Saudijska Arabija, pod nominalnim vodstvom kralja Salmana bin Abdulaziza, a kojom de facto vlada princ Mohamed bin Salman, poznat kao MbS, nedavno je pokrenula grandiozne ekonomske projekte kao centralno obilježje ekonomskih reformi u cilju diversificiranja saudijske ekonomije, koja se donedavno oslanjala isključivo na prihode od prodaje nafte, koja danas nije toliko vrijedna i potrebna kao što je bila ranije, u vrijeme ekonomskog blagostanja u ovoj zemlji.

Drugi značajni prihod Rijada dolazio je od hadža (hodočašća) u Meku i Medinu. Sve manja potražnja za fosilnim gorivima na zapadu, čije razvijene zemlje postepeno prelaze na zelenu i obnovljivu energiju, te korištenje plina u zamjenu za naftu, kao i nove tehnologije koje omogućavaju crpljenje nafte u Americi i drugdje sistemom razbijanja stijena (fracking), doveli su do slabljenja geostrateškog i geoekonomskog značaja ove arapske kraljevine za zapadne zemlje, posebno za Sjedinjene Američke Države. Ove promjene, koje nisu od jučer, već traju neko vrijeme, učinile su vladare u Rijadu zabrinutim i primorale strateške planere i savjetnike dvora u Rijadu na uvođenje ozbiljnih i korjenitih ekonomskih reformi i promjena.

Rat u Jemenu koji Saudijska Arabija sa svojim arapskim saveznicima već sedam godina vodi protiv tamošnje pobunjeničke političke i etničke (manjinske) sekte Husi, koja je poremetila saudijske planove uspostave stanovite kontrole i hegemonističke pozicije u Jemenu nad tamošnjom vladom, znatno je iscrpila saudijske resurse bez postizanja ratnih ciljeva.

JEMENSKI SLUČAJ: SVAKO IMA SVOJ VIJETNAM

Naprotiv, Husi, koji se bore za veću ravnopravnost i pravo učešća u političkom odlučivanju, a kojim podršku daje Islamska Republika Iran, iako se iranska podrška po pravilu preuveličava, s obzirom na to da su pokret Husija i razlozi njihove borbe izričito lokalnog karaktera i nemaju nikakve veze sa sirenjem šiijske ideologije, ne žele prihvatiti pregovore o prekidu rata.

Uprkos slabom naoružanju i tehnološkoj inferiornosti u odnosu na sofisticirano američko i britansko naoružanje koje koristi Rijad, Husi su se u ovom sukobu pokazali kao pobjednici jer su uspjeli nanijeti velike gubitke saudijskim vojnim snagama, uključujući i ciljeve unutar teritorije Kraljevstva. Osim toga, Husi su za kratko vrijeme osvojili i veliki dio teritorije Jemena, uključujući i prijestolnicu Sanaau.

Rat u Jemenu i vojna podrška Rijada pobunjenicima u Siriji i snagama Halife Haftara u Libiji protiv legitimne i međunarodno priznate vlade u Tripoliju iscrpili su Rijad toliko da je uvođenje poreza i raznih vrsta taksi te rezanje budžeta za socijalna davanja, zdravstvo, obrazovanje i druge potrebe postalo nužnost. Kako bi osigurao neophodna sredstva za provođenje ekonomskih, ali i društvenih te donekle političkih reformi, Salman je prije nekoliko godina dao uhapsiti više stotina najbogatijih saudijskih poslovnih ljudi, političara, pa čak i članove svoje uže rodbine, pod optužbom da su odgovorni za korupciju i nezakonito bogaćenje na štetu interesa države i građana ovog Kraljevstva. On je time uspio osigurati milijarde dolara za potrebe državnog aparata. Većinu utamničenih dao je osloboditi nakon što su pokazali spremnost na saradnju i platili traženi novac. Neke od njih, posebno one koji predstavljaju političku prijetnju njegovoj vladavini, zadržao je u kućnom pritvoru, onemogućivši im političko djelovanje.

Iako je ovaj incident bez presedana u povijesti Kraljevine naišao na osude širom svijeta, veliki segment saudijskog stanovništva prihvatio ih je i pozdravio. Naime, društvene reforme koje je inicirao Salman naišle su na odobrenje mlađih slojeva stanovništva, obradovanih relaksacijom stega koje je prethodno implementirala i nadgledala vjerska policija (mutawwi'une). Međutim, te su reforme uglavnom omogućile širi prostor za održavanje zabavne industrije, sportskih i muzičkih događaja i reduciranja uloge vjerskog establišmenta u prisilnoj implementaciji vjerskih normi glede segregacije stanovništva. Ukidanje zabrane ženama, kojima je bilo uskraćeno pravo na upravljanje automobilima, također je naišlo na oduševljenje građana.

