Za Hosseina Amir-Abdollahiana tvrde da je Qassem Suleimani na području diplomatije. Tako je barem u Iranu opisan izbor iranskog predsjednika Ebrahima Raisija za ministra vanjskih poslova. Poput Suleimanija, moćnog zapovjednika iranskih snaga Quds, koji je ubijen u napadu američkih bespilotnih letjelica u januaru 2020., Amir-Abdollahian poznat je po svojoj podršci „Osovini otpora“, grupama bliskim Iranu na Bliskom istoku kao što su Hamas, Hezbollah, Al-Hashd al-Shaabi u Iraku, jemenskim Hutijima…
Parlament zemlje odobrio je imenovanje Amira-Abdollahijana sa 270 glasova za i 10 glasova protiv. Taj 57-godišnji diplomata, koji je prethodno bio predsjednik Komisije Parlamenta za međunarodne poslove i zamjenik ministra vanjskih poslova za arapska i afrička pitanja, između ostalog, sebe je nekad nazivao Sulejmanijevim "vojnikom". Rekao je da će se svaki put kad ode u neku zemlju kao diplomatski izaslanik i pregovarač, prvo posavjetovati sa Sulejmanijem kako bi dobio potrebne smjernice.
Foreogn policy donosi portret novog iranskog ministra. Tvrde da bliskost u stavovima Amir-Abdollahijana i Sulejmanija znači da će ovaj pridavati veliku važnost iranskoj vojnoj politici na Bliskom istoku tokom svog mandata. U svojoj prvoj službenoj bilateralnoj posjeti kao iranski ministar vanjskih poslova otputovao je u Siriju i susreo se sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom kako bi potvrdio podršku Irana tom režimu. Od 2011. godine, Iran pruža vojnu i civilnu podršku Asadu.
Amir-Abdollahian rođen je u Damganu, Iran, 350 kilometara sjeverno od Teherana, ali njegova se porodica preselila u glavni grad kad je imao šest godina nakon što mu je otac preminuo. Smjestili su se u jednoj od najsiromašnijih gradskih četvrti, u ulici Shahrivar 17, južno od međunarodnog aerodrome Mehrabad. Sebe opisuje kao osobu "s juga" što je izraz koji je obično rezerviran za porodice koje žive u siromašnom južnom predgrađu Teherana i imaju relativno nizak nivo sredstava za život.
Opisujući stepen siromaštva i neimaštine u području u kojem je živio, rekao je kako nije postojala bolnica, pa čak ni mala klinika dok je odrastao, a kasnije su, uz pomoć skupine mještana i njegovih prijatelja, osnovali dobrotvornu organizaciju.
Amir-Abdollahian volontirao je u Iransko-iračkom ratu od 1980. do 1988. godine, diplomirao je međunarodne odnose 1991. godine, a zatim je magistrirao i doktorirao međunarodne odnose na Univerzitetu u Teheranu. Imenovan je za podsekretara iranske ambasade u Iraku 1997. godine.
Amir-Abdollahian je rekao da je od samog početka svoje karijere blisko surađivao sa Sulejmanijem. Bio je prisutan pregovorima s Amerikancima u Iraku 2007. godine. Iranski tim bio je pod Sulejmanijevim nadzorom tokom tih razgovora i pregovarao je s službenicima CIA-e i američkog ministarstva odbrane.
Suleimanijeve snage Quds, podružnica za inozemstvo iranske Revolucionarne garde (IRGC), tradicionalno su bile zadužene za iransku politiku i diplomatiju na Bliskom istoku, od Palestine i Iraka do Jemena, te su imale važnu ulogu u pružanju vojne i političke podrška militantnim pokretima u cijeloj regiji.
Godine 2011. godine, zbog dobrih odnosa Amir-Abdollahiana sa snagama Quds i Suleimanijem, tadašnji iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad imenovao je Amir-Abdollahiana za zamjenika ministra vanjskih poslova za arapska i afrička pitanja, gdje se I odvijala većina aktivnosti snaga Qudsa.
Kad je Mohammad Javad Zarif 2013. postao ministar vanjskih poslova, Amir-Abdollahian bio je jedini zamjenik ministra vanjskih poslova iz doba Ahmadinedžada koji je zadržao svoju dužnost još tri godine.
No 2016. godine naglo je otpušten. Neki izvještaji sugeriraju da se nije slagao sa Zarifovim pristupom i da nisu bili na istoj stran kada su u pitanju regionalne teme.
Svrgavanje Amira-Abdollahijana naišlo je na oštre kritike konzervativaca i konzervativnih medija. Neki su sugerirali da je otpušten da umiri arapske zemlje, a zatim i SAD.
Kad su konzervativci u parlamentu pozvali Zarifa na objašnjenje, odbacio je tu optužbu, navodeći: “Uvreda je za vladu tvrditi da mijenjamo svoje funkcionere zbog zabrinutosti stranaca. Ove tvrdnje nemaju osnova.”
Ipak, Zarifova odluka da otpusti Amira-Abdollahiana možda je također bila povezana s njegovim vlastitim frustracijama prema Sulejmaniju a time i prema Amiru-Abdollahianu.
Amir-Abdollahian je tvrdio da su akcije Sulejmanijevih snaga i snaga Kuds na Bliskom istoku donijele sigurnost Iranu i regiji. Rekao je da se diplomatija uvijek oslanjala na "polje", a ako su se Amerikanci u proteklom desetljeću u raznim prilikama složili pregovarati s Iranom u vezi s nuklearnim programom i drugim pitanjima, to je bilo zbog sposobnosti Irana na terenu i njegovog uticaja.
Sada kada je ministar vanjskih poslova, Amir-Abdollahian moći će besprijekornije integrirati strategiju Qudsa u vanjskopolitički pristup zemlje. Čak je i rekao da će nastaviti Sulejmanijev put u vanjskoj politici.
Amir-Abdollahian također podržava politiku "Pogled na istok" koja ima za cilj proširiti odnose Irana s Kinom i Rusijom, a nazvao ju je najvažnijom osovinom vanjske politike nove vlade. Potpisivanje 25-godišnjeg sporazuma o saradnji između Irana i Kine opisao je kao "historijski" i rekao da je odigrao ulogu u izradi tog dokumenta.
