Nakon općih parlamentarnih izbora (GE15) u Maleziji, održanih 19. novembra 2022, najpoznatiji malezijski disident, bivši zatvorenik i opozicionar Anwar Ibrahim postao je novi premijer Malezije. Anwar je imenovan za mandatara nove Vlade nakon velike neizvjesnosti, postizbornih pregovora i napetosti.

Presudnu ulogu u njegovom imenovanju odigrao je malezijski monarh Al-Sultan Abdullah bin Sultan Ahmad Shah, kojeg je Anwar Ibrahim, lider koalicionog bloka Pakt nade (Pakatan Harapan – PH), a koji čine tri političke partije i koji je osvojio najveći broj (82 mandata), uvjerio da njegova pobjednička koalicija može osigurati većinsku podršku za formiranje nove Vlade iako nije osvojila neophodnu prostu većinu od 112 poslaničkih mandata za samostalno formiranje Vlade.

ANWAROV PAKT NADE

Anwarov progresivni savez čine tri stranke, Narodna partija pravde (PKR), čiji je Anwar lider, Partija nacionalnog povjerenja (Amanah), koja je nastala otcijepivši se od Panmalajske islamske partije – PAS, te Partija demokratske akcije (DAP), multietnička stranka socijaldemokratske orijentacije kojom dominiraju malezijski Kinezi. DAP je najstarija kineska politička partija u Maleziji koja je šest decenija provela u opoziciji. DAP-u se u novije vrijeme priključio veliki broj Indijaca. Pakt nade podržala je i novoformirana Malezijska ujedinjena demokratska alijansa, pokret civilnog društva koji je osnovao mladi politički aktivist Syed Sadiq Abdul Rahman. Malezijska ujedinjena demokratska alijansa nije formalni član Anwarove koalicije i imala je problem oko registracije u političku stranku. Syed Sadiq, prema nekim izvorima, omiljeni je mladi političar Kamale Shirin Lakhdir, bivše američke ambasadorice u Maleziji, koja je također indijskog porijekla kao i Sadiq. 

Na drugom mjestu po broju osvojenih glasova jeste Nacionalni savez (Perikatan Nasional – PN) sa 73 osvojena mandata. Ovu koaliciju predvodio je bivši premijer Malezije Muhyiddin Yasin, čija je Vlada pala 21. augusta 2021. godine, kao rezultat unutrašnjih trvenja unutar vladajuće koalicije, zahvaljujući djelovanju poslanika UMNO partije, koja je imenovala svog premijerskog kandidata Ismaila Sabrija Jakuba za premijera.  

Muhyiddinov PN, koji većinom čine Malajci (muslimani), koalicija je dvije snažne političke opcije, Ujedinjene domovinske malajske partije (PPBM) ili Bersatu i Panislamske partije PAS. PAS je zapravo pravi pobjednik izbora, jer je kao pojedinačna partija osvojio 49 mandata, najveći broj od bilo koje druge političke partije pojedinačno. DAP je na drugom mjestu s 42 mandata.

Ovaj fenomen zanemaruje se s obzirom na to da se za vlast nadmetalo pet koalicija, tako da se gubi iz vida stvarni uspjeh partija pojedinačno. Panmalajska islamska partija (PAS) jedina je autentična malajska politička opoziciona partija koja je šest decenija vladavine UMNO-a djelovala kao opozicija na državnom nivou.  PAS se pridružio PN-u pred izbore.

Na trećem mjestu s osvojenih 30 mandata jeste koalicija Barisan Nasional (BN), na čelu s UMNO partijom, koju predvodi Ahmad Zahid Hamidi. UMNO je više od šest decenija vladao Malezijom kao dominantna snaga koja je sve vrijeme do 2018. osvajala većinu na općim parlamentarnim izborima u Maleziji, ali je 2018. pala s vlasti zbog poznatog korupcijskog skandala 1MDB, a njen nekadašnji lider Nadžib Razak je na odsluženju zatvorske kazne od 12 godina zbog korupcije. Ipak, treba istaknuti da je UMNO, bez obzira na to što je tek treća politička snaga, postao svojevrstan kingmejker, jer je upravo podrška Anwaru Ibrahimu koju mu je pružio UMNO bila presudna da Anwar Ibrahim postane novi premijer Malezije.

