“U krajnjem slučaju istina je zaista nebitna. Mene od istine više privlači nešto u šta mogu povjerovati. Ugodna i prihvatljiva laž”, napisao je Predrag Kojović u uvodu svoje pjesničke zbirke Neutrino, objavljene u Naklada Zoro 2007. godine.
Čini se da svoje gledanje na odnos između istine i laži Kojović nije promijenio ni petnaest godina poslije. Nedavno je, 5. augusta, na svom službenom Facebook profilu ovaj bivši predsjednik Naše stranke i aktuelni poslanik Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine napisao: “Nema BiH bez Hrvata. Naravno, ni bez Srba i Bošnjaka, a posebno bez Ostalih. Nema, barem, onakve BiH za koju se Naša stranka bori – a u proteklih par ciklusa smo najbrže rastuća stranka u BiH – svi ravnopravni na svakom pedlju naše zemlje.”
Ovoga puta stavimo po strani dio rečenice u kojem bez ikakvog uporišta na prvo mjesto po važnosti za opstanak Bosne i Hercegovine stavlja Ostale, valjda time želeći da istakne tobožnju važnost svoje izvan centralnih sarajevskih općina slabo poznate stranke, sastavljene uglavnom od Ostalih ili onih koji su čas Ostali a čas Srbi ili Bošnjaci, a nerijetko i bivši Jugoslaveni, kako im kada odgovara. Utvrdimo koliko je laži u izjavi da je Naša stranka “u proteklih par ciklusa” najbrže rastuća stranka u Bosni i Hercegovini.
Pogledajmo najprije koliko je Naša stranka osvojila glasova “u proteklih par ciklusa”.
Budući da je Kojović riječ “par” vjerovatno upotrijebio u značenju “nekoliko“, onda razmotrimo, naprimjer, posljednja četiri ciklusa – dva u okviru općih, dva u sklopu lokalnih izbora.
Naša stranka osvojila je na Općim izborima 2014. godine 15.248 glasova, na lokalnim izborima 2016. godine 26.161, na sljedećim općim izborima 2018. godine 50.947 glasova, a potom na lokalnim izborima 2020. godine, 28.360 glasova. Dakle, od tri moguća rasta, Naša stranka porasla je dva puta, a na posljednjim izborima doživjela je znatan pad od 44 posto, a ne rast kako nam Kojović sugerira.
Pogledajmo druge stranke koje su imale rast posljednjih izbornih ciklusa. U prvom redu tu je NiP, koji je u godini u kojoj je prvi put izišao na izbore, 2018. godine, osvojio 23.222 glasa. Na sljedećim, ujedno posljednjim izborima na kojima je nastupao, NiP je porastao na 66.219 glasova. Dakle, ostvario je rast za 185 posto. Stranka za Bosnu i Hercegovinu osvojila je 2014. godine 32.790 glasova, 2016. godine 43.240 glasova, 2018. godine 23.007 glasova, a prije dvije godine 28.894. Ova je stranka, očigledno, oscilirala u broju glasova, ali je na posljednjim izborima imala rast od 25,6 posto. Hadžibajrićev NBL osvojio je 2018. godine 15.113 glasova, a dvije godine poslije 20.771 glas, odnosno 37,4 posto više.
Iz navedenog je jasno da Naša stranka nije najbrže rastuća stranka “u proteklih par ciklusa” i ne samo to, Naša stranka je na posljednjim izborima doživjela veliki pad, toliki da joj je skoro svaki drugi glasač iz 2018. godine uskratio glas dvije godine poslije. A čak i kad bismo uzeli 2014. godinu kao referentu tačku, pa je usporedili sa 2020. godinom, što je rast od 86 posto, opet Naša stranka nije najbrže rastuća, opet je više nego dvostruko sporija od partnerskog NiP-a.
Koliko je zapravo Naša stranka velika najbolje pokazuje podataka da je broj osvojenih glasova približno 3 posto od ukupnog broja važećih glasova u cijeloj Bosni i Hercegovini na lokalnim izborima 2020. godine. Primjerice, SDA je osvojila 25,7 posto, SDP, 10,8 posto, HDZ 10,6 posto, NiP 7,2 posto. Od Naše stranke više glasova na posljednjim izborima osvojili su još i SBB, Stranka za BiH, A-SDA, te mnoge stranke iz RS-a.
Ono što više iznenađuje od neistina bivšeg predsjednika Naše stranke, koji bi najbolje trebao znati kako mu stranka raste i pada, jeste šutnja njegovih koalicionih partnera iz Naroda i Pravde na Kojevićevu izjavu. Ponosni na to što su ostvarili procentualno visok rast na posljednjim izborima, a poznati kao grlati i drčni, naročito ljuti kad im se otme prostor na pozornici za samopromociju i samohvalu, izgleda da su naprosto ostali bez glasa od količine partnerskih laži.
