U januarsko-februarskom broju utjecajnog magazina Foreign Affairs Francis Fukuyama, Barak Richman, i Ashish Goel su objavili tekst “Kako odbraniti demokratiju od tehnologije” u kome priznaju monopolistički položaj giganata Amazona, Applea, Facebooka, Googlea i Twittera i posmatraju ih opasnim poput “napunjenog pištolja na stolu” (metafora u koju je, čini se, Fukuyama zaljubljen, jer ju je u istom kontekstu upotrebljavao i prije), no bez obzira što ovi monopoli krše zakone protiv trustova, ne predlažu njihovo razbijanje – evropski pristup, na koji gledaju sa visine – nego predlažu da demokratija bude spasena, ni manje ni više drugačijim algoritmom.
Netransparentan način na koji algoritmi Amazona, Applea, Facebooka, Googlea i Twittera koji određuju šta korisnici vide, i redoslijed kojim će to videti, je opštepriznat kao problematičan.
Iskorištavanje tog algoritma i enormne količine podataka u cilju (ciljanih) političkih kampanja je evidentno i upravo to je jedan od najvažnijih faktora formiranja nezajedničkih stvarnosti, što je u kombinaciji sa sve bržim širenjem dezinformacija, laži i zavjera na mreži dovelo do sadašnjeg stanja.
Fukuyama & comp. predlažu da Middleware – drugačiji, transparentan algoritam, sa pravilima regulisanim od zakonodavaca (što kao ne bi bila direktna intervencija u “slobodu govora”) reguliše društvene platforme. “Middleware se obično definira kao softver koji se vozi na postojeću platformu i može modificirati prezentaciju podataka.
Dodan uslugama trenutnih tehnoloških platformi, middleware može omogućiti korisnicima da odaberu kako će se informacije kurirati i filtrirati za njih,” pišu uz predlog da se, na primer “od studenata na univerzitetima može zahtijevati da koriste middleware koji ih usmjeravaju na vjerodostojne izvore informacija”. Sve to, kao u cilju borbe protiv dezinformacija, laži i zavjera na mreži.
Politički plitkost teksta (sa sve plitkošću “rešenja”) se najviše ogleda u tome da Fukuyama najveću opasnost vidi u tome KO poseduje (monopolističku) platformu i navodi čitaoca da zamisli šta bi bilo kada bi neku od ove giganata preuzeo konzervativni milijarder poput npr. Ruperta Murdocha (“srećom” pa kako piše “Jeff Bezos iz Amazona, Mark Zuckerberg iz Facebooka, Sundar Pichai iz Googlea i Jack Dorsey iz Twittera – imaju tendenciju da budu društveno progresivni, iako su prvenstveno vođeni komercijalnim ličnim interesima).
Naime, to nije i ne može biti binarno pitanje progresivni v.s. konzervativni, te koji će svoju verziju “sveta” valjati i kako će usmeravati politički diskurs.
Naravno, nasilje, odnosno podsticaj na nasilje na društvenim mrežama moraju na neki način biti regulisani. Međutim, protiv dezinformacija, laži i širenju teorija zavjere borba mora biti na drugim frontovima, a ne zatvaranjem puteva komunikacije.
Mike Scrafton bivši savjetnik australijskih ministara odbrane u analizi teksta iz Foreign Affaira zaključuje: “Potrebno je pronaći regulatorno rješenje za najgore primjere zloupotrebe ovih glavnih platformi, međutim stvarni razlozi za nastanak ovih problema pripisuju se lošem radu demokratskih vlada širom svijeta.
Demokratija pada na pitanjima nejednakosti bogatstva, socijalne pravde, klimatskih akcija, zaštiti životne sredine i pružanju odgovarajućih zdravstvenih i obrazovnih usluga. Ranjivost ljudi na dezinformacije i njihova podložnost manipulacijama proizilazi iz nemogućnosti demokratskih vlada da ispune legitimna očekivanja građana. Ovo je daleko veća prijetnja demokratiji.”
Zaista, kako objasniti Amerikancima pitanja koja sada mogu doći sa bilo koje tačke političkog spektra, da u najbogatijoj, najmoćnijoj zemlji na svetu ne postoji univarzalana zdravstvena zaštita, a visoko obrazovanje srednje klase vodi u dužničko ropstvo.
Fakat to algoritam transparentan ili ne ne može dati odgovor na to pitanje.