Dolaskom na vlast, Salman je pokazao i spremnost da se ozbiljnije suprotstavi vjerskom establišmentu i znatno je reducirao i marginalizirao njihovu ulogu u društvu i državi. Posebno se suprotstavio i pokazao beskrupulozan odnos prema nosiocima i simpatizerima islamskog reformskog pokreta “Sahwa”, koji se zalaže za veću liberalizaciju saudijskog društva i veću ulogu reformskog islama u društvu, posebno na planu uspostave pravednijeg društva, većih ljudskih sloboda i prava i prava na slobodno mišljenje u domenu politike, državne administracije i općih sloboda.

Drugim riječima, Salman jeste pokrenuo određene reforme, ali su one ograničene na liberalizacije životnog stila koji je pokušao osloboditi kontrole koju je imala religija, ali izostale su reforme političkog sistema, a participacija građana u politici i administraciji i dalje je onemogućena. On je ograničio i djelovanje civilnog društva, posebno onih njegovih aspekata koji su kritični prema vladavini porodice Al-Saud.

EKONOMSKA TRANSFORMACIJA: VIZIJA 2030.

Dio života u Kraljevstvu kojem Salman i njegova administracija posvećuju najveću pažnju jeste ekonomija. Analitičari i posmatrači prilika u Saudijskoj Arabiji vjeruju da grandioznim projektima kojim on želi izgraditi Rijad zapravo želi povratiti narušeni i izgubljeni ugled, moć i utjecaj Kraljevstva u arapskom svijetu i šire. Ugled i moć Kraljevstva oslabljeni su i kompromitirani saudijskim ratovima i upotrebom oružane sile za postizanja ciljeva vanjske politike, što je predstavljalo ozbiljan zaokret u odnosu na dotadašnju tradicionalno proračunatu i suzdržanu vanjsku politiku.

Rijad je, prije dolaska na vlast Salmana, primjenjivao politiku unutrašnjeg konsenzusa saudijske elite, koja je podržavala politiku vladajuće porodice. Ta je politika – ranije provođena diplomatskim sredstvima, ekonomskim projektima i izdašnim finansijskim davanjima, poznatim kao diplomatija putem čeka (chequebook diplomacy) i širenjem specifičnog apolitičnog redukcionističkog brenda saudijskog tumačenja islama kolokvijalno poznatog kao vehabizam, zbog ideja koje se pripisuju islamskom reformatoru Muhammedu Ibn Abdul Wehhabu – obično postizala efektivne i željene rezultate.

Širenje ove specifične saudijske varijante islama, koju ne treba izjednačavati s reformskim selefizmom nastalim u Egiptu pod utjecajem reformskih ideja modernijih islamskih reformatora Muhammeda Abduhua, Dzemaluddina Al-Afghanija, Abdurrahmana Al-Kawakibija i drugih, bio je važan instrument saudijske vanjske politike kojom je ostvarivala utjecaj i osiguravala islamski legitimitet širom islamskog svijeta, a i među muslimanskim zajednicama u Evropu, Aziji, Africi, Americi i Australiji. Ono što je posebno iznenadilo, a što na određen način također odražava iskrenost mladog saudijskog prestolonasljednika jeste njegova nedavna izjava da je Kraljevstvo ideologiju vehabizma namjerno širilo kao stratešku politiku jer je to od njenih vladara tada zahtijevao Washington, a ta politika pomagala je u borbi protiv ideoloških protivnika Amerike, Sovjetskog Saveza te njegovih satelita i proksija širom svijeta. Ova Salmanova nimalo diplomatska izjava zapravo je ogolila kompletnu ovu strategiju koja je, naravno, davno prepoznata kao takva, ali se o tome niko nije usuđivao slobodno govoriti na takav način, barem ne u krugovima aktualnih političkih dužnosnika, kako onih u Saudijskoj Arabiji, tako i onih u Washingtonu ili na Zapadu općenito.

