Aktuelnost ove knjige značajno je porasla nakon 7. oktobra, odnosno cionističke agresije na Gazu. Redakcija Stava iz navedene knjige donosi ključna poglavlja koja pokazuju ogromnu sličnost između vremena u kojem živimo i društveno-političkih procesa koji su predhodili Salahudinovom oslobađanju Kudsa.

Posljedice konfuzije intelektualnog života na muslimanske zajednice


Posljedice intelektualne konfuzije i vjerskog formalizma, koji su pogodili muslimanske zajednice u periodu pred križarske pohode, odrazile su se na strukturu ovih zajednica, te principe i vrijednosti koje su usmjeravale veze između pojedinaca i skupina i usmjeravale njihovo ponašanje i aktivnosti. Ovim zajednicama su bila prijeko potrebna ispravna poimanja i zrela rukovodstva. Ljudi su na polju svakodnevnog i javnog života bili bez ispravnog usmjerenja, tako da su iščezle islamske smjernice a zavladale strasti i hirovi. Sve te posljedice su se odrazile na poljima socijalnog, ekonomskog, političkog i vojnog života, budući da su poremetile spomenuta polja, oslabile temelje društva iznutra i moć suprotstavljanja vanjskim izazovima, te izložile društvo porazima i gubicima.

Propadanje ekonomskog života

Ekonomski procvat ili nazadovanje ne zasnivaju se samo na obilju izvora bogatstva ili njihovoj nedovoljnosti, naprednosti ili zaostalosti sredstava za proizvodnju, već i na percepciji koja određuje načine zarađivanja i načine trošenja. Kada je ova percepcija zasnovana na temelju zakonitog zarađivanja i trošenja, ekonomski život će doživjeti procvat i raširit će se blagostanje. A ako je ova percepcija zasnovana suprotno zakonitim načinima, ekonomski život će doživjeti krah i zavladat će krize. Razlog tome je što prva percepcija usmjerava načine zarađivanja i potrošnje ka onome u čemu je korist društva, a uloga onih koji se brinu o pitanjima ekonomije jeste da skupljaju i raspodjeljuju. Kod druge percepcije, zarađivanje i trošenje usmjeravaju se ka onome u čemu je korist moćnog pojedinca, a uloga onih koji vode brigu o ekonomskim pitanjima je uloga otimača i monopolista. Otimaju prevarom, dizanjem cijena, spekulacijom, porezima i sličnim metodama, i onda to zadržavaju samo za sebe i troše samo na svoje prohtjeve.

Zbog toga Kur’an časni odvraća ljude od razmišljanja o izvorima opskrbe (rizk), ali im daje potanka objašnjenja kada ih usmjerava da vode brigu o halal zaradi i trošenju na halal način, i izvršavanju onoga što je Allah naredio da se izvršava. Miješanje ova dva pristupa je uzrok konfuzije u koju su zapadali muslimani u periodima nazadovanja i to miješanje je oblikovalo ekonomski život u periodu koji je prethodio i pratio križarske pohode.

Sredstva zarade u ovom periodu bila su bazirana na nezakonitim osnovama. Država je bila maštovita u propisivanju različitih vrsta poreza i otimačini od poreznika. Čak su i hadžije morale plaćati brojne poreze državi kroz koju su prolazili, kao što su to činile Fatimije u Egiptu sa hadžijama iz Magriba, „a onaj koji nije imao da plati bio bi zadržan i možda bi mu prošao boravak na Arefatu.“

Ovakvim aktivnostima državni službenici su stjecali ogromna bogatstva. Ibn Hallikan spominje bogatstvo nađeno kod fatimijskog vezira Bedra el-Džemalija
nakon njegove smrti, 515. god. po H.:

