U posljednjih nekoliko mjeseci, nekoliko regionalnih i globalnih događaja, poput rata u Gazi i napada Huti u Crvenom moru, promijenilo je geopolitičku klimu na Bliskom istoku. Nakon slabljenja prisustva SAD-a, a jačanja utjecaja Kine u regiji, uslijedilo je približavanje Saudijske Arabije i Irana u martu 2023. godine. Brojni analitičari su se nadali da je region krenuo na mirovni put s optimističnim izgledima za globalnu ekonomiju. Međutim, sve na stranu, jedno pitanje koje je stalno u pozadini većine regionalnih lidera bila je borba Palestinaca, koja ostavlja svoje efekte na regionalnoj šahovskoj tabli Bliskog istoka. Jedan takav primjer je poremećaj u globalnom lancu snabdijevanja preko Crvenog mora.

Nakon Abrahamovog sporazuma 2020. godine, bivši američki predsjednik Donald Trump tvrdio je da će historijska normalizacija između Izraela i arapskih država okončati "decenije podjela i sukoba". Međutim, trenutna situacija u Gazi i mogućnost širenja sukoba govori drugačije. Osim historije i prirode sukoba, trenutna situacija predstavlja potencijalni izazov vis-a-vis njegovog regionalnog širenja. S tim u vezi, latentni pokazatelji postaju vidljivi u južnom Libanu i Crvenom moru.

Dana 2. januara 2024. godine, u navodnom napadu dronovima koji podržava Izrael u Bejrutu, u Libanu, ubijen je visoki zvaničnik Hamasa Saleh Al-Arouri. Slično, u Crvenom moru, SAD su najavile pomorsku koaliciju od 20 zemalja za zaštitu morskih voda 19. decembra 2023. Najava je uslijedila kao odgovor na napade Husa na teretne brodove za Izrael u pokušaju da pokažu solidarnost sa Palestincima i guraju zapadne saveznike Izraela da pritisnu Tel Aviv da okonča zločine protiv Palestinaca. Nakon incidenta, Iran je poslao svoj ratni brod Alborz u Crveno more preko strateškog tjesnaca Bab El-Mandeb kako bi navodno izvršio zadatke protiv piraterije i sigurnosti brodskih ruta na otvorenim vodama, koje njegova plovila obavljaju od 2009. godine. Iransko pomorsko prisustvo u Crveno more je podiglo samopouzdanje Husa jer oni nisu odustali od svojih akcija. Umjesto toga, oni su proglasili SAD i UK „terorističkim državama“, dodajući tako još jedan sloj ionako složenoj regionalnoj situaciji.

Crveno more povezuje Bab El-Mandeb u Adenskom zaljevu sa Sueskim kanalom i upravlja gotovo jednom trećinom svjetskih kontejnerskih brodova. Bab El-Mandeb se nalazi između Afrike i Arapskog poluostrva, preko kojeg se odvija skoro 13 posto međunarodne trgovine po obimu i gotovo 30 posto svjetskog kontejnerskog prometa. Međutim, nakon izbijanja sukoba, stepen globalnog pomorskog saobraćaja iz Crvenog mora je opao, sa padom od 1,3 posto u globalnoj trgovini u decembru 2023.

Ovo značajno smanjenje toka pomorskog prometa natjeralo je gigante kontejnera da obustave ili preusmjere svoje brodske linije i plove oko južnoafričkog Rta dobre nade – dužeg, skupljeg i dugotrajnog trgovačkog puta. Sedam od deset najvećih brodarskih kompanija obustavilo je rutu Crvenog mora zbog svojih transportnih aktivnosti, uključujući i kinesku državnu COSCO – četvrtu po veličini brodarsku kompaniju koja doprinosi 11 posto globalnoj trgovini.

Više od razvoja situacije u Crvenom moru, vrijeme sukoba je alarmantno. U ovom trenutku, plovidbu Panamskim kanalom ograničava suša. Slično, pozivajući se na rastuću prijetnju napada na trgovačke brodove, razne pomorske osiguravajuće kompanije proširile su dio najrizičnijih voda u Crvenom moru, povećavajući osiguranje od ratnog rizika za pošiljke za deset puta. Nadalje, čini se da u ovom trenutku nema nikakvih naznaka deeskalacije u regiji, čime se tok pomorskog saobraćaja preusmjerava u nepredvidivoj budućnosti. Ranije, Maersk, drugi po veličini prekookeanski prevoznik robe, strahovao je da bi se skretanje sa rute Crvenog mora moglo produžiti do druge polovine 2024. godine.

