Rusija je bivšeg svjetskog prvaka u šahu uvrstila na svoj popis "terorista i ekstremista". Sada već politički aktivist otišao je u egzil u New York 2013. kada ga je ruski predsjednik napao zajedno s Borisom Nemcovom i Aleksejem Navalnim, koji su danas mrtvi.

Gari Kasparov se nalazi na popisu "terorista i ekstremista" koji je objavila ruska vlada, a kojem je novinska agencija France-Presse imala pristup. Vijest ne iznenađuje ali zabrinjava jer predsjednik Vladimir Putin ne slijedi mudro načelo Aarona Nimzovicha, velikog teoretičara šaha: “Prijetnja vrijedi više od njegove egzekucije". Kralj Kremlja misli upravo suprotno. Stoga su lovci koji ga napadaju u velikoj opasnosti.

A lovac Kasparov napada odavno: već je to učinio prije nego što se povukao iz vrhunske šahovske konkurencije, 2005. godine, da bi se prioritetno posvetio borbi protiv Putina, kojeg je još tada optužio da želi “matirati rusku demokratiju”. Ako želite znati više, Kasparovljeva knjiga “ Zima dolazi”, objavljena 2015., nedugo nakon što je Putin anektirao Krim, nažalost je golem prikaz njegove vidovitosti: Kasparov je bio jedan od rijetkih analitičara koji su tada definirali ruskog vođu onakvim kakvim ga sada znamo, osobom koja je užasna opasnost za svijet.

Kasparov je nakon ruske agresije na Ukrajinu još jednom jasno upozorio da se Putina mora zaustaviti pod svaku cijenu, pa čak i ako to, naprimjer, uključuje i odustajanje Evrope od energetske ovisnosti o Rusiji i preuzimanje surovih posljedica prijelaznog razdoblja. Istina je da “svaka cijena” uključuje i rizik nuklearnog rata. Ali, kada ga pitaju o tome, Kasparov se sjeća da taj crveni gumb ne može pritisnuti sam Putin; Potrebno je još najmanje dvoje ljudi, ministar odbrane i načelnik štaba, da se dogovore, znajući da će to dovesti do trenutnog uništenja većeg dijela Rusije i njenih stanovnika.

Nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine, Kasparov se s posebnim zanimanjem prisjetio odlomka iz svoje knjige: “Rat je uvijek strašan, ali ne može se ignorirati Putinov opasni zaokret prema imperijalizmu zasnovanom na etničkoj pripadnosti. Oni koji kažu da je sukob u Ukrajini daleko i smatraju da je malo vjerojatno da će dovesti do globalne nestabilnosti, propuštaju Putinovo jasno upozorenje. Nema razloga vjerovati da će njegova najavljena vizija Velike Rusije završiti u istočnoj Ukrajini; a postoje svi razlozi vjerovati da neće. Diktatori se zaustavljaju samo kada su zaustavljeni, a udovoljavanje Putinu Ukrajinom samo će mu pobuditi apetit za novim osvajanjima.” Napisana je prije skoro deset godina, ali je u potpunosti aktuelna i danas.

Prije dest godina, kada sam otišao na dogovoreni intervju sa Kasparovom u Moskvu, iznenadile su me dvije stvari. Znao sam – iz mojih dugih i brojnih prijašnjih putovanja u SSSR i Rusiju – da znatan postotak zapadnih Rusa graniči (ili prelazi) granicu rasizma i ksenofobije, i stoga sam bio vrlo skeptičan u pogledu političke privlačnosti koju bi taj čovjek rođen u Azerbajdžanu od majke Armenke i oca Jevreja mogao imati.

Ali u to vrijeme (sada je možda drugačije) Kasparov je još uvijek bio tek umirovljeni nacionalni sportski idol, a njegova je slava nadjačala njegovu etničku pripadnost. To sam jasno vidio dok sam ga pratio na nekoliko biračkih mjesta (održavali su se općinski izbori) i na sastanke s drugim opozicionim čelnicima, koji su se prema njemu odnosili s velikim poštovanjem. Njegov glavni problem kao profesionalnog političara nije bio nedostatak podrške javnosti, već okrutan veto koji je trpio u najvažnijim ruskim medijima.

