Globalizacija sa sobom donosi polarizaciju geopolitičkih odnosa – od blokovske podjele tokom hladnog rata do jačanja regionalnih igrača koji imaju promjenjive odnose s dominantnim državama kao što su Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, ili savezima poput Evropske unije...

Globalizacija donosi i krupne demografske promjene koje negativno utječu na geopolitičke kapacitete pojedinih država, koje se bore s negativnim demografskim procesima, odnosno starenjem i smanjenjem broja stanovnika.

Sovjetski Savez, kao posljednja etapa ruskog imperijalizma, bila je prevelika demografska cijena za ruski narod, čija se populacijska osnova ugrozila kroz brojna stradanja u 20. stoljeću. Raspadom Sovjetskog Saveza, koji je odražavao multietničku demografiju nekadašnje carske Rusije, izvan matice ostalo je više od 28 miliona Rusa, a Rusija je izgubila četvrtinu teritorije koju je ranije kontrolirala.

Osim demografije, ekonomija je druga žrtva socijalističkog upravljanja u Sovjetskom Savezu, što se dodatno produbilo u tranzicijskom periodu na kraju stoljeća.

Carska Rusija i Sovjetski Savez, kao i današnja Rusija, veći dio svoje moći crpili su iz geografskog položaja i prirodnih resursa. Međutim, ogroman prostor, s ograničenom populacijom, čija je kvaliteta već dugo nagrizena, veliki je izazov za unutrašnje uređenje i vanjsku politiku. 

PANDEMIJA POGORŠAVA DEMOGRAFSKU KRIZU

Rusija je izgubila milion ljudi u 2021. godini, objavila je statistička agencija Rosstat, što je historijski pad broja stanovnika koji nije zabilježen od raspada Sovjetskog Saveza. Demografski problemi pogoršani su u pandemiji, od čijeg je početka zvanično umrlo više od 660.000 stanovnika ove zemlje, a godinu ranije u Rusiji se broj stanovnika smanjio za približno pola miliona.

Broj umrlih u pandemiji pogoršava demografsku krizu s kojom se Rusija suočava od raspada Sovjetskog Saveza. Natalitet je u padu jer je generacija iz koje sada ljudi postaju roditelji rođena 1990-ih, kada je stopa nataliteta pala zbog ekonomske neizvjesnosti nakon raspada Sovjetskog Saveza. Stopa fertiliteta (prosječan broj djece koju u reproduktivnom dobu rodi jedna žena) iznosi približno 1,5, što je mnogo ispod minimalnih 2,1 potrebnih za obnovu stanovništva.

Rješavanje problema pada ruske populacije prvi je u vrhu unutrašnjopolitičkih prioriteta predsjednika Vladimira Putina od dolaska na vlast prije više od dva desetljeća. U obraćanjima naciji Putin često potiče Ruse da imaju više djece i da žive zdravijim načinom života kako bi produžili životni vijek.

Vlada je uvela niz finansijskih poticaja za roditelje koji imaju više od jednog djeteta. Na redovnoj godišnjoj konferenciji za medije u decembru 2021. godine Putin je naglasio da 146 miliona ljudi nije dovoljno za zemlju iz “geopolitičkog stajališta” i da to utječe na nedostatak radne snage.

Cijeli nekadašnji