Početkom ove sedmice objavljeno je kako su pripadnici SIPA-e, Državne agencije za istrage i zaštitu, uhapsili nekoliko bivših komandanata i pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) na području Zvornika, Šekovića, Han Pijeska, Vlasenice i Bileće, osumnjičenih za genocid počinjen u julu 1995. godine nakon pada Srebrenice, Zaštićene zone Ujedinjenih nacija.

Prema saopćenju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, uhapšene se sumnjiči da su učestvovali u zarobljavanju i ubistvu oko 70 žrtava – bošnjačkih muškaraca i dječaka, kao i jedne žene – 15., 19. i 23. jula 1995. godine na lokaciji Jarovlje u Vlasenici, te dvije lokacije na području Bišine-Šekovići.

Nakon toga, stoji u saopćenju, osumnjičeni su organizovali mehanizaciju i provodili aktivnosti na uklanjanju tijela ubijenih.

Prema podacima Instituta za istraživanje ratnih zločina i zločina genocida, primarna masovna grobnica Jarovlje nastala je od 11. do 20. jula 1995. godine. Ekshumaciju ove grobnice izvršila je Komisija 23. maja 2007. Kako se navodi, „pronađeno je šest tijela, razvrstanih po površini zemlje, izloženih uništavanju od životinja i vremenskih nepogoda“.

Jarovlje kod Vlasenice stratište je na kojem je tijelo svoje majke, odnosno spaljene ostakte njezinog tijale, pronašao Hasan Nuhanović, nekadašnji prevodilac u kampu snaga UN-a u Potočarima, kome je u genocidu pobijena cijela porodica, otac, majka i brat. Hasan je preživio i nekoliko je puta opisao kako je pronašao spaljene posmrtne ostatke svoje majke.

U junu 2010. godine identificirano je tijelo mog brata Muhameda Nuhanovića, čiji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice u Kamenici. Identificirao sam ga po patikama. Prethodne jeseni su mi javili za mater. Našli je, ono što je ostalo od nje, u jednom potoku, selo Jarovlje, dva kilometra od Vlasenice. Nije bila sama. Još šestero su ubili na istom mjestu. Spaljeni. Rekoh, nadam se da su spaljeni nakon što su izdahnuli“, napisat će Nuhanović u članku objavljenom na portalu Al Jazeere.

„Pripremih se da majku ukopam ove godine, pored oca. Oca su identificirali prije četiri godine, a 11 godina nakon smaknuća. Malo više od pola kostiju našli. Lubanja smrskana odzada. Doktor nije znao da li se to desilo nakon smrti. Sekundarna grobnica – Čančari 5. Zvornička Kamenica. Trinaest je tu grobnica, a sve tijela što su ih četnici iz primarne grobnice kod Pilice, farma Branjevo, malo prije Daytona buldožerima zgrnuli, natovarili na kamione i odvezli četrdesetak kilometara dalje, tu ih istresli i ponovo zatrpali.

Bilo ih je tu gotovo 1.500. Tako kažu oni iz Haškog tribunala. Čitao sam izjavu jednog od krvnika koji kaže: “Nisam više mogao pucati, kažiprst mi bio utrnuo koliko sam ih pobio. Ubijao sam ih satima.” Neko im bio obećao po pet maraka za svakog muslimana kojeg ubiju tog dana. Reče i to da su natjerali vozače autobusa da izađu i ubiju barem nekoliko muslimana, kako ne bi poslije nikad o tome pričali. Eto, jadni vozači. Jadan Dražen Erdemović, koji kaže da je morao ubijati ili bi on bio ubijen. Svi su morali, eto, a samo je Ratko Mladić kriv, jer on je to, kažu, sve naredio.“