Nažalost, situacija bi mogla doprinijeti globalnoj inflaciji – uglavnom u energetskom sektoru – što bi bez presedana uticalo na lokalne potrošače – prvenstveno Europljane. Skoro 40 posto trgovine između Azije i Evrope odvija se kroz Crveno more, pri čemu skoro 12 posto nafte i 8 posto tečnog prirodnog gasa (LNG) prolazi kroz Suecki kanal. Od napada na Huse predvođenih SAD-om, cijene sirove nafte su porasle za 4 posto, nakon čega je uslijedilo povećanje cijena transporta kontejnerskog broda sa 1.500 na 4.000 dolara – posebno zbog dodatnih 6.500 kilometara udaljenosti i dodatnih milion dolara troška goriva. Iako kontejnerske stope nisu tako blizu onima tokom COVID-19, odnosno 14.000 dolara, prijetnje regionalnog odjeka sukoba mogu materijalizirati ovaj porast. To bi moglo povećati cijene proizvoda za domaću upotrebu u Europi, koji su već skupi s obzirom na rusko-ukrajinski rat i sankcije Moskvi.

Slično tome, mnoge američke i evropske kompanije obustavile su svoje poslovanje, navodeći kao razlog poremećaj u globalnom lancu nabavke. Ranije je Tesla – multinacionalna automobilska kompanija – privremeno zaustavila proizvodnju svojih vozila Model-Y u Grünheideu u Njemačkoj, od 29. januara do 11. februara, zbog nedostupnosti proizvodnih dijelova. Međutim, proizvodnja je nakon toga nastavljena na rok pošto su lanci nabavke postali „netaknuti“.

Osim što predstavlja smetnju za nesmetani protok pomorskog saobraćaja iz Crvenog mora, situacija također preokreće napore učinjene u posljednjih nekoliko godina na suočavanju s humanitarnom krizom koja je proizašla iz Jemena zbog desetogodišnjeg građanskog rata. Dana 18. januara 2024., SAD su redizajnirali Huse u „Specijalno označenu globalnu terorističku grupu“ (SDGT) – skoro tri godine nakon uklanjanja grupe iz iste određene kategorije kako bi se omogućila humanitarna pomoć u Jemenu. Taj potez dolazi u trenutku kada Jemen prolazi kroz jednu od najgorih humanitarnih kriza u regionu, sa skoro 21,6 miliona ljud kojima je potrebna humanitarna pomoć. Čini se da bi umjesto pritiska na Huse na njihove akcije, američki potez pogoršao situaciju u Jemenu što otežava priliv humanitarne pomoći. Ranije je, navodeći situaciju koja se razvija, jemensko Ministarstvo vanjskih poslova u Sani upozorilo građane SAD-a i Velike Britanije koji rade u humanitarnim i humanitarnim agencijama Ujedinjenih naroda da evakuiraju zemlju.

Ipak, za željeznički sektor Azije i Europe situacija u Crvenom moru je prilika za oživljavanje željezničkih ruta, posebno ruskih, koje su napuštene zbog zapadnih sankcija Moskvi. Ranije je njemački DHL, logistička i špediterska kompanija, svjedočio značajnom povećanju potražnje za ruskim željezničkim uslugama od 40 posto. Slično tome, RailGate Europe je zabilježio porast potražnje za transportom od 25 do 35 posto, jer je potrebno samo 14 do 25 dana za otpremu tereta iz Kine u različite dijelove Evrope.

Složena geopolitička dinamika na Bliskom istoku naglašava krhkost regionalne stabilnosti i njene dalekosežne implikacije na globalnu ekonomiju. Imperativ međunarodne saradnje i usklađenih diplomatskih napora za deeskalaciju tenzija, olakšavanje humanitarne pomoći i promicanje stabilnosti ne može se precijeniti u ovom nestabilnom pejzažu. Samo kroz kontinuirani dijalog, konstruktivan angažman i multilateralnu saradnju region može krenuti ka mirnijoj i prosperitetnijoj budućnosti koja koristi ne samo zemljama Bliskog istoka već i globalnoj zajednici u cjelini.