Najnoviju saudijsku ekonomsku transformaciju treba posmatrati kao pokušaj Rijada da povrati izgubljeni kredibilitet te iznova uspostavi regionalni primat i prestiž Saudijske Arabije u arapskom svijetu koji je nekad imala kao ekonomska, diplomatska, vjerska i vojna sila, a neki kritičari čak smatraju da Rijad želi potpuno dominirati regijom.

Cilj ekonomske transformacije, u koju saudijske vlasti ulažu desetine milijardi dolara, očigledno nema za cilj samo diversificirati saudijsku ekonomiju ovisnu o nafti već iza toga stoji prava namjera Rijada da restaurira centralnu poziciju Saudijske Arabije u zaljevskoj regiji i šire u arapskom svijetu.

Iako su Rijad i Abu Dhabi bliski susjedi i politički saveznici, naravno ne u potpunosti, činjenica da su se Ujedinjeni Arapski Emirati, posebno Dubai, tokom protekle dvije decenije uspjeli nametnuti kao regionalni trgovinski, ekonomski, finansijski i uslužni centar (hub) sama je po sebi uzdrmala ekskluzivni položaj Saudijske Arabije. Ona je do tada imala jedinstvenu poziciju kao centar islamskog svijeta, tako da Rijad ranije nije morao brinuti o ekonomskom aspektu svog prestiža. Tu komociju dobro je uzdrmala pojava Dubaija, koji se uspio transformirati u svojevrsni regionalni arapski trgovinski centar (powerhouse), zatekao je vlasti u Rijadu bez dovoljno ekonomskih resursa potrebnih da bi Saudijska Arabija sačuvala svoju centralnu ulogu i značaj. Upravo u tom kontekstu viziju Muhameda bin Salmana (Vizija 2030) treba posmatrati kao geopolitičku dimenziju i cilj ovog ekonomskog razvojnog programa da – poslužimo se Trumpovom frazeologijom – “Saudijsku Arabiju ponovo učini velikom” u očima njenih arapskih susjeda i islamskog svijeta u širem smislu. Cilj Salmanove vizije jeste da Kraljevinu pozicionira kao regionalni zaljevski centar trgovine i ekonomskih aktivnosti. U tom smislu on vjeruje da ima kapacitet i neophodno znanje da u dogledno vrijeme potisne Dubai na margine ekonomskih aktivnosti. Zbog ove mogućnosti, postoji rizik da se odnosi Rijada i Abu Dhabija i, naravno, Dubaija, kao jednog od emirata, dodatno zakompliciraju u budućnosti zbog ekonomskih i geopolitičkih ambicija mladog prestolonasljednika u Rijadu. 

PRITISAK NA STRANE KOMPANIJE

Prije nekoliko mjeseci Saudijska Arabija najavila je takozvani program HQ, što podrazumijeva namjeru Rijada da prekine poslovne ugovore sa stranim korporacijama čija regionalna sjedišta nisu locirana u Kraljevini. Ovaj zakon trebao bi biti u potpunosti primijenjen do početka 2024. godine. Ova najava šokirala je ključne poslovne menadžere širom zemalja Zaljeva, posebno one čije se korporacije nalaze u Dubaiju i drugim emiratima UAE-a. Bivši šef finansija u Dubaiju Nasser al-Shaikh ovaj potez Rijada okarakterizirao je uperenim protiv principa jedinstvenog zaljevskog tržišta koje zagovara asocijacija zemalja Zaljevskog vijeća za saradnju (GCC). Da li će Saudijska Arabija metodom prisile uspjeti Rijad pozicionirati u centar trgovačkog i ekonomskog arapskog sistema u Zaljevu, još se ne može precizno utvrditi niti predvidjeti. Ali, ono što se već osjeti jeste pojava da kompanije koje imaju masivne i važne uloge i investicije u Kraljevini razmišljaju registrirati se u Saudijskoj Arabiji, ali će to, vjeruju dobro obaviješteni analitičari, najvjerovatnije učiniti pod drugim imenima kako bi zaštitili svoje ekonomske interese kako u UAE-u, tako i u Saudijskoj Arabiji. Ovaj potez najavile su 24 kompanije, među kojima su i velike korporacije: “PepsiCo”, francuska servisna firma za naftna polja “Schlumberger” i kanadska firma za brzu hranu “Tim Horton”. Za otvaranje regionalnih sjedišta u Rijadu kompanije navode ogroman ekonomski potencijal koji ne žele propustiti. Korporacija “Bechtel” nedavno je dobila zeleno svjetlo da upravlja projektom novog futurističkog grada koji bi trebao biti u obliku linije, i to u dužini od 170 km, kao dio šireg projekta nazvanog “Neom”. Ovaj projekt smatra se najomiljenijom i najavanturističkijom idejom koju princ Salman želi ostvariti u okviru Vizije 2030.