PROGRESIVNA MULTIETNIČKA KOALICIJA

Ako bismo ocjenjivali karakter nove Anwarove Vlade, koji je nekad bio potpredsjednik UMNO-a i vicepremijer Malezije do pada 1997, primijetili bismo da je zamjenik premijera u novoj Vladi Ahmad Zahid Hamidi, aktuelni predsjednik UMNO-a. Bolji poznavaoci Malezije i kompleksnih političkih odnosa u ovoj fascinantnoj državi jugoistočne Azije složit će se da je, barem po svojoj suštini ako ne po formi, nova Vlada Malezije u neku ruku zaista repriza UMNO-ovih nekadašnjih multietničkih vlada jer se u njoj nalazi znatan broj Kineza  i Indijaca, pored većinskih Malajaca. Osim toga, na njenom su čelu nekadašnji stranački prijatelji iz UMNO partije Anwar Ibrahim i Zahid Hamidi, kao premijer i prvi vicepremijer. Pored podrške UMNO-a, ono što novu Vladu čini legitimnijom i stabilnijom jeste neupitna podrška Koalicije stranaka iz Sarawaka (GPS), vodeće političke koalicije u državi Sarawak na Borneu u Istočnoj Maleziji. GPS koji je osvojio 23 mandata također je nekadašnja komponenta UMNO-ovog fronta Barisan. GPS i njegov lider Abang Johari Openg isuviše su oprezni kada je riječ o radikalnim islamskim političkim idejama i normativnom islamu, posebno uvođenju islamskog kaznenog prava (hudud) koje zagovara PAS, koji je u koaliciji s PN. GPS, koji okuplja široku lepezu političkih opcija u Sarawaku, itekako je osjetljiv na politiku koja bi mogla narušiti međuetnički konsenzus koji vlada u ovoj istočnoj državi. GPS je zbog toga podržao Anwara i njegovu multietničku progresivnu koaliciju.

Naravno, vrijeme stabilnih vlada u Maleziji odavno je stvar prošlosti jer se u Maleziji na proteklim izborima vodila utakmica između pet različitih koalicija, četiri na Malajskom poluotoku i jedna na Borneu. Ni jedna od njih sama nije mogla formirati vladu.

Četvrta koalicija koja se nadmetala za vlast na proteklim izborima i koja je najveći gubitnik jeste Mahathirova nacionalistička malajska domovinska koalicija (Gerakan Tanah Air), čiju je okosnicu činila Partija pregalaštva (Pejunag), stranka koju su osnovali Mahathir Mohamed i njegov sin Mukhriz, bivši glavni ministar (Menteri Besar) države Kedah na sjeveru Malezije. Mahathirova izrazito nacionalistička malajska koalicija manjih stranaka, među kojim je i ultranacionalistički malajski pokret Perkasa, nije uspjela osvojiti niti jedan mandat. Mahathir, koji je bio kandidat za izbornu jedinicu Langkawi na sjeveru Malezije, izgubio je svoj zastupnički mandat i povukao se iz politike. Mahathiru je danas 97 godina, ali je i dalje aktivan u poslovima svoje fondacije za edukaciju i odgoj mladih. On je najzaslužniji za razvoj pomenute izborne jedinice na otoku Langkawi. Ovaj otok već decenijama slovi kao najluksuznije i najatraktivnije tropsko odmaralište u Maleziji i vjerovatno najljepše i najluksuznije u tom dijelu svijeta, iako nije dovoljno brendirano na globalnom planu kao što su Bali u Indoneziji ili Phuket u Tajlandu. Langkawi pripada malezijskoj državi Kedah, koja graniči s Tajlandom, na sjeveru Malezije.

