Gotovo dvadeset godina nakon svrgavanja Sadama Huseina, Irak je još uvijek daleko od obećanog demokratskog blagostanja. Kao dokaz tome, prošlog četvrtka je pod kišom projektila morao biti biran predsjednik države. Novi predsjednik Abdelatif Rashid je šura bivšeg predsjednika Jalala Talabanija, Kurd i član Patriotske unije Kurdistana (PUK).

Rashid, školovan u Engleskoj, bio je ministar vodnih resursa. Iako je njegova dužnost ceremonijalna, nezaobilazan je za konstituiranje nove vlade. Imenovao je kandidata za privremenog premijera kojeg je predložio blok s najvećim brojem glasova, kako zahtijeva Ustav, a to je Mohamed Shia al Sudani, iz Koordinacijskog okvira.

Ovu formaciju, dobro povezanu s Teheranom, vodi premijer Nuri al Maliki, a za neprijatelja ima drugi šiitski blok, na čelu s Muqtadom al Sadrom.

Rashid je izabran u drugom krugu sa 162 glasa, od 329 mjesta koja čine Dom, dok je predsjednik na odlasku, Barham Saleh, iz iste stranke, dobio 99 glasačkih listića. U posljednjem trenutku, druga velika kurdska stranka, Kurdistanska demokratska stranka (KDP), povukla je svog kandidata kako bi podržala Rashida. PDK, jak u Irbilu, vladajuća je stranka u Kurdistanu, dok se PUK, jak u Sulejmaniji, mora zadovoljiti predsjedničkim mjestom u Iraku.

Obje su formacije vodile građanski rat 1990-ih, u kojem je KDP pribjegao čak i vojnoj podršci Sadama Huseina. Obojica su, pak, nemilosrdni neprijatelji Kurdistanske radničke stranke (PKK) i takmiče se s njom na ostatku teritorija naseljenih Kurdima, posebno u Iranu i Siriji.

Tri prethodne sjednice na kojima se birao predsjednik i deblokirao sastavljanje vlade bile su neuspješne, iz različitih razloga. Najkritičniji trenutak zabilježen je krajem ljeta, kada je Al Sadr, čija je formacija dobila najviše glasova prošlog oktobra, povukao svoje zastupnike iz Doma, prije nego što ga je sedmicama kasnije zauzeo u neredima sa svojim pristašama.

U oružanim sukobima poginulo je najmanje trideset ljudi. Međutim, kada se avet još jednog građanskog rata, ovoga puta među šiitima počela naslućivati, Al Sadr je izdao zapovijed za povlačenje i haos u Bagdadu je nestao u šezdeset minuta. Još jedna demonstracija sile.

I dan danas se raspravlja o razlozima promjene mišljenja impulsivnog političara, sina jednog od najuglednijih šiitskih vjerskih predstavnika u Iraku. Jedni i drugi se slažu da je odgovorio na nečiji poziv, no za neke je iza slušalice bio vođa libanskog Hezbollaha Hasan Nasrallah. Drugi, pak, tvrde da je sa druge strane bio irački ajatolah Ali al-Sistani.

Tokom prvog kruga glasanja za predsjednika devet projektila pogodilo je takozvanu zelenu zonu visoke sigurnosti. Jedna od njih pala je nedaleko od parlamenta, gdje je ranjeno nekoliko ljudi. Niko nije preuzeo odgovornost za napad, no do njega je došlo čim se doznalo da će kandidat za premijera biti Al Sudani, isti onaj koji je u augustu izazvao bijes Muqtade al Sadra.

Iako će se Al Sadrova reakcija tek vidjeti u narednim danima, nije isključeno da će se zadovoljiti dijelom vlasti. Visoka cijena barela nafte trenutno je najbolji mehlem za ponovno postizanje dogovora iračke elite, dok je realnost Iračana na ulici daleko od bilo kakve utopije.

Rashid, 78-godišnji inženjer, bio je protivnik Ba'athističkog režima, glasnogovornik PUK-a u Londonu i stručnjak u FAO-u, prije nego što ga je Nuri al-Maliki imenovao ministrom. Godine 2009. preživio je napad na kolonu automobila u kojoj je bio.

Prema sektaškom sistemu uspostavljenom u Iraku nakon američke invazije, predsjednik parlamenta mora biti sunitski musliman, premijer šija, a šef države Kurd. Nakon što je položio zakletvu, Rashid je obećao očuvati i suverenitet Iraka i njegov federalni demokratski sistem.