Stradanje Bošnjaka tokom Agresije bila je top tema u muslimanskim, odnosno arapskim društvima. S vremena na vrijeme mediji objave iz svoje arhive materijale koji najčešće pokazuju kako se obični svijet solidarisao sa stradnjima muslimna u BiH. Također, mnogi alimi su u svojim knjigama, tekstovima i govorima se osvrtali na dešavanja na Balkanu, a pojedini, kao što je šejh Karadavi je bio na stavu da je bolje pomagati muslimane u BiH nego ići više puta na hadž i umru. Upravo taj odlomak iz knjige "Razumijevanje prioriteta", prevedana na bosanski jezik 2000. godine, je masovno djeljen na društvenim mrežama u kontekstu izraelske agresije na Gazu.
Dr. Muhammed Seid Ramadan el-Buti je 30.12.1994. godine održao hutbu u kojoj je umjesto o Miraždu govorio o stradanju muslimana u BiH. Ovaj govor iako se bio prije 30 godina je i dalje aktuelan, posebno kad je u pitanju Gaza i druga područja gdje su muslimani izloženi teroru.
Iz njegova govora možemo zaključiti da je upravo borba Bošnjaka za slobodnu BiH bila jedan od najjačih faktora ujedinjenja muslimanskog svijeta nakon Hladog rata.
Tim povodom iz njegove hutbe donosimo najvažnije poruke:
"Uobičajeno je da u ove dane svake godine govorimo o veličanstvenom Isra'u i Miradžu, koji je Allah odredio za svog poslanika Muhammeda, neka je Allahova milost i mir s njim i njegovom porodicom. Govorili smo o ovom događaju u ovim danima dok smo bili puni nade; nade koju smo jasno vidjeli pred sobom u buđenju muslimana u svim dijelovima svijeta, na istoku i zapadu. Buđenje koje je imalo za cilj obranu islama, brigu za islamska prava i vraćanje onoga što je oduzeto od zemlje. Razgovor o Isra'u i Miradžu bio je praćen buđenjem islamskog osjećaja koji teži vraćanju prava i vraćanju zemlje. Ali ove godine, kada želimo govoriti o lekcijama Isra'a i Miradža, nalazimo se u stagnaciji umjesto napretka. Primjećujemo oko nas mnoge ruke koje se podižu u znak predaje pred stanjem koje vidimo oko sebe, bilo da se okrenemo desno ili lijevo.
Kako da duša, srce i um budu usklađeni u razgovoru o ovom velikom svetom događaju? Kako se čovjek može osjećati dok tone u moru stida pred Allahom, gledajući kako većina muslimana oko njega povlači se i napušta amanet koji im je Allah, Svemogući i Veličanstveni, povjerio, podižući ruke kapitulacije umjesto ruku punih snage i oružja kojim su muslimani krenuli u borbu samo za povrat prava i svetinja, ništa više od toga? Čovjek treba da osjeti stid, i zaista osjećam stid prema Allahovom prisustvu dok govorim o lekcijama Isra'a i Miradža.
Dr. Buti ističe da je islam je religija mira, a zar postoji jasniji i jači dokaz od imena “selam”, od imena “islama”?
"Zar ne primjećujete, moja braćo, kako se ruke oko nas sve više podižu u predaji? Svake sedmice čujemo nove vijesti, često čujemo da je nova država, ne kažem da je povjerovala u mir, već se predala. Neprijatelj ne odustaje od svojih pozicija, a Jerusalem, o kojem govorimo povodom Isra'a i Miradža, spava. Neprijatelj i dalje vlada svojom tiranijom i nepravdom, i dalje tvrdi da njegova ruka neće napustiti ovu svetu islamsku zemlju. Zatim nas poziva da se ipak pomirimo; poziva nas da prihvatimo njegovu odluku. To je pravi prijevod riječi “mir”, bez obzira dolazi li iz Amerike ili iz Izraela. To je poziv na prihvatanje njegovih odluka. Njegova ruka neće napustiti naše svetinje, koje su posjed islama, i njegova vlast neće se smanjiti nimalo, a njegova naselja će ostati ista. “Ipak, dođite pa se pokorite našoj odluci”, a muslimani oko nas i dalje podižu ruke u odgovoru na ovaj poziv. Kako da govorimo o Isra'u i Miradžu? I kako da se okrenemo prema Poslaniku, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, dok smo umrljani sramotom zbog ovog povlačenja i zbog ove strašne stvarnosti koju živimo? Jučer sam vam rekao, moja braćo: Islam je religija mira. Zar postoji jasniji i jači dokaz od imena “selam”, od imena “islama”? Zar postoji jasniji dokaz od Allahove riječi: “O vi koji vjerujete, uđite potpuno u mir i ne slijedite korake šejtana, on vam je zaista otvoreni neprijatelj.”
Buti poručuje da svaki put kada govori o problemima muslimana, zapravo govori o Bosni i Hercegovini kroz to i svaki put kada govorim o razdorima među muslimanima, govorim o tragedijama Bosne i Hercegovine, Čečenije i drugih.
"Neprijatelj se ukorijenio na našoj zemlji, širi svoju teritoriju tiranije i nastavlja uspostavljati svoja naselja koja je otuđio od muslimana, i dalje tvrdi, dan za danom, da se muslimanski Jerusalem neće vratiti u ruke muslimana… Kako očekivati da će ta tiranija biti polje za uzgoj mira? Da, oko nas ima onih koji se predaju, i molimo Allaha da ta predaja ne razvali našu zemlju, koja je blagoslovljena zaštitom Allaha. Ali ovi poraženi nisu oni kroz koje govori istorija, nikada. Ovi koji su se predali će propasti, i iza njih će ostati muslimani, ali oni muslimani koji su predani Allahu, predani Allahovoj vjeri, predani Allahovom autoritetu i Njegovoj naredbi. Kada govore, govore u ime Allaha, a kada djeluju, djeluju po Allahovom zakonu. Stoga, ponižavajuća predaja ne može biti ogrtač za plemeniti islam. To se nikada ne može ostvariti na bilo koji način."
Šejha Butija su mnogi pitali zašto ne govori o patnjama muslimana širom svijeta u vazovima, dersovima i slično.
"Rekao sam: Zar sam ikada šutio o problemu muslimana u tim zemljama da bih se vratio i govorio nakon šutnje? Svaki put kada govorim o problemima muslimana, zapravo govorim o Bosni i Hercegovini kroz to. Svaki put kada govorim o razdorima među muslimanima, govorim o tragedijama Bosne i Hercegovine, Čečenije i drugih. Onaj ko želi da govori o patnjama muslimana mora znati kako planira da govori o tim patnjama, upravo kao što su naši neprijatelji planirali te patnje, neprijatelji koji razaraju mir tamo i pokušavaju da unište islam iz korijena tamo. Šta su uradili prije toga? Raskinuli su nas u dijelove, napravili svaki dio da stoji na straži protiv drugog dijela, podstakli su i oživjeli suprotnosti i kontradikcije među muslimanima u svakom islamskom gradu, primijenili ono što nalaže izveštaj Nacionalnog bezbjednosnog savjeta SAD iz 1992. godine, koji kaže da treba podsticati suprotnosti među muslimanima u svakoj islamskoj zemlji kako bi se njihove snage oslabile."
U kontekstu stradanja muslimana u svijetu Buti poziva svoje sunarodnjake da se ujedine i okončaju rasprave, da prekinu sukobe i vrate se kao jedan narod, da primijene riječi Allaha: “I budite poslušni Allahu i Poslaniku Njegovom, i nemojte se svađati da ne oslabite i ne izgubite snagu svoju.”, te poručuje da će u suprotnom muslimani će postati hrana neprijateljima.
"Na taj način govorim o problemima Bosne i Hercegovine, a ne da uzmem tespih i da ponavljam “Bosna i Hercegovina, Bosna i Hercegovina.” Ne govorim o patnjama muslimana tamo tako što bih poticao emocije kod muslimana ovdje i preusmjeravao ih u plamen pa kada me pitaju što činiti, moj odgovor da bude: raspaljujem emocije. Mnogi govore o patnjama muslimana na takav način, ali to nije pravi put. Pravi put je da govorim o metodologiji kojom treba krenuti kako bi se riješili problemi muslimana tamo. Zaista, zaklinjem se Bogom, a nema boga osim Njega, da kada bi danas muslimani bili solidarni na svim nivoima, kako među narodima, tako i među islamskim grupama i zajednicama, i među vladarima i liderima, ti zlikovci se ne bi usudili da urade šta su uradili, da počine ovo zlo i ovaj masakr među muslimanima tamo", poručuje Buti.
On povlači paralelu između nejedinstva muslimana i njihovih unutrašnjih skoba sa patnjom muslimana u Bosni i Hercegovini.
"Ako želim govoriti o patnjama muslimana, moram ući kroz logičku kapiju za razgovor o tome, a ta logička kapija je ono što uvijek zagovaram:
Dragi muslimani, srušite barijere podjela među vama. Vratite se korijenima vaše jedinstvenosti i ostavite grane koje ste pretvorili u oružje, svaka grana zasebno, za muslimana da se koristi protiv svog muslimanskog brata. Kada govorim o Bosni i Hercegovini, pozivam muslimane, vladare i narode, da se ujedine. Ako ne mogu da se ujedine, neka ne dopuste da njihovo puko izražavanje solidarnosti postane taktika, već neka je učine šerijatskim zakonom i principom koji se ne može promijeniti. Ovo je riječ koju možemo izgovoriti povodom Israa i Miradža. Savjetujem sebi i svakom muslimanu da se dozovemo i da se naša braća ujedine, da primijenimo Allahovu zapovijed, da se držimo Njegove riječi: “I ne budite oni koji su podijelili svoju vjeru i postali su sekte, svaka grupa s onim što ima zadovoljna.” Ova poruka je danas, nažalost, primjenjiva na nas."