DESETI PREMIJER MALEZIJE

Nedugo nakon odluke malezijskog državnog poglavara Anwar Ibrahim je položio zakletvu i postao deseti premijer Malezije. Anwar se za poziciju predsjednika Vlade ove dinamične i značajne većinske muslimanske države u jugoistočnoj Aziji bori još od 1997. Njegova koalicija Pakatan Harapan (Pakt nade) uspjela je okupiti potrebnu većinu u Dewan Rakyatu (Donji dom parlamenta). Osim Mahathira Mohameda i njegovog sina Mukhriza Mahathira, najveći gubitnici izbora jesu nekada popularni ministar zdravlja Khairy Jamaluddin, ali također i kćerka Anwara Ibrahima Nurul Izzah Anwar, zatim Azmin Ali, poznat kao siva eminencija iza Šeratonskog incidenta koji je doveo da pada Mahathirove Vlade 2020. i Vigneswaran lider Malezijskog indijskog kongresa (MIC), nekad vodeće stranke malezijskih Indijaca, koji su izgubili podršku birača u svojim izbornim jedinicama. Krah MIC-a bio je sasvim očekivan budući da su malezijski Indijci već odavno svoju lojalnost iskazali prema DAP-u i Anwarovom Paktu nade. Poraz Mukhriza Mahathira, Khairyja Jamluddina, Nurul Izze i Azmina Alija, pak, veliko su iznenađenje. Svih četvero pomenutih političara važili su kao zvijezde u usponu i potencijalni budući premijeri.

Sultan Abdullah bin Sultan Ahmad Shah prethodno je pozvao lidere dvije velike koalicije PN i PH (Muhyiddina i Anwara) da pregovaraju o Vladi nacionalnog jedinstva za dobrobit nacije. Muhyiddin je glatko odbio prijedlog malezijskog suverena rekavši da je takva saradnja nemoguća. Jedan od razloga jeste činjenica da panislamski PAS, koji je dio PN-a, nije podržao Anwarov reformistički program. Kategorički stav PAS-a zapravo je omogućio Anwaru da postigne uspješan dogovor s GPS-om i BN-om, odnosno UMNO partijom.

Ozbiljni analitičari malezijske politike tvrde da je GPS u Sarawaku uvijek bio otvoren za podršku Anwarovoj alijansi.  S druge strane, UMNO je pružajući podršku Anwaru uspio dokazati da je, iako znatno oslabljen, politički front ipak ostao relevantan, te je podržao Anwara, a ne svog malajskog političkog rivala Muhyiddinov Bersatu. Prihvatanje podrške UMNO-a i imenovanje Zahida Hamidija za vicepremijera mač je s dvije oštrice za Anwara Ibrahima i reputaciju njegove Vlade. Protiv Hamidija je tek nedavno okončan sudski proces u kojem nije dokazana njegova krivica za korupciju, a Anwarova politička baza osjetljiva je na kompromis s ličnostima koje se sumnjiči za korupciju.

Anwara već neki optužuju da mu je, navodno, stalo samo do vlasti te da on i nije čistunac kakvim se sve vrijeme predstavljao. Bolji poznavaoci politike u Maleziji sjetit će se da je i bivši premijer Malezije Najib Razak, koji se danas nalazi u zatvoru zbog korupcije, posjetio Anwara u zatvorskoj bolnici pred njegov izlazak iz zatvora 2017. Nema sumnje da je Zahidi jedan od najvećih lojalista diskreditiranog i osuđenog Razaka. S druge strane, Anwarova koalicija odbacuje tvrdolinijašku političku platformu Panislamske partije PAS, koja je na izborima nastupila u savezu s Muhyiddinovim Bersatu partijom. Anwarova koalicija uspjela pridobiti na svoju stranu 137 ruku u parlamentu od ukupno 222. Parlament treba zasjedati 19. decembra, a Muhyiddin je najavio da će insistirati od novog premijera Ibrahima da potvrdi da zaista ima podršku koju je naveo glasanjem u parlamentu.