Kraljevina ima u planu dati i određene ustupke i koristi za kompanije kako bi ih privukle sebi. Jedna od mjera koju bi rijetko koja kompanija mogla odbiti jeste oslobađanje od plaćanja korporativnog poreza u narednih pedeset godina. Osim toga, kompanije koje odluče imati svoja sjedišta u Saudijskoj Arabiji deset godina neće morati primjenjivati novi zakon koji zahtijeva upošljavanje saudijskih državljana. Štaviše, Rijad nudi povoljne i privilegirane pozicije stranim kompanijama kada je riječ o dodjeli državnih javnih nabavki, tendera i ugovora s državnim agencijama. Barem se tako može pročitati u zvaničnim reklamnim informacijama koje nudi Saudijski investicioni biro formiran u okviru ministarstva za investicije.

EKONOMIJA KAO SREDSTVO ZA DRUGE CILJEVE

Iz navedenog, može se zaključiti da vlastima u Rijadu nije na prvom mjestu zapošljavanje lokalne radne snage, što obično ide uz ovakve povoljnosti. Cilj je mnogo ambiciozniji i tiče se prvenstveno liderskog pozicioniranja u geopolitičkom prostoru Zaljeva i Bliskog istoka, čemu treba prethoditi preuzimanje vodeće ekonomske pozicije. Time Salman želi povratiti izgubljeni status Kraljevine u regiji nastao zbog promućurnosti i vizije lidera u Dubaiju i Abu Dhabiju, ali još više zbog nepotrebnog i destruktivnog rata u Jemenu za čiji završetak Salman još ne može dobiti saglasnost neprijateljske strane u Jemenu, jer liderstvo Husija, koje je u ofanzivi i povoljnijem položaju, želi ostvariti svoje zadate ciljeve te odbija pristati na prekid rata pod uvjetima koje diktira Rijad.

Saudijska Arabija ima u planu i da modernizira svoje najznačajnije luke u Crvenom moru kako bi one mogle parirati luci Jabal Ali u Dubaiju. Osim toga, Saudijski investicioni državni fond podupire planove Saudijskog terminala na Crvenom moru (RSGT), u namjeri da napravi akviziciju luka širom Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, a koje bi u budućnosti trebale i mogle servisirati promet vitalnih saudijskih roba iz uvoza, posebno onih proizvoda koji se odnose na sigurnost uvoza. Ova saudijska kompanija, koja upravlja lukama, namjerava kupiti tri međunarodne luke ili u njih investirati. Iznosi ovih investicija basnoslovne su sume i iznose više od 500 miliona dolara po luci. Za proširenje i modernizaciju domaće luke u Jeddi Kraljevina namjerava uložiti 1,7 milijardi dolara.

Sve navedeno jasno ukazuje na strateške planove i namjeru Rijada da Kraljevinu transformira u regionalni hub. U tom kontekstu treba promatrati i korake kojima se pokušava osigurati svjetsko prvenstvo u nogometu 2030. godine, na čemu je angažirana jedna konsultantska firma iz Bostona, a čime Rijad želi parirati Dohi, svom regionalnom rivalu.

Kako bi se suprotstavila svom najozbiljnijem konkurentu za vodstvo islamskog svijeta, Saudijska Arabija postepeno gradi bliske i ozbiljne veze s Grčkom, najvećim turskim rivalom na istoku Mediterana. Zato je Rijad upravo od Grčke nabavio protuzračni odbrambeni sistem. Štaviše, obje zemlje ozbiljno unapređuju kulturnu saradnju i partnerske odnose u namjeri da povećaju nivo trgovine roba i usluga, posebno u domenu kulture.

Hoće li Rijad i njegov mladi i energični princ prestolonasljednik uspjeti u nakanama da kraljevinu svog oca pozicionira u centar arapskog svijeta, a svoje susjede i saveznike Dubai i Abu Dhabi potisne na marginu, ovisi o nizu faktora – ishodu jemenskog rata, kao i odnosima s Irakom i Iranom te Sirijom, što iziskuje posebnu elaboraciju i više prostora. Niz je političkih, sigurnosnih, društvenih i ekonomskih pitanja na koje će Rijad morati odgovoriti prije nego Vizija 2030. postane izvodiva.