Krediti bi se navodno dobili od obnove i zaštite zemljišta, a kompanija bi ih potom prodavala velikim zagađivačima kako bi nadoknadila njihove emisije. Šta su zapravo karbonski krediti? Recimo, u oblasti poljoprivrede, poljoprivrednicima se daje prilika da svojim načinom poslovanja ublaže efekte staklene bašte (npr. kroz ekološke principe primjenjene u stočarstvu), a zauzvrat dobijaju tzv. “karbonske kredite”, koji podrazumevaju finansijsku nadoknadu za sprovođenje poljoprivrednih održivih aktivnosti, usklađivanje njihovog imanja sa potrebama potrošača, smanjenje ugljičnog (CO2) otiska na imanju i otkrivanje novih metoda za uštedu vremena, ali i novca. Kada se neko prijavi u tu šemu, napravi projekat koji će smanjiti emisiju stakleničkih plinova, pozove kompaniju za verifikaciju kredita i proračuna smanjenja emisije, koja mu izda kredit. Taj kredit može prodati nekoj kompaniji koja je inače zagađivač. Ta kompanija koja je kupila kredit na papiru smanjuje svoju emisiju stakleničkih plinova za onoliko koliko je navedeno u kreditu koji je kupila. Dakle, emisije stakleničkih plinova se ne smanjuju, samo oni koji imaju novca ispuštaju više stakleničkih plinova, a to prikazuju kao manje zbog onih koji su navodno prešli na održiviji način rada i uštedili na emisiji staklenilkih plinova. Prije nekoliko sedmica itkriveno je da je američka kompanija, vodeća u izdavanju karbonskih kredita, Verra, napravila ogromnu prijevaru. Otkriveno je da je ova kompanija verifikovala karbonske kredite kojima bi emisija ugljen-dioksida trebala biti smanjena za 94,5 miliona tona, no, utvrđeno je da je emisija smanjena za samo 5,5 tona. Dakle, kompanija je izdala 95% “čekova bez pokrića”.

Vratimo se poslovima kompanije Blue Carbon. Ugovor sa Kenijom uslijedio je nakon niza sličnih ugovora sa Liberijom, Tanzanijom, Zambijom i Zimbabveom, koji su kompaniji ustupili 7,5 miliona hektara, petinu svoje zemlje.

Kumulativno, ugovori priznaju skoro potpunu kontrolu nad ukupnom površinom od 24,5 miliona hektara, čime se krše uobičajena zemljišna prava lokalnih zajednica.

Nalet ugovora dolazi uoči UN Climate Summit Cop 28, koji bi trebalo da se održi u Dubaiju u novembru, a karbonski krediti će biti glavno pitanje.

Globalno dobrovoljno tržište ugljika u vrijednosti od 2 milijarde dolara omogućava emiterima ugljika da nadoknade emisije kupovinom kredita iz projekata za smanjenje emisija prvenstveno u očuvanju šuma.

Saopštenje za javnost Blue Carbona daje oskudne detalje o uslovima sporazuma, osim što se navodi da je on "usmjeren na smanjenje emisija iz različitih sektora okoliša, kao što su šumska područja" i da bi sporazum "generirao vitalno finansiranje za klimu i na taj način unaprijedio napore za ublažavanje i prilagođavanje klimatskim promjenama, promicanje održivog razvoja i pružanje značajne podrške lokalnim zajednicama“.

Osnovan prije samo godinu dana, Blue Carbon nema iskustva u vođenju projekata smanjenja emisije ugljika. Predvodi ga šeik Ahmed Dalmook Al Maktoum, čije su bliske veze s kraljevskom porodicom UAE, koja uveliko ulaže u infrastrukturu nafte i plina, izazvale su zabrinutost da bi se poslovi ove firme mogli iskoristiti za nadoknadu vlastitih emisija Emirata.

"Oni ne smanjuju svoje emisije. Ali sada kupuju dozvolu za zagađivanje. A ta dozvola za zagađivanje se zove tržište ugljika", rekao je Fadhel Kaboub, viši savjetnik u Power Shift Africa, za Middle East Eye.

Iako su parametri sporazuma i dalje nejasni, postoji značajan rizik da će projekat raseliti zajednice koje žive i rade na zemljištu.

"Taj rizik uvijek postoji", rekla je za MEE aktivistica Greenpeacea, Hellen Kahaso Dena.

"U Keniji... nema velikih komada zemlje na kojima nema ljudi."

Kenijski zakoni o zemljištu prepoznaju uobičajeno vlasništvo nad zemljom kao proizvod zakonitih prava na zemljište, a Zakon o zemljištu zajednice iz 2016. omogućava zajednicama da se registruju i steknu zakonska prava na svoje zemljište.

Međutim, u praksi je to zajednicama bilo teško sprovesti.

"Ako postoji vladin projekat na tom zemljištu, nije važno da li imate vlasnički list", rekao je Kahaso Dena.

Northern Rangelands Trust (NRT) ogradio je gotovo 80 posto teritorije Kenije za projekte očuvanja. U izvještaju iz 2021. utvrđeno je da je NRT istjerao pastirske zajednice i rasporedio oružane snage sigurnosti koje su počinile ozbiljne povrede ljudskih prava.

"Ono što se dešava je da su zajednice na prvoj liniji fronta često raseljene. Govorimo o pastirskim zajednicama... zajednicama koje imaju zemlju predaka kojoj više nemaju pristup, a to nisu zajednice koje izazivaju klimatske promjene ili doprinose klimatskim promjenama", rekao je Kaboub.

Dva mjeseca prije inauguralnog samita o klimi u Africi u septembru, kenijska vlada je prilagodila zakone koji nadjačavaju uobičajene zakone o zemljištu, navodeći da zemljište pokriveno dozvolom za trgovinu ugljikom "uključuje bilo koju oblast iznad ili ispod kopna i zračnog prostora Republike Kenije, uključujući šume, unutrašnje i teritorijalne vode i morsko dno koje leži ispod ovih voda".

Na Samitu o klimi u Africi u septembru, Emirati su izdvojili 450 miliona dolara za proizvodnju karbonskih kredita na kontinentu i kupovinu zemlje od afričkih vlada.

Afrički aktivisti izvijestili su da su na samitu dominirali zagovornici tržišno zasnovanih finansijskih instrumenata, uključujući McKinsey sa sjedištem u SAD-u, koji je afričke interese prebacio u "pozadinu".

Uprkos rastućim dokazima koji ukazuju na to da krediti za ugljik nemaju "ekološku vrijednost", očekuje se da će trgovina ugljikom dominirati na predstojećem klimatskom samitu UN-a. Ali nedostatak finansiranja ostavlja zemljama u razvoju oskudne mogućnosti na tržištu ugljika. Nedavni izvještaj UN-a otkrio je "rastući jaz" između ubrzanih potreba za adaptacijom na klimu i otežanih tokova međunarodnog novca za njihovo rješavanje.