Smrt Saleha al Arurija u Bejrutu — u napadu u kojem čak i Sjedinjene Države vide upetljane prste Izraela, iako vlada u Tel Avivu službeno ne potvrđuje svoju odgovornost — za palestinsku organizaciju Hamas znači gubitak jednog od svojih najvještijih kadrova u egzilu: bio je onaj koji je vodio pregovore s drugim palestinskim frakcijama, s izraelskim vlastima i raznim međunarodnim saveznicima, a bio je i jedan od glavnih ljudi odgovornih za finansije organizacije.

Umjesto vertikalnog vodstva i stroge hijerarhije, Hamas ima različite centre moći i odlučivanja s obzirom na svoju dvostruku prirodu - politički pokret i oružanu organizaciju - i različita geografska područja i okolnosti u kojima njegovi čelnici djeluju: vladaju Gazom, tajna su opozicija na Zapadnoj obali i više ili manje javno djeluju u egzilu ovisno o zemlji u kojoj se nalaze i trenutku u kojem prolaze odnosi tih zemalja s Izraelom. Stoga se ponekad izjave njezinih čelnika čine kontradiktornima, a u mnogim prilikama lijeva ruka organizacije ne zna što desna ruka radi. Al Aruri je bio i jedno i drugo.

Rođen u Ramallahu 1966. godine, u islamski pokret uključio se krajem 1980-ih, dok je studirao na Univerzitetu u Hebronu, okarakteriziravši se kao vješt regruter volontera i prikupljač sredstava. On je također bio jedan od vođa Hamasa koji su pridonijeli uspostavi oružanog krila organizacije, brigade Ezedin al Qasam, na Zapadnoj obali.

Al Arurija su izraelske vlasti privodile u nekoliko navrata i dugo je bio u zatvoru, a najduže između 1992. i 2007. godine, kada je postao glasnogovornik palestinskih zatvorenika i sagovornik izraelskih zatvorskih vlasti. Nakon što je pušten na slobodu – tokom pregovora između Fataha i Hamasa o podjeli vlasti – ​​Al Aruri je u intervjuu za britanske novine The Telegraph izjavio da bi njegova organizacija trebala prestati napadati civile i proizaći iz “vojno orijentirane stranke” u “političku pokret." To nije spriječilo Izrael da ga ponovo zatvori na gotovo tri godine, nakon čega ga je deportirao u inozemstvo.

Završio je u Damasku, gdje se tada nalazio politički biro, odnosno civilno vodstvo Hamasa - koje je štitio sirijski predsjednik Bashar al-Assad - i popeo se na drugo mjesto organizacije nakon tadašnjeg političkog vođe Halida Mashala. No, 2012. godine Hamas — sunitska islamistička organizacija — distancirala se od represije sirijskog režima. Nakon toga je napustio Siriju. Tako je razbijen jedan od temeljnih dijelova takozvane Osovine otpora, koju predvodi Iran, a artikuliraju Sirija, libanonska stranka-milicija Hezbollah i šiitske milicije Iraka, kao i palestinske islamističke skupine.

Neki od čelnika Hamasa nastanili su se u Kataru; drugi, poput Al Arurija, završili su u Turskoj. U Istanbulu je Al Aruri predvodio izaslanstvo Hamasa u uzastopnim pokušajima pomirenja s Fatahom i Palestinskom nacionalnom upravom pod pokroviteljstvom Turske. SAD su ga 2015. stavile na svoju crnu listu smatrajući ga jednim od ključnih privrednih menadžera Hamasa, odgovornog "za slanje stotina hiljada dolara” ćelijama te organizacije na Zapadnoj obali “za kupovinu oružja”.

Otprilike u to vrijeme, Al Aruri je također počeo samostalno igrati. U junu 2014. tri su izraelska tinejdžera oteta i ubijena na Zapadnoj obali. Izrael je tvrdio da su odgovorni članovi Hamasa, procurilo je u medije da je Al Aruri osmislio napad i tako započeo kampanju bombardiranja Gaze koja je ostavila više od 2000 mrtvih, većinom civila. Vodstvo Hamasa u Kataru negiralo je da njihova grupa ima bilo kakve veze s napadom, ali, na iznenađenje mnogih, Al Aruri je sazvao konferenciju za novinare u Turskoj na kojoj je priznao odgovornost. Godinu dana kasnije, tursko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da Al Aruri više nije u Turskoj. Broj dva Hamasa, međutim, nije otišao u Dohu, gdje su bili smješteni ostali moćnici te organizacije, već se nastanio u Libanu.

Tamo je, kao voditelj ureda Hamasa u Bejrutu, još jednom pokazao svoju sposobnost pregovarača i 2017. godine, nakon nekoliko razgovora s iranskim i libanskim predstavnicima, pojavio se kod čelnika Hezbollaha Hasana Nasrallaha kako bi najavio ponovnu uspostavu odnosa prekinutih bog razlika zbog sirijskog građanskog rata. Time je postao temeljni dio slagalice iranskog utjecaja u regiji.