"Borit ćemo se rame uz rame s našom ukrajinskom braćom sve dok Putinove trupe ne budu protjerane iz Ukrajine (...). A tada će i Putin morati napustiti Kremlj. Tek tada će ovaj rat biti gotov." Ovo je jedna od hiljada poruka koje su na svojim društvenim mrežama podijelile naoružane grupe ruskih dobrovoljaca koji sedmicama već svakodnevno napadaju područja Ruske federacije, posebno ona oko Kurska i Belgoroda.

Nije prvi put da se to događa. Još 2023. godine grupe poput Legije Sloboda za Rusiju ili Ruskog dobrovoljačkog korpusa izvršile su oružane upade na ruske teritorije u blizini Ukrajine. Međutim, ono što je prije bila anegdota, od prošlog je sedmica postalo norma. Ovi napadi (koordinirani s lansiranjem bespilotnih letjelica ukrajinske vojske) prisilili su Kremlj da poduzme mjere i već je ograničio pristup nekoliko gradova u Belgorodu i evakuira hiljade djece.

Prisutnost ovih ruskih državljana koji se protive Kremlju postala je još jedan element u ukrajinskoj strategiji za borbu protiv ruske invazije. Iz inozemstva se neprestano poziva na narodni ustanak ruskog stanovništva, a protivnici Kremlja u egzilu inzistiraju da se te milicije finansiraju i da im se pruži politička podrška. Neki od tih osoba najavili su iz Kijeva osnivanje 'Fonda 24.02', čiji je cilj prikupljanje novca putem interneta za oružani otpor.

"Rasprava je finansira li ih Ukrajina i u kojoj mjeri pomoć koju su Evropska unija i Sjedinjene Države dodijelili Kijevu završava u tim skupinama", objašnjava za 20minutos analitičar Alvaro de Arguelles. "Ne znamo jesu li naše obavještajne službe toga svjesne i slažu li se s tim, budući da unutar tih grupa postoje profili svih vrsta, uključujući i one ekstremno desničarske", dodaje. Jedan od njih je Denis Kapustin (osnivač Ruskog dobrovoljačkog korpusa), poznati krajnje desni militant radikaliziran u huliganizmu njemačkog fudbala.

Stručnjaci se slažu da je, bez obzira na finansiranje, teško zamisliti da te grupe mogu djelovati unutar ukrajinske teritorije bez pristanka Kijeva. Ističu da su Sjedinjene Države tada istakle da ne žele kopnene napade povezane s Ukrajinom, a samim tim i Zapadom ili NATO-om, protiv Rusije.

"Ovo bi mogao biti način da se zaobiđe ovaj zahtjev", dodaje De Arguelles, koji insistira na tome da se ova vrsta koordiniranih napada mora tumačiti zajedno s onima koje izvodi ukrajinska vojska na rafinerije u Rusiji. "Ukrajina pokušava nadoknaditi ovaj nedostatak konvencionalne moći simetričnim ratom koji na neki način povećava troškove sukoba za Rusiju", kaže on. Ove vrste napada, koji ne bi trebali biti konačni u budućnosti rata, nastoje utjecati (kao što se dogodilo sa sankcijama) srednjoročno i dugoročno.

"U kontekstu u kojem konvencionalni rat ne ide u prilog Ukrajini jer ne dobiva očekivanu municiju i vojni materijal, ona traži nove načine za nastavak sukoba", objašnjava analitičar. Ovi događaji mogu pomoći da se preokrene narativ posljednjih mjeseci, u kojima Rusija ima inicijativu u ratu nakon zauzimanja Avdivke i u kojima se čini da Ukrajina malo može učiniti na frontu.

Budući da je prošle godine došlo do interne oružane pobune Grupe Wagner, razmišljanje o oružanoj pobuni više nije naučna fantastika. Međutim, trenutna situacija je vrlo drugačija. U ovom trenutku teško je razmišljati o pobuni i jer je opozicija potpuno razbijena. Unutar Rusije ljudi te naoružane grupe koje su uz Ukrajinu ne doživljavaju kao heroje. Ili je barem to ideja koju ruski predsjednik pokušava promovirati.

Putin je zatražio od Federalne sigurnosne službe (FSB) da nemilosrdno progoni ruske "izdajnike" koji su učestvovali u racijama. Isto tako, ti bi događaji mogli pomoći ruskom predsjedniku da provede mobilizaciju za koju se nagađalo da će biti odgođena za vrijeme nakon izbora.