Već godinama, decenijama se u ovdašnjem, što javnom što privatnom prostoru, vode polemike o tome šta znači taj uvredljivi, ponižavajući pojam  - balija. Elvir Musić u jednom od svojih članaka u „Stavu“ piše kako neki leksikografi napominju da je to nekadašnji pogrdni naziv, a neki bez puno objašnjenja navode da ta riječ označava protuhu i neuka čovjeka. Musić dalje piše kako ime Bali, od kojeg se i izvodi riječ balija, označava protuhu, neotesanca, neobrazovanu i sirovu osobu.

S druge strane, historičarka Ramiza Smajić u svojoj knjizi „„Migracije i Bosanski ejalet: 1683-1718. godine“ ovako, između ostalog, piše o pojmu balije: „U savremenom turskom jeziku danas riječ abalı znači, između ostalog, 'siromašan', 'bijednik', 'nemoćan', 'nadničar', 'neko na dnu društvene ljestvice'. Na taj način, u pežorativnom značenju, ta riječ se koristila i koristi i danas u bosanskom jeziku i od strane viših muslimanskih slojeva, da označi društveni talog među pripadnicima iste religije.“

I upravo se tu, u savremenom turskom jeziku, krije odgovor na vječno pitanje. Jer jadnike i društveni talog mogli ste vidjeti sinoć u Banjoj Luci na manifestaciji zvanoj „Dani fudbala RS.“ Na toj se manifestaciji skupila zgodna ekipica, predvođena „legendom“ Farukom Hadžibegićem i kompletnim bošnjačkim korom iz Fudbalskog saveza BiH, svim bošnjačkim članovima Izvršnog odbora te generalnim sekretarom za sve režime, niskoplafoniranim, vječnim sahanlizom, Adnanom Džemidžićem.

Da se odmah razumijemo, ne bavimo se manifestacijom niti razlozima njenog organiziranja, na to u Banjoj Luci imaju svako pravo. Bavimo se nekima od onih koji su njoj prisustvovali i u kojem trenutku. Ono što je izazvalo bijes ovdašnje javnosti jesu razdragana lica bošnjačkih članova IO u prvim redovima manifestacije i nagrada koju je „legendarni“ Faruk Hadžibegić primio iz ruku čovjeka koji već tri godine sistematski uništava fudbal u ovoj zemlji, obesmišljavajući ga baš onako kako sve u ovoj državi obesmišljavaju Dodikovi političko-rodbinski poslušnici.

Primio je nagradu iz ruku čovjeka kojem je, s jedne strane, asistirala osoba sa crne liste (Alen Šeranić) i osoba koja je ostala zabilježena u ovdašnjoj historiji beščašća (Dragiša Ćorsović) jer u televizijskom prijenosu nije htjela izgovoriti ime napadača Barcelone, s druge strane.

Jer je tada Kodro bio previše Meho.    

Čitava se ta SNSD-ovska skalamerija desila samo nekoliko sati nakon posljednjeg u nizu skandala koji je izrežirao čovjek koji je „legendi“ uručio nagradu. Vico Zeljković je, nažalost, predsjednik FS BiH. Na tu ga je dužnost, uz neizbježnu nacionalnu rotaciju na čelu saveza, preporučilo samo to što je sestrić Milorada Dodika. Od tog dana, kada je kao bivši predsjednik banjalučkog „Borca“, sjeo u fotelju predsjednika Saveza, počeo je harač nad ovdašnjim fudbalom.

Počelo je uništavanje reprezentacije koja je do tada bila kult, menjik oko kojeg su se okupljali svi oni koji ovu zemlju vole, počelo je odvratno guranje „Borca“ na svim frontovima, toliko jadno i perfidno da je postalo mučno gledati već nakon nekoliko kola, počeli su sumnjivi poslovi sa renoviranjem terena, vrlo upitno izbacivanje Mladosti iz lige, suspenzija predsjednika Veleža, suđenje koje je postalo parodija, kažnjavanje svakoga ko komentira suđenje.