Drugo iznenađenje bilo je koliko je Kasparov tada bio uvjeren da mu je život u ozbiljnoj opasnosti, nakon što je pretrpio dva manja napada na političkim događanjima. U skoro tri dana koliko sam proveo s njim, oko nas je bila ekipa tjelohranitelja (u tri smjene svaka 24 sata) i kretali smo se u blindiranom autu. Stoga je moje prvo pitanje bilo je li čitao Don Quijotea, s obzirom na to da je riskirao svoj život iako je mogao živjeti vrlo dobro i mirno, kako u Rusiji, tako i izvan nje.

Kao i uvijek kada pokušavam razumjeti lik Kasparova, ključ te izuzetne plemenitosti i koherentnosti s njegovim idejama nalazi se u njegovoj majci, Clari Shagenovnoj, jednoj od najtvrđih osoba koje sam ikada upoznao i u rečenici koju mi je rekla kada smo se upoznali, u decembru 1985. godine, mjesec i po nakon što je njen sin postao najmlađi svjetski prvak u historiji: “Biti broj jedan je jako teško. Stoga je živjeti za užitak življenja nešto što ni moj sin ni ja ne razumijemo.”

Oko 2012. godine, šest godina nakon ta tri dana u Moskvi, Kasparov je dobio vrlo pouzdanu informaciju da ekstremističke skupine bliske Putinu razmišljaju o atentatu na jednog od tri najpopularnija protivnika: Borisa Njemcova, Alekseja Navaljnog ili Kasparova. Bivši svjetski prvak 2013. donio je najtežu odluku u životu: emigrirati u New York, a majku ostaviti u Moskvi. Kad je umrla tokom pandemije (decembar 2020.), nije iz straha prisustvovao sprovodu. Njemcov je ubijen u blizini Kremlja u februaru 2015. godine a Navaljni je otrovan u augustu 2020.

Emigrirao je u New York — s drugim boravištem u Hrvatskoj radi dobivanja evropskog pasoša — ali je ostao jednako aktivan ili više nego prije: predsjednik Fondacije za ljudska prava, pisac, kolumnista, predavač, još uvijek povremeni šahista. S vremena na vrijeme, Kasparov je vrlo intenzivan politički aktivista na Twitteru (sada X), kojeg često intervjuiraju glavni američki mediji.

Navaljni je umro u sibirskom zatvoru 16. februara dok je njegov suparnik, kojeg je Kremlj od 2022. opisao kao "stranog agenta", a sada kao "teroristu i ekstremistu", spavao u New Yorku. Kad se probudio, reagirao je nazvavši smrt “ubistvom” i dodao: “Putin nije uspio brzo i tajno ubiti Navaljnog davši ga otrovati, a sada ga je ubio polako i javno u zatvoru. Navaljni je ubijen jer je razotkrio Putina i njegovu mafiju kao nitkove i lopove.”

Želim vjerovati da će se Kasparov znati zaštititi, te da će biti manje optimističan i samouvjeren nego 2014. godine, kada sam ga šest dana pratio u privatnom avionu koji mu je posudio američki pokrovitelj Rex Sinquefield. Obišao je zemlje tražeći glasove kao kandidat za predsjednika Međunarodne šahovske federacije (FIDE) protiv Putinovog čovjeka koji je tada bio na dužnosti, Kirsana Iliumyinova. Prvo što je napravio prije svakog polijetanja i nakon svakog slijetanja bilo je da nazove majku. Bio je uvjeren da će pobijediti unatoč tome što je bio svjestan goleme korupcije koja vlada među delegatima. Izgubio je 110-61. (Leontxo Garcia, El Pais)