VELIKA OČEKIVANJA OD NOVE VLADE

Novom malezijskom premijeru predstoje veliki izazovi, prije svega stabilizacija posrnule ekonomije. Malezijci također žele vidjeti šta će njegova Vlada učiniti u vezi s pravima manjina, da li će uspjeti ukinuti malajske privilegije koje zagovara njegov koalicioni front. Jedan od vodećih analitičara malezijske politike, profesor Ahmad Fauzi Abdul Rahman, sugerirao je da Anwar mora biti posebno pažljiv kako ne bi izazvao revolt malajske populacije, kako nacionalista, tako i islamista. Postoje i druga očekivanja radikalnijih sekularista i liberala koji od Anwarove Vlade očekuju da vide kako će postupiti prema zahtjevima LGBT zajednice, šta će učiniti na planu suzbijanja korupcije. Anwar je obećao da neće primati ni premijersku platu. Ovaj njegov gest mnogi su pozdravili, ali se to može tumačiti i kao populistički čin. Iako neće primati platu, političar koji je proveo 10 godina u zatvoru mora od nečeg živjeti.

Neki analitičari se pitaju koliko dugo će potrajati Anwarova Vlada. Činjenica je da je 2021. UMNO manevrima u parlamentu srušio Vladu Muhyiddina Yassina i imenovao svoga kandidata Ismala Sabrija Yakuba za premijera. Vrijeme stabilnih vlada u Maleziji očito je stvar prošlosti, a malezijska politička scena je postala usložnjena, polarizirana, nestabilna i nepredvidiva. Malezijci su već navikli da vlade koje izaberu na glasačkoj kutiji smjenjuju u zakulisnoj stranačkoj trgovini iza zatvorenih vrata.

Anwar je itekako svjestan novog političkog fenomena Malezije kojeg su neki posmatrači nazvali zelenim valom, koji je iznenadio mnoge posmatrače malezijske politike. Riječ je o fenomenalnom izbornom uspjehu Panmalajske islamske partije – PAS. Ova partija šest decenija provela je u opoziciji, ali je na posljednjim izborima osigurala veliki broj glasova koaliciji PN. Iako PN nije uspio formirati vladu, izborni uspjeh konzervativne islamske partije – PAS ne smije se potcijeniti. Ova je konzervativna islamska partija osvojila ne samo najveći broj mandata na saveznom nivou – 49, više od bilo koje druge partije pojedinačno, već je osvojila vlast u tri dominantno malajske države, u plinom bogatoj državi Terangganu na istoku Malajskog poluotoka, te u Kelantanu i Kedahu na sjeveru, a znatno je uvećala svoje prisustvo u drugim državama Malezije. Kelantan je tradicionalno historijsko uporište ove islamske političke opcije koje nikad nije došlo pod vlast UMNO-a ili drugih sekularnih ili nacionalističkih političkih opcija. Trend uspona ove, kako je neki nazivaju islamističke opcije u Maleziji novi je fenomen, a njeno koaliranje s umjerenim malajskim nacionalistima okupljenih oko stranke Bersatu (Zajedno) ukazuje da bi PAS, kao nova i snažna politička opcija, u budućnosti mogao igrati ključnu ulogu u politici Malezije, koja je zahvaljujući višedecenijskoj politici islamizacije koju je pokrenuo Muhamed Mahathir, kad je izabran za premijera Malezije osamdesetih godina proteklog stoljeća, kod većinske malajske populacije oblikovao očekivanja o Maleziji kao islamskoj državi.

Ako zanemari političku snagu partije PAS i potcijeni strah Malajaca od gubljenja dominantne političke pozicije u Maleziji, Anwarov uspon na kormilo Malezije mogao bi se lahko pretvoriti u pirovu pobjedu. Anwar Ibrahim, kao iskusni politički operator, disident, ali i nekadašnji miljenik islamske partije PAS, koja ga je željela za svog lidera, svjesniji je od bilo koga drugog da je PAS jedini pravi pobjednik 15. malezijskih općih izbora. Snaga ideje, široko rasprostranjena mreža simpatizera i naklonost najmlađih malezijskih birača ovoj partiji, posebno onih u ruralnim dijelovima Malezije, ali i opći trend islamizacije, jasan su signal da vrijeme ove islamske opcije tek dolazi. Ono što bi posebno moglo iznenaditi liberalne sekulariste i feministe na zapadu jeste činjenica da je islamski PAS ostvario impresivan rezultat i dobio najveći broj glasova od svih drugih partija, između ostalog i zahvaljujući podršci malajske ženske muslimanske populacije u Maleziji.