Osvijetljen svjetlima malog bagera, vatrogasac izlazi iz male špilje koju su ostavile ruševine kuće. Desetine komšija, svi muškarci, svjedoče prizoru, nesvjesni opasnosti od nagnutih zidova okolnih zgrada. Čim ustane, spasilac se obrati jednom od svojih drugova. “Pazite, 22:15 je.” Prošla su 23 sata i četiri minute otkako se tlo treslo u Mulai Brahimu (8000 stanovnika), a spasilačke ekipe, u pratnji desetina volontera, upravo su pronašle Aminino tijelo.
Ta je 35-godišnjakinja poginula pod zidovima svoje kuće zajedno sa svoje četvero djece, no jedina tijela koja su u subotu navečer ostala pronađena ispod ove mase kamenja, cigli i armature bila su njezino i njezinog najmlađeg sina, starog tri godine. Stotinjak metara uzbrdo, Aminina majka s drugim ženama čeka vijesti o svojoj kćeri i unuku, javlja dopisnik El Paisa iz Maroka.
“Bilo je samo pet minuta. Zemlja se tresla i odjednom se sve srušilo", kaže Husein Aitzagut na vratima svoje kuće u kojoj živi sa suprugom Rachidom, trogodišnjim sinom Mohamedom, ocem i dvije svastike. Tih pet minuta o kojima govori Hussein odnijelo je desetine domova, a u mnogima ostavilo goleme pukotine i ozbiljna strukturalna oštećenja zbog kojih će, po svoj prilici, kuće morati rušiti ako prije ne padnu same od sebe. U subotu je pronađeno ukupno 28 a 45 povrijeđenih prebačeno je u Marakeš.
Nakon pandemije, vjerski turizam vratio se u Mulai Brahim. Ovaj grad koji visi na brdu u podnožju Atlasa, na 1300 metara visine i samo 50 kilometara od Marakeša, poznato je hodočasničko mjesto. Tamo je pokopan istoimeni imam, a hiljade ljudi iz cijelog Maroka svake godine posjećuju njegov mezar kako bi dovili u njegovu čast i zahvalili mu za dobivanje posla, vjenčanje, rađanje djece, oporavak nakon bolesti... Sve vezano za imama, suveniri i drugi predmeti te iznajmljivanje soba bili su uz poljoprivredu ono što je hranilo stanovništvo. Sada, kada je sve u ruševinama, trebaće vremena da se ljudi vrate.
Selo s manje od 3000 ljudi, Mula Brahim privlačio je turiste i ljubitelje prirode svojim zadivljujućim krajolikom i blizinom Marrakecha. Ulice su bile prepune malih hotela i kafića s pogledom na klance i zelene doline. Selo je dobilo ime po marokanskom sufiji, Mula Brahimu (Moulay Brahim ili Mawlāy Ibrāhīm ibn Aḥmad al-Amghārī) koji je cijenio mir, ljubav i toleranciju, naglašavajući unutarnju meditaciju za postizanje veze s Bogom. Stanovnici grada govore kombinacijom arapskog i tachelhita, najraširenijeg autohtonog jezika u Maroku.
Na berberskom imamovo ime je Tayr al Jabal, što znači Planinska ptica. Ovdje se održava poznato hodočašće i festival na godišnjicu Poslanikovog rođenja te čuveni muzički festival Gnawa. Zavija i imamov mezar nalaze se u srcu uskih vijugavih uličica male medine koji svake godine tu stignu kako bi od od Allaha dobili utjehu i izlječenje od bolesti.
Danas, nakon zemljotresa, šetnja uskim seoskim ulicama opasna je, zahtijeva izbjegavanje ogromnih blokova od cigle i cementa, greda, kamenja, slomljenih cijevi i kablova koji vise sa stubova. Sve to ispod zidova i balkona na rubu urušavanja. Na ono malo trgova i otvorenih mjesta koje grad ima podignuti su golemi šatori presvučeni tepisima u kojima se tiskaju stotine žena i djece dok im muškarci, koji obilaze mjesto s jednog mjesta na drugo, nastoje pomoći i osigurati hranu i vodu.
Kada je zemljotres prestao, u petak kasno navečer, grad uklesan u planine Atlas ležao je razoren, sa desetinama mrtvih, desetinama zgužvanih kuća i zidovima pretvorenim u ruševine. Sada traje očajnička potraga za onima koji još puštaju glas unutar ruševina Mula Brahima.
