Nacionalizam nije samo politički fenomen. To je skup društvenih praksi koje također oblikuju i oblikovane su ekonomskim silama. Stoga u ovoj vrlo pronicljivoj i prosvjetljujućoj knjizi “Nacije i kapital: Karika koja nedostaje u globalnoj ekspanziji”, koju je objavila izdavačka kuća Routledge 2022. godine, autor knjige Zlatko Hadžidedić istražuje odnos između nacionalizma i kapitalizma. Većina naučnika se slaže da postoje jake veze između ova dva historijska procesa, ali vrlo malo njih je detaljnije istražilo njihov odnos. Hadžidedićeva knjiga ima za cilj da popuni ovu prazninu u objašnjenju identificiranjem različitih povijesnih i društvenih mehanizama koji su omogućili pojavu i širenje nacionalizma u kontekstu kapitalizma. Glavni argument je da se nacionalizam razvio kao posljedica kapitalističke ekspanzije. Sa sve većim ekonomskim nejednakostima i sve većom potragom za profitom, kapitalističke elite morale su generirati, a zatim primijeniti “društveno ljepilo” koje bi prikrilo duboku socioekonomsku polarizaciju u njihovim društvima. Stoga se nacionalizam pokazao kao ideološka sila sposobna da umiri društvene podjele pružajući zajedničko sredstvo za društveno jedinstvo.

Knjiga počinje (poglavlja 1 i 2) konceptualnom debatom u kojoj se tvrdi da postojeće teorije nacionalizma ne pružaju adekvatno razumijevanje o tome šta su nacije i nacionalizam i kako su postali tako dominantni u modernom svijetu. Hadžidedić se kritički osvrće na klasične doprinose, uključujući one Renana, Kedouriea, Connora, Kohna, Webera, Deutscha, Gellnera, Greenfelda, Hobsbawma, Breuillyja i Smitha, kao i novije priloge o banalnim, svakodnevnim i ukorijenjenim nacionalizmima. On tvrdi da se ne mogu izbjeći teleološki argumenti kada se pokušava objasniti historijska dinamika nacionalizma i za njega je “ovaj telos” “ukorijenjen u globalnom kapitalističkom sistemu”. On također istražuje historijski kontekst u kojem se diskurs nacije pojavio i proširio po cijelom svijetu, kao i zašto je ovaj koncept postao koristan ranim kapitalistima.

Poglavlja 3 i 4 bave se idejom nacije kao fluktuirajućeg diskursa koji se pokazao prilagodljivim različitim društvenim i ekonomskim uslovima. Hadžidedić uvjerljivo tvrdi da je konvencionalna dihotomija građanskih i etničkih nacija konceptualno neodrživa, jer je ideja nacije historijski bila vrlo plastična i sposobna da se prilagodi vrlo različitim historijskim i geografskim uvjetima. Ključna stvar je da je kapitalistički sistem bio veoma efikasan u mobilizaciji i homogenizaciji različitih grupa ljudi oko ovog zajedničkog, ali fleksibilnog diskursa. Kako Hadžidedić naglašava, “nacionalističke masovne mobilizacije tako služe kao surogat za neispunjena obećanja kapitalizma”.

U poglavlju 5 Hadžidedić propituje odnos između nacionalizma i liberalizma. On namjerava pokazati da se nacionalizam proširio u modernosti “pod kišobranom liberalizma kao dominantne ideologije kapitalizma“. Stoga ovo poglavlje ukazuje na ideološke sličnosti između liberalizma i nacionalizma, identificirajući to da pojam “samoopredjeljenja naroda” igra centralnu ulogu u delegitimiziranju starog, imperijalnog režima i inauguriranju sistema nacionalnih država, koje su bile ključne u održavanju globalnog kapitalističkog sistema i bile korisne u širenju tržišno vođenih kapitalističkih odnosa.

U drugom dijelu knjige Hadžidedić istražuje historijsko porijeklo i transformaciju kapitalizma te njegovu ulogu u globalnom širenju nacionalizma. Fokus poglavlja 6 i 7 je organizaciona logika kapitalističke ekonomije. Za razliku od predmodernih feudalnih sistema, koji su bili duboko hijerarhijski, ali su nudili određeni stepen socijalne sigurnosti unutar patrimonijalnih mreža obaveza, kapitalizam je usresređen na trajnu akumulaciju bogatstva i kao takav stvara oštre nejednakosti i stalnu socioekonomsku nesigurnost. Kako bi spriječile i obuzdale narodno nezadovoljstvo, koje bi proizašlo iz ovog stanja neizvjesnosti, kapitalističke elite su se okrenule nacionalizmu kao političkom mehanizmu koji stvara društvenu slogu. U tom kontekstu, nacionalna država pojavila se kao optimalni organizacioni “suzbijač” za očuvanje kapitalističkog ekonomskog poretka. Kako Hadžidedić tvrdi, “nacionalna država je korišćena kao sredstvo... da se zaštite interesi određene klase suzbijajući potencijalno nezadovoljstvo svih drugih klasa kada je ono moglo nastati kao prijetnja dominantnom položaju te klase i samog kapitalističkog sistema”.

Posljednja dva poglavlja bave se alternativnim ekonomskim objašnjenjima odnosa između kapitalizma i nacionalizma. U poglavlju 8 Hadžidedić propituje Wallersteinove argumente o nacionalnim pokretima kao “antisistemskim”. Hadžidedić insistira da je teorija “svjetskog sistema” neadekvatna za shvatanje dugoročne dinamike nacionalizma. Stoga, on uvjerljivo tvrdi da je nacionalizam, umjesto da bude antisistemski, zapravo prosistemski jer uspostavlja politički legitimitet za kapitalistički društveni poredak i kao takav povećava sposobnost kapitalističkih elita da dominiraju društvom.

Završno poglavlje procjenjuje ključne nalaze u svjetlu nedavnih transformacija neoliberalne globalizacije i ekspanzije krajnje desničarske politike. Hadžidedić tvrdi da su se konvencionalni stavovi, koji su neoliberalizam doživljavali kao neprijatelja nacionalnih država i nacionalizama, pokazali pogrešnim. Umjesto toga, nedavna politička dešavanja pokazuju da je nacionalizam dobio na snazi ​​kako je kapitalizam sve više pod kontrolom i kako su se društvene nejednakosti proširile svijetom. Njegovim riječima: “Integrirani i samonosivi trougao – koji se sastoji od kapitalizma, nacionalizma i liberalne demokratije – stoga će vjerovatno biti transformiran u modificirani trougao, koji se sastoji od hiper-kapitalizma, nacionalizma i autoritarizma.”

Ova vrlo pronicljiva, inovativna i dobro napisana knjiga jasno pokazuje da je nacionalizam mnogo više od jedne od mnogih političkih ideologija. Umjesto da bude samo oblik političke akcije, nacionalizam je također isprepleten sa socioekonomskim osnovama modernog svijeta. Nacionalizam oblikuje političke institucije i utječe na programe političkih stranaka, ali i podupire ekonomski sistem koji dominira modernim svijetom. Za Hadžidedića nema nacionalizma bez kapitalizma.

(Autor prikaza je Siniša Malešević, redovni profesor University College Dublin i redovni član Royal Irish Academy. Prikaz ove knjige objavljen je u časopisu Nationalities Papers koji izdaje Cambridge University.)