U posljednjih tridesetak godina napisano je niz “stručnih” radova u kojima se dokazuju tvrdnje da je Mostar oduvijek bio katolički grad načičkan rimokatoličkim crkvama i grobljima. I to ne da je bio jedan grad prije dolaska “Turaka” nego čak dva!? Političku agendu tih lažnih tvrdnji ne treba pobliže objašnjavati. Te historijske laži prvo su objavljivane na hrvatskoj jezičnoj verziji Wikipedije, odakle su dalje širene, pri tome se pozivajući na, tobože, neupitnu znanstvenu vjerodostojnost podataka na Wikipediji.

Mnogi ljudi iz svoje neinformiranosti Wikipediju smatraju nekakvom veb-enciklopedijom koju uređuju profesionalni historičari i gdje se objavljuju samo naučno potvrđene činjenice, što nije ni izdaleka tačno. Kao što sama riječ wiki kaže sadržaj može uređivati bilo ko, tako da svi koji imaju neku političku agendu imaju priliku da pišu i vandaliziraju istinu u skladu sa svojim političkim opredjeljenjima.

Te lažne tvrdnje stoje na Wikipediji sve dok neki drugi članovi ne reaguju što se i dogodilo s verzijom na hrvatskom jeziku. Poslije toga su uklonjene najekstremnije laži, ali su one nastavile svoj život jer su već prenesene dalje na opskurne nacionalističke portalčiće. S portala te laži prelaze na društvene mreže i vremenom “liježu u uho” dobrodušno-naivnom i politički nepismenom svijetu. To je u najkraćem put koji jedna historijska laž prođe i koju konzument društvenih mreža kad je pročita dva-tri puta na raznim mjestima prihvata kao istinu, pa je vremenom i sam počne širiti dalje.

Prije dvije sedmice u jednoj popularnoj mostarskoj Facebook grupi koja broji preko trinaest hiljada članova, od kojih dvije trećine nose bošnjačka imena i prezimena, publikovan je jedan tekst u kojem ima više ovih uobičajenih historijskih laži, pa ih je zgodno ovdje prikazati i obrazložiti njihovu ulogu.

Tako se kaže da je “Karađoz-begova mahala imala najveću i najmonumentalniju istoimenu džamiju u gradu, koju su 1557/58. godine izgradili dubrovački majstori”.

Ovo je laž koja svoj korijen ima u orijentalizmu britanskih, austrougarskih, njemačkih i francuskih političara i putopisaca iz druge polovine XIX i početka XX stoljeća. Ova ideologija izražavala je i opravdavala imperijalističku vladavinu tih zemalja pozivanjem na intelektualnu i organizacijsku superiornost ljudi iz zapadnoevropskih zemalja. “Oni ne mogu naučiti da hodaju ni trotoarom ni ulicom”, ocjena je iznesena u Britanskom parlamentu 1910. godine.

Što se tiče Mostara, taj orijentalizam ogledao se u tvrdnjama da su Stari most izgradili Rimljani, jer je prosto nemoguće da su to mogli izgraditi Osmanlije, ti “primitivni Azijati, moralno neformirani i mentalno hendikepirani”. To se kasnije proširilo i na ostale objekte, evo ovdje tvrdnje da su tu prekrasnu Karađozbegovu džamiju izgradili dubrovački majstori, to jest Hrvati, pripadnici “naprednog kršćanskog svijeta”, kako se sugeriše u ovoj podvali. Istina je da su neki vakifi za obradu kamena na pojedinim svojim zadužbinama angažovali klesare iz vazalske Dubrovačke Republike, međutim na balkanskom dijelu Osmanskog Carstva daleko poznatiji su bili kamenoresci iz Popova polja i Ljubinja, koji su, između ostalih građevina, zidali i tvrđavu u Budimu.

Druga neistina u istom tekstu odnosi se na lijevu obalu Neretve i mahale Bjelušine i Brankovac. Tako se navodi da je “na kartama iz austrougarskog vremena uz mahalu zabilježeno katoličko groblje”.

To jednostavno nije istina, na padinama uz Pravoslavnu crkvu na kartama iz 1881. godine prvog austrougarskog premjera za potrebe katastra nalaze se tri pravoslavna groblja različite starosti, a na tim lokacijama nikad nije bilo katolika, pa tako ni njihovog groblja.

Sljedeća neutemeljena tvrdnja, opet u istom tekstu glasi: “Pretpostavlja se da je džamija Derviš-paše Bajezidagića izgrađena na temeljima crkve i franjevačkog samostana iz predosmanskog vremena, što bi se trebalo dokazati arheološkim istraživanjima”.

Ovo je argument potpuni isti kad biste vi napisali da pretpostavljate da je vaša kuća izgrađena na ilirskom rudniku zlata, što bi se trebalo dokazati arheološkim iskopavanjima.

Jedan od tih stotine kamenčića koji tvore mozaik tih laži o prošlosti i nastanku Mostara jeste tvrdnja da je sahat-kula Fatime Šarić ustvari zvonik porušene katoličke crkve sv. Luke. Tako član veoma popularne mostarske FB grupi postavio sliku na kojoj se vide sahat-kula, pravoslavna crkva i Vučijakovića džamija, sugerišući da su to “tri bogomolje triju naroda”. Da li je on i sam žrtva, ili svjesno širi te laži, nije ni bitno. Uglavnom poslije objave zaredali su komentari tipa “(...) to je to, zajedništvo kojeg više nema; to je moj Mostar, tri vjere, niko nikom ne smeta, ljubav, bratstvo, multikultura...”, i slično. Doduše, u zadnje vrijeme, poslije dvadesetak godina šutnje, ima i onih koji se ne daju prevariti i protive se tim lažima; “kakva crkva, to je sahat-kula!”, ali odmah se pojavljuju “objašnjenja” kako je to zvonik porušene katoličke crkva i da je to lahko saznati “proguglavši”!

Svi ovi detalji koje sam spomenuo možda, sami za sebe, izgledaju bagatelno. Lahko je odmahnuti rukom i naprimjer reći da tvrdnje da je sahat-kula oteta crkva budalaština prve vrste. Time ova podvala u javnom prostoru neće nestati.

Kažu ljudi da sto puta ponovljena laž postane istina. Jeste, ali ako samo ni jednom ne ponovite istinu.