Na današnji dan 1964. godine čuveni američki borac za ljudska prava i jednakost Martin Luther King nagrađen je Nobelovog nagradom za mir, u svojoj 35. godini života, čime je postao do tada najmlađi dobitnik ove nagrade u svijetu.

Smatra se da je za manje od 13 godina, koliko je dr. King bio na čelu Američkog pokreta za građanska prava, od decembra 1955. do 4. aprila 1968. godine, postignuto više istinskog napretka prema rasnoj jednakosti u Americi nego što je učinjeno za 350 godina prije njega. Dr. King je nadaleko priznat kao najvažniji zagovornik nenasilja u Americi i jedan od najvećih nenasilnih vođa u svjetskoj povijesti.

Nadahnut svojom kršćanskom vjerom, ali i miroljubivim učenjem Mahatme Gandhija, dr. King je vodio nenasilni pokret kasnih 1950-ih i 1960-ih kako bi postigao zakonsku jednakost za Afroamerikance u Sjedinjenim Američkim Državama. Dok su se drugi zauzimali za slobodu "svim raspoloživim sredstvima", uključujući nasilje, Martin Luther King, Jr. koristio je snagu riječi i čina nenasilnog otpora, kao što su protesti i građanska neposlušnost, čime je postizao ciljeve koji su se činili nemogućima. Nastavio je voditi slične kampanje protiv siromaštva i međunarodnih sukoba, uvijek zadržavajući vjernost svojim načelima da su muškarci i žene svugdje, bez obzira na boju kože ili vjeru, ravnopravni članovi ljudskog društva.

Dr. Kingov čuveni govor "I Have a Dream", njegov govor prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir te "Pismo iz birminghamskog zatvora" spadaju među najcjenjenije govore i tekstove na engleskom jeziku. O njegovim uspjesima danas uče američka djeca svih rasa, a njegova učenja proučavaju istraživači i studenti diljem svijeta. Širom Sjedinjenih Država, ali i po cijelom svijetu spomenici, parkovi, ulice, trgovi, crkve i druge javne ustanove nose njegovo ime.

Već 1955. godine uključio se kao glasnogovornik u kampanju stanovnika grada Montgomery, u Alabami, čiji su se afroamerički stanovnici borili za pravo da se voze u istim autobusima kao i njihovi sugrađani bijelci. Nakon gotovo 400 dana potpunog bojkota autobuskog saobraćaja, pri čemu su neki pripadnici crnačke zajednice svakodnevno na posao pješačili i po nekoliko kilometara, Vrhovni sud SAD-a presudio je da je rasna diskriminacija u javnom prijevozu neustavna, što je bila Velika pobjeda u borbi za jednakost u američkom društvu.

Dvije je godine kasnije dr. King izabran za predsjednika Konferencije južnih kršćanskih vođa (Southern Christian Leadership Conference - SCLC). Ostao je vođa ove organizacije sve do atentata u kojem je ubijen 1968. godine.  

Već 1963. predvodio je koaliciju brojnih organizacija za građanska prava u nenasilnoj kampanji usmjerenoj na Birmingham u Alabami, koji je tada bio opisan kao "najviše segregiran grad u Americi". Kasnija brutalnost gradske policije, ilustrirana najživopisnije televizijskim snimkama mladih crnaca koji su bili napadani psima i vodenim topovima, izazvala je zgražavanje javnosti širom Sjedinjenih Država, što je rezultiralo donošenjem mnogih propisa iz oblasti ljudskih prava i sloboda. 

Tokom ove kampanje, dr. King je napisao "Pismo iz birminghamskog zatvora," manifest filozofije i taktike dr. Kinga, koje se danas kao lektira čita na univerzitetima širom svijeta.

Iste godine dr. King bio je jedna od vodećih ličnosti koja je stajala iza Marša za radna mjesta i slobodu, poznatijeg kao "Marš na Washington," koji je privukao više od četvrt miliona ljudi na nacionalni trg. Na tom maršu dr. King je održao svoj čuveni govor "I Have a Dream," koji ga je utemeljio kao vođu promjena u društvu i pomogao inspirirati naciju na borbu za građanska prava.

Godinu kasnije, 1964, djelimično zbog marša na Washington, Kongres je usvojio historijski zakon o građanskim pravima, koji je suštinski ukinuo zakonitu rasnu segregaciju u SAD-u. Između 1965. i 1968. godine dr. King je fokus djelovanja usmjerio prema postizanju ekonomske pravde, što je istaknuo vođenjem nekoiliko kampanja u Chicagu, ali I prema međunarodnom miru, snažno kritizirajući vođenje Vijetnamskog rata. Njegovi napori kulminirali su “Kampanjom za siromašne” (Poor People’s Campaign), koja je predstavljala široki napor za okupljanje multirasne koalicije siromašnih Amerikanaca koji su se zalagali za ekonomske promjene.

Život Dr. Martina Luthera Kinga nasilno je prekinut 4. aprila 1968, kada je ubijen u motelu Lorraine u Memphisu, u državi Tennessee. Kingovoj sahrani, koja je obavljena u Atlanti, njegovom rodnom gradu, prisustvovali su najviši zvaničnici, pripadnici svih rasa I političkih opredjeljenja.