Ima toga još, poput protežiranja igrača „Borca“ u svim omladinskim selekcijama reprezentacije, vrlo sumnjivog ugovora sa dobavljačem opreme za reprezentaciju, nikada objavljenih detalja o sponzorskim ugovorima sa kladionicama i televizijama, više nego sumnjivog backgrounda osobe koja švrlja po Savezu predstavljajući se kao Zeljkovićev savjetnik...

Posljednja dešavanja na stadionu „Asim Ferhatović“, kada se nekakav čitlučki Mateo Musa iživljavao usred Sarajeva i usred televizijskog prenosa, siguran da mu se neće desiti ništa jer je došao po zadatku, samo su, dakle, kulminacija potpunog urušavanja lige i Saveza.

Ovdašnji fudbal više nije kuća na klizištu, ta se kuća odavno otkotrljala i samo se čeka da se vidi gdje će se ruševina zaustaviti.

Vico Zeljković je osoba koja je to klizište aktivirala. Sestrić je napravio ono što svaki kadar SNSD-a radi u Sarajevu, u institucijama Bosne i Hercegovine. Obesmisli, uništi, uspori, negiraj, miniraj svaki posao koji bi mogao ovu državu učiniti zdravom i normalnom. Vico Zeljković se ni najmanje ne razlikuje od Bojana Vujića ili Nedeljka Eleka.

Ali Vico, Nedeljko ili Bojan to mogu zato što šute i ne reagiraju Bošnjaci, zato što se ono što oni rade ne tiče Bošnjaka ušuškanih u foteljama, uljuljkanih u sinekurama, zadovoljenih službenim putovanjima, smirenih ložama i finalima. Sve ono što se radi u FS BiH aminovali su Bošnjaci iz Izvršnog odbora, sa osmijehom je sve to signirao generalni sekretar, aplaudirali su tome sinovi na selektorskim klupama.

Dan nakon skandala na Koševu, umjesto da bojkotuju skup ili da izađu na binu i osude divljaštvo koje je prevršilo svaku mjeru, bošnjački članovi IO FS BiH odu đuture u Banja Luku i motaju se k'o gladna mačka oko sestrićevih nogu, ne bi li im zapala kakva mrvica sa njegovog švedskog stola.

U Banja Luku ode i hladno primi nagradu Faruk Hadžibegić, „legenda Sarajeva“ i ni mukajet o onome što se noć prije desilo na stadionu i klubu koji ga je izgradio. Prije nekoliko mjeseci, kada je isti taj čitlučki Musa masakrirao „Sarajevo“ u Banja Luci, Hadžibegić je bio selektor reprezentacije. Sjedio je u loži stadiona sa svojim pomoćnikom, još jednom „legendom“ i nije rekao ni slova nakon gola Borca iz ofsajda debelog dva metra, gola koji je odredio daljnji tok prvenstva.

Štaviše, kamere su ga snimile kako uz osmijeh ćaska s okupljenima.

No zato „legenda“ prvi pohiti kada treba „uzrujano pozvati redakciju portala“ i komentirati igre ili poslovanje kluba u koji im nije palo na pamet investirati svoj novac. Kako on tako i ostale „legende“ kojima je dres Sarajeva bio vrhunac njihovih sivih života. Legende koje znaju samo cipelariti klub zbog kojeg neko uopće i zna za njih.

Već godinama, decenijama se u ovdašnjem, što javnom što privatnom prostoru, vode polemike o tome šta znači taj uvredljivi, ponižavajući pojam balija. Više ne trebate tragati za korijenom tog pojma. Pogledajte izvještaj sa skupa u Banja Luci i vidjet ćete šta znači “siromašanˮ, “bijednikˮ, “nemoćanˮ, “nadničarˮ, “neko na dnu društvene ljestviceˮ.