smatraju samo drevnom pričom, bajkom, legendom i mitom: “Teško toga Dana onima što poricahu, koji Dan Vjere lažnim smatrahu! Samo prijestupnik i griješnik lažnim ga smatraju. Koji, kad mu se Naši ajeti kazuju, zbore izmišljotine (legende, bajke) naroda drevnih! Tako nije! Ono što su radili, srca njihova zastrlo je! Doista, oni će toga Dana zastrti biti od Svoga Gospodara!” (El-Mutaffifun, 10.-15.)

ZAKLJUČAK

Allahovom Voljom - Kadaom, Odredbom - Kaderom, Moći - Kudretom i Mjerom - Takdirom, na temelju stotina kur'anskih ajeta i nekoliko navedenih Poslanikovih hadisa dolazi se do neupitne i nepobitne spoznaje – srce u ljudskim prsima je centar, sjedište, središte, topos, humus, primordijalno i iskonsko počivalište Vjere i Života. Kao što Allah preko Objave u ljudska srca spušta Vjeru, na duše Moral, tako se sa srcem i od srca kreće u egzistenciju. Dakle, preko srca putem vjere kreće se u život iznutra, ali također preko srca i cjelokupnog krvotoka kreće se i u vanjski život ili egzistenciju. Kao što srce obolijeva izvana bolestima kao što je angina pektoris, infarkt ili srčani udar, vaskularna i razna druga srčana oboljenja, tako srce može oboljeti i iznutra. To je oboljenje srca, sa stajališta Vjere.

Sve unutrašnje bolesti koje nisu fizičko-biološko-fiziološke i egzistencijalne nego unutrašnje, duhovne, mentalne, idejne i moralno-etičke naravi Imami Gazalija naziva bolestima srca i duše. Prema Kur'anu to su 'fi kulubihim meredun' – ljudi u čijim srcima je bolest. Najopasnije i najopakije kategorije ljudi sa bolesnim srcima i dušama su kavmen mulhidin – narod nevjernika, kavmen kjafirin– narod negatora Allahovih znamenja, kavmen mušrikin – narod idolopoklonika ili politeista, kavmen mustekbirin – narod oholih, nadmenih, gordih i osionih ljudi, kavmen muzlimin – narod silnika i nasilnika, kavmen mudžrimin – narod perverzije i izopačenog života, iživljavanja, kavmen munafikin – narod licemjera, dvoličnjaka, janusovaca, i kavmen mufsidin – narod upornih griješnika. U bolesti srca i duše također spadaju: Hased – zavidnost, zluradost i zlogukost, Udžub – narcisoidnost, taština, samoljubivost, Enannijet – 'japajakanje', stavljanje sebe u centar svijeta pod rezonom ja pa ja i samo ja, Hubbi Džah – bolesna ljubav prema častima, titulama i zvanjima, Hubbi Dun'ja – bolesna i nekontrolisana ljubav prema dunjaluku i ovozemaljskim ukrasima, Buhl i Fahša – škrtost, egoizam, sebičnost, titizluk i egoizam.

Na kraju se punovažno može konstatirati da su unutrašnje, sa stajališta Vjere, bolesti srca 'fi kulubihim meredun' mnogo složenije, mnogobrojnije, dublje, jače, razornije i raznovrsnije od vanjskih ili tjelesnih bolesti srca, ma koliko su one rizične i opasne. Ipak, za vanjske bolesti se grade vrste najmodernijih bolnica, a za unutrašnje bolesti duše i srca ljudi kao da sve manje brige i vremena imaju.