„Ostavio je šest stotina miliona zlatnih dinara, dvije stotine i pedeset irdebba dirhema, sedamdeset pet hiljada odjevnih predmeta od satena, trideset tovara kutija iračkog zlata, mastionica od zlata sa draguljima čija je vrijednost bila dvanaest hiljada dinara, stotinu zlatnih čioda: težina svake čiode je bila stotinu miskala na deset stolica, svaka stolica je imala deset čioda, na svakoj čiodi je bila maramica, ojačana zlatom, čiode su bile raznobojne, nosio je koju god je htio, i pet stotina sanduka odjeće iz Dimjata... Ostavio je konja, robova, mazgi, nosiljki, mirisa, nakita i ukrasa čiju vrijednost zna samo Allah Uzvišeni. Ostavio je krava, bivola i brava, čiji broj se insan stidi spomenuti. Zarada od njihovog mlijeka u godini njegovog preseljenja iznosila je trideset hiljada dinara. Među njegovom ostavštinom nađena su i dva velika sanduka sa zlatnim iglama.“

I vojnici su krenuli stopama emira i vezira, pa, kada bi nastupili sukobi između njihovih emira, sultana i vladara, koristili su se prilikama i pljačkali gradove, trgovačke radnje i kuće. Trgovci su se, također, izvještili u dizanju cijena, naročito prilikom nestašice hrane i potrepština, kao što se to desilo 428. Ibn Tagribirdi prenosi nam sažetak tih događanja:

„Neki čovjek je prodao kuću u Kairu za dvadeset funti brašna koju je prije toga kupio za devet stotina dinara, jaje je prodavano za jedan dinar, irdebb pšenice za sto dinara, jedno vrijeme, a onda je u potpunosti nestalo pšenice.“ Spominje i događaje iz 449. god. po H. i kaže da je cijena jednog nara i dunje dostizala jedan dinar, a tako i cijena krastavca i bijelog lopoča. Navodi da su 511. skočile cijene i nestalo je hrane pa je cijena kurra pšenice ili brašna bila tri stotine dinara.

Za to vrijeme novac je trošen na prohtjeve bogataša i rasipnika kojima su za vrijeme ljeta s planina Libana donošene ploče leda, zamotane u vunu i lanenu tkaninu. Uživali su u blagodatima u mjeri koja se ne može opisati. Ibn Kesir opisuje jedan aspekt života Ebu Nasra Ahmeda ibn Mervana el-Kurdija, namjesnika pokrajine Bekr i Mejafarikin (preselio 453. god. po H.):

„Imao je pet stotina robinja pored onih koje su ih služile, pet stotina sluga, veliki broj pjevačica, svaku od njih je platio više od pet hiljada dinara. U njegovoj dvorani za prijeme bilo je muzičkih instrumenata i posuda čija je vrijednost bila dvije stotine hiljada dinara.“

Ibn Kesir opisuje ruho prilikom vjenčanja kćerke sultana Melikšaha 480. god. po H.:

„U mjesecu muharremu te godine preneseno je ruho kćerke sultana Melikšaha u halifinu kuću na stotinu i trideset deva prekrivenih bizantinskim brokatom, uglavnom su to bile posude od zlata i srebra, i sedamdeset četiri mazge ogrnute kraljevskim brokatom sa zvonima i ogrlicama od zlata i srebra. Na šest mazgi se nalazilo dvanaest sanduka srebra u kojima se nalazilo različitih dragulja i nakita. Ispred mazgi su išla trideset i tri konja na kojima su bile nosiljke od zlata, ukrašene
draguljima i veličanstvena kolijevka prekrivena kraljevskim brokatom na kojem su ploče od zlata ukrašene draguljima.“

Supruga halife El-Musteršida Billaha 517. god. po H. priredila je proslavu povodom sunećenja svojih sinova. Čitav Bagdad je ukrašen, a na Bab en-Neva je postavljeno kube na kojem su bili okačeni brokat i dragulji koji su posmatrače ostavljali bez daha, dok su na vratima Es-Sejjid el-Alevi postavljeni neobični ukrasi i nakiti.“

Godine 516. po Hidžri, kada je ubijen vezir sultana Mahmuda Seldžukija - Ebu Talib es-Sumejremi, s njim je krenula i njegova žena s kojom je bilo stotinu robinja na nosiljkama od zlata „i kada im dođe vijest o njegovoj pogibiji, vratiše se tužnih lica i doživješe poniženje nakon slave.“

Sultane, namjesnike i visoke službenike oponašali su ostali bogataši, a slični su im bili i mnogi vaizi koji su pripadali frakcijama i koji su pričali jedno, a u svojim kućama živjeli drugačije. Ibn el-Dževzi i Ibn Kesir spominju primjere mnogih frakcijskih učitelja koji su, nakon što su zauzeli položaje unutar pravosuđa ili vakufa, uzimali mito i nabavljali robinje, muzičke instrumente i svilene postelje.

Na opće interese nije se ništa trošilo. Došlo je do zanemarivanja navodnjavanja i poljoprivrede, pa su se često dešavale poplave, npr. rijeka Tigris i Eufrat, koje su uništile javni vodovod. Zanemareni su bili i javni putevi i sigurnost, pa su razbojnici i lopovi iskorištavali prilike i pljačkali trgovine i kuće. Pored toga, beduini su vršili napade na sela, pljačkali ljetine i pravili zasjede hadžijskim i trgovačkim karavanama.

Posljedica svega ovoga bila je da se obični muslimanski svijet suočavao s glađu i nedaćama koje je teško zamisliti i povjerovati u njih. Bilo je takvih pojava gladi da su se sredstva za život mogla naći jedino u koritima rijeka i potocima, odakle je sakupljano otpalo lišće sa zelenila. U svim krajevima islamskog svijeta širile su se glad i bolesti. Dešavalo se da je glad u nekim porodicama dosezala te razmjere da joj se nisu mogli odagnati drugačije nego da pojedu nekog od svojih prijatelja, djece ili nekog umrlog člana porodice. Ovo ne bilježi samo jedan historičar koji se izdvaja tim predanjem, već je to fenomen o kome općenito izvještavaju svi historičari tog vremena, kao što su Ibn el-Dževzi, Ibn Kesir, Ibn Tagribirdi i drugi. Ovdje ćemo navesti nekoliko primjera koje spominju ovi historičari. Ibn Tagribirdi ukratko govori o gladi koja je vladala 428. god. po H.:

„Egipat je napustilo mnogo stanovništva zbog poskupljenja i gladi kojoj nije bilo ravne na dunjaluku. Većina stanovnika je umrla. Jedni druge su jeli. Jednog kuhara su uhvatili da je zaklao određeni broj djece i žena, jeo njihovo meso i prodavao ga nakon kuhanja. Sve životinje su korištene za ishranu... Pas je bio prodavan za pet dinara, a mačka za tri.

Sudanci su vrebali na ulicama, hvatali žene kukama, odrezivali im komade tijela i jeli. Neka pretila žena je prolazila kroz sokak El-Kanadil u Kairu, Sudanci su je uhvatili kukama, odsjekli joj dio stražnjice i počeli jesti. Ona je iskoristila njihovu nepažnju i izašla iz kuće tražeći pomoć.
Onda je došao namjesnik i opkolio kuću. Našli su tu ostatke hiljade ubijenih i potom su ih pogubili.“

Godine 440. po Hidžri raširila se kuga u Mosulu, Džeziri i Iraku. Broj umrlih je dosezao tri stotine hiljada. Jednom prilikom je obavljena kolektivna dženaza za četiri stotine ljudi. Između 448. i 449. god. po H. zaraza i glad su zavladale Egiptom, Irakom, Šamom i ostatkom islamskog svijeta, pa su ljudi jeli mrtve životinje i iskopavali tijela umrlih iz kaburova. A bogataši su kupovali nar i dunju za dinar. Bolesti su se raširile u selima Iraka i području Šama 470. Godine 511. skočile su cijene i nestalo je hrane, cijena kurra pšenice ili brašna bila je tri stotine dinara. Kasnije je u potpunosti nestalo hrane i ljudi su umirali od gladi i jeli pse i mačke. Siromaštvo je bilo sveprisutno, nedaće i bolesti su se smjenjivale godinu za godinom i postale karakteristika muslimanskih zajednica te dale veliki doprinos njihovom slabljenju pred opasnostima izvana koje su privukli mirisi slabosti.