Znatan broj historičara u svojim radovima je pokazao „da su među muslimanima najzastupljeniji starenici, autohtono bosansko stanovništvo. Među njima su Ćiro Truhelka, Vladimir Skarić, Aleksandar Solovjev, i drugi (Jovan Cvijić, Jefto Dedijer, Risto Jeremić, Milenko Filipović (za visočki bazen) i drugi.
Naročito je Solovjev, postavljajući pitanje šta je bilo sa pripadnicima tzv. „bogumilske crkve“ dolaskom Turaka u Bosnu, potencirao bogumilsku komponentu u objašnjenju pitanja porijekla bosanskih muslimana, posebno rajinskog seoskog stanovništva u svom poznatom radu „Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne“.
Na drugoj strani, pravoslavno stanovništvo na bosanskohercegovačkom tlu, poslije osmanskog osvajanja Bosne, „još nije počelo hvatati jačeg korijena u Bosni, budući da je bilo rezultat snažnih imigracija stočarskog stanovništva u tursko vrijeme, tzv. Vlaha, što je započelo krajem XV st.“
Metanastazička kretanja stanovništva, od srednjeg vijeka do savremenog doba, znatno su izmiješala balkansko stanovništvo i odredila etničku sliku pojedinih oblasti. Međutim, seobe nisu karakteristične za Bošnjake; od svih balkanskih naroda Bošnjaci se najmanje sele. Bošnjaci su najpostojaniji narod jugozapadnoga Balkana koji se, do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, najmanje selio, ostajući na svom bosanskohercegovačkom tlu, što potvrđuje i Jovan Cvijić.
Razmatrajući seobe i porijeklo stanovništva na jugozapadnom Balkanu Cvijić je utvrdio da metanastazička oblast zahvata jedan širok prostor „од Велешке Клисуре до Загреба“. Ргіtom, najviše doseljenika primile su Moravska Srbija, Dalmacija i Slavonija sa Sremom, „а после ньих долазе Бачка, Бараньа и Банат“. Na drugoj strani, najmanje doseljenika primila je Bosna i Hercegovina, što znači da se autohtono starinačko bosanskohercegovačko stanovništvo sačuvalo u najvećoj mjeri.
„У метанастазичкоj области има jедан део нашег народа кои je био наjмане покретьив. То су муслимани Босне и Херцеовине и Новопазарског Санцака до планине Рогозне. Meђy ԣима je наϳвише старинаца.“
Višestoljetnu postojanost i opstojnost bosanskohercegovačkih muslimana Bošnjaka, o kojoj piše Cvijic, na svoj način potvrđuju najstarija muslimanska bošnjačka groblja „od stećka do nišana", kojih ima u tolikoj mjeri da ih je sviju teško pobrojati.
"Bosanskohercegovački muslimani su starosjedioci ove zemlje a ne došljaci. Svojevoljno su napustili svoju staru bogumilsku vjeru i prigrlili uzvišeni islam iz opravdanih razloga. Bosanskohercegovački muslimani vole svoju domovinu i za njih se bore, te su prema tome patrioti i nacionalni.“ (M. Handžić, Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovačkih muslimana).
(Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, Sarajevo, 2017)
