Krajem 1990-ih i ranih 2000-ih, SAD i globalna ekonomija doživjele su "kineski šok", bum uvoza jeftine kineske robe koja je pomogla da se kroz jeftine kineske proizvode inflacija zadrži na niskom nivou, ali po cijenu radnih mjesta u domaćoj proizvodnji.

Moguće je da se priprema novi „kineski šok“ jer Peking udvostručuje izvoz kako bi oživio razvoj zemlje. Njihove fabrike proizvode više automobila, mašina i potrošačke elektronike nego što domaća ekonomija može da prihvati. Podržane jeftinim državnim kreditima, kineske kompanije zatrpavaju strana tržišta proizvodima koje ne mogu prodati kod kuće.

Neki ekonomisti vide da ovaj kineski šok potiskuje inflaciju čak i više nego prvi. Kineska ekonomija sada usporava, dok je u prethodnoj eri bila u procvatu. Kao rezultat toga, dezinflatorni učinak jeftine kineske robe neće biti nadoknađen kineskom potražnjom za željeznom rudom, ugljem i drugim proizvodima.

Kina je također mnogo veća ekonomija nego što je bila, i zauzima veći udio u svjetskoj proizvodnji. Prema podacima Svjetske banke, Kina je imala 31% globalne proizvodnje u 2022. i 14% ukupnog izvoza robe. Dvije decenije ranije, udio Kine u proizvodnji bio je manji od 10%, a u izvozu manji od 5%.

Početkom 2000-ih, prekomjerna proizvodnja uglavnom je dolazila iz Kine, dok su se tvornice na drugim mjestima zatvarale. Sada SAD i druge zemlje ulažu velika sredstva kako bi zaštitile vlastitu industriju,   u vrijeme kada geopolitičke tenzije rastu. Kineske firme otvaraju svoje fabrike u inostranstvu kako bi ublažile protivljenje uvozu, iako već proizvode mnogo od onoga što treba cijelom svijetu.

Rezultat bi mogao biti višak industrijske robe i manjak potrošačke moći da tu robu kupi, što je klasičan recept za pad cijena.

Zapad se tome pokušava suprotstaviti. SAD, Evropa i Japan ne žele reprizu ranih 2000-ih, kada je jeftina kineska roba mnoge njihove fabrike ugasila. Stoga su pružili milijarde dolara podrške industrijama koje se smatraju strateškim i nametnule ili zaprijetile da će uvesti carine na kineski uvoz. Starenje stanovništva i hronični nedostatak radne snage u razvijenom svijetu mogli bi dodatno pojačati kineski pritisak.

Zabrinutost na Zapadu još je veća nego ranije jer se Kina takmiči s naprednim ekonomijama u  industrijama veće vrijednosti, kao što je proizvodnja automobila, kompjuterskih čipova i sofisticiranih mašina.

Prvi kineski šok uslijedio je nakon niza liberalizacijskih reformi u Kini 1990-ih i njenog pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. Za potrošače u SAD-u to je donijelo znatne koristi. Jedan dokument iz 2019. otkrio je da su potrošačke cijene robe u SAD-u pale za 2% za svaki dodatni procentualni poen tržišnog udjela koji je prigrabio kineski uvoz, a najveću korist imali su potrošači s niskim i srednjim primanjima.

SAD su izgubile više od dva miliona radnih mjesta između 1999. i 2011. kao rezultat kineskog uvoza, jer proizvođači namještaja, igračaka i odjeće nisu mogli izdržati kinesku konkurenciju.

Ipak, kineska je ekonomija prošle godine porasla za 5,2%, što je niža stopa za njene standarde, a očekuje se da će dodatno usporiti. Stručnjaci predviđaju da će kineski rast pasti na oko 2% godišnje do 2030. Peking nastoji da osmisli ekonomski preokret ulažući novac u fabrike, posebno za poluprovodnike, zrakoplovstvo, automobile i opremu za obnovljivu energiju, a višak opet prodaju u inostranstvu.

Ali slaba potražnja i višak kapaciteta znače da cijene kineskih proizvođača padaju već 16 mjeseci. U prvom redu padaju cijene prehrambenih proizvoda, metala i električnih mašina. Cijena američkog uvoza iz Kine pala je u januaru za 2,9 posto u odnosu na godinu ranije, dok je cijena uvoza iz Evropske unije, Japana i Meksika porasla.

Za razliku od ranih 2000-ih, međutim, zapadni svijet sada vidi Kinu kao svog glavnog ekonomskog rivala i geopolitičkog protivnika. EU razmatra da li su električna vozila kineske proizvodnje nepravedno subvencionirana i da li bi trebalo da podliježu carinama ili drugim ograničenjima uvoza. Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji traži nominaciju republikanaca za novembarske predsjedničke izbore, iznio je ideju da se roba iz Kine ocarini sa najmanje 60 posto.

Takav protekcionizam mogao bi pomjeriti fokus deflatornog utjecaja na druge dijelove svijeta, jer kineski izvoznici traže nova tržišta u siromašnijim zemljama, čije bi se ekonomije mogle ugušiti pod kineskom konkurencijom, baš kao što je to ranije bio slučaj sa američkim kompanijama.