Čelnici i diplomati EU-a odahnuli su kad je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel najavio jednoglasno odobrenje paketa pomoći Ukrajini od 50 milijardi eura.

Odluka, koja pokazuje da je blok odlučan poduprijeti ratom razorenu zemlju, odobrena je nakon nekoliko iznimno napetih sedmica s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Orban je prijetio da će staviti veto na paket pomoći, zbog čega je bio optužen za "ucjenu", a nekoliko evropskih čelnika počelo je predlagati mogućnost pribjegavanja članku 7 zakonodavstva Zajednice kako bi se Mađarskoj oduzelo pravo glasa, s obzirom na stalne Orbanove manevre da potkopa mjere EU. Na kraju je rezultat bio zadovoljavajući za sve strane.

Mađarski premijer dugo je kritizirao "briselsku elitu", izražavajući svoje snažno protivljenje mnogim evropskim politikama i svojim procjenama katastrofalnog stanja Mađarske u pogledu vladavine prava. Ali zašto je ovom prilikom Viktor Orbán podigao svoje zahtjeve na tako radikalan način do te mjere da je gotovo ugrozio vitalnu pomoć Ukrajini? Jedan od razloga je taj što Bruxelles istražuje mađarsku vladu prema mehanizmu EU-a za uvjetovanje vladavine prava i postoje deseci milijardi strukturnih fondova koji su zamrznuti dok se ne uskladi s demokratskim pravilima EU-a. To je glavni prioritet Orbanovih odnosa s EU-om.

Godine 2023., nakon nekoliko mjeseci intenzivnih pregovora koji nisu uspjeli osloboditi znatna sredstva, Orban je promijenio kurs i počeo tražiti radikalnije načine ucjenjivanja Evropske komisije. Tako je njegova vlada najavila da će staviti veto na moguće povećanje budžeta i pomoći Ukrajini, s obzirom da je ova posljednja mjera ključna za sigurnost same EU.

Iako je nekoliko mađarskih političara negiralo da postoji direktna korelacija između njihovog stajališta o zamrznutim sredstvima i stajališta zemlje o Ukrajini, Orban je bez oklijevanja još u julu rekao da planira rješavati oba pitanja u isto vrijeme i da, kada EU je predstavila planove za odobravanje nove finansijske strukture za blok, Mađarska se neće jednostavno pridružiti. U decembru je otvoreno pozvao mađarske diplomate da poduzmu potrebne mjere, što mu je omogućilo dobivanje važnog ustupka: 10 milijardi eura u kohezijskim fondovima koji su bili paralizirani.

Za Orbana je igranje na najozbiljnije probleme s kojima se suočava Mađarska i evropski blok općenito postalo uobičajeno, u konačnici povezano s njegovim pokušajem da se prikaže moćnim na međunarodnoj sceni. Saveznici i prijatelji sada mogu biti jednostavni pijuni za ucjenjivanje unutar te kampanje.

Ova promjena ponašanja ukorijenjena je u njegovoj želji da uspostavi novu vanjskopolitičku paradigmu za Mađarsku. Premijer želi staviti Mađarsku, malu istočnoevropsku zemlju na periferiji transatlantske saradnje, u središte globalnog odlučivanja. To je skupa strategija puna rizika.

Njegove sve jače veze s autoritarnim vođama izazvale su sukob između Orbana i njegovih zapadnih saveznika. Međutim, preplitanje konkurentskih zahtjeva Istoka i Zapada uveliko je koristilo Orbanu i najodanijim mađarskim poslovnim elitama. Mađarska uživa sigurnost, bilježi veliki porast direktnih stranih ulaganja i postala je glavni igrač u globalnom odlučivanju.

Međutim, rat u Ukrajini je ugrozio tu poziciju. Direktni sukob između Evrope i Rusije i njezino odstupanje od Kine prijete izbaciti iz kolosijeka Orbanov dvostruki manevar. Sada se mora suočiti s novim političkim krajolikom, u kojem će Poljska, baltičke države i Skandinavija biti središta sigurnosti za kontinent, ne zaboravljajući mogućnost da Ukrajina uz podršku Sjedinjenih Država postane nova članica EU-a.

U ovoj će perspektivi Mađarska ponovo završiti na periferiji. Zato je Orban sistematski posvećen zaustavljanju pridruživanja Ukrajine, istovremeno se bori za održavanje odnosa s Rusijom i Kinom. Sve radikalnija vanjska politika koja udaljava Mađarsku od najbližih saveznika i ugrožava evropsko jedinstvo u najbitnijim pitanjima.

Evropski čelnici, možda i na vlastito iznenađenje, uspjeli su dovesti Orbana do ruba. Ali dilema nije riješena. Kako bi ostvario svoje vizionarske ambicije, Orban treba moć koju je stekao prije 14 godina povratkom na vlast i nije je spreman izgubiti. Njegova rastuća autoritarnost osnova je koja mu omogućuje da se usuđuje riskirati. Sve dok se ne boji gubitka vlasti kod kuće, može se usuditi učiniti bilo što u vanjskoj politici, u Evropi i šire.

Zsuzsanna Szelényi stručnjakinja je za vanjsku politiku, bivša mađarska parlamentarka i autorica knjige „Tainted Democracy: Viktor Orbán and the subversion of Hungary“; ovaj je komentar napisala za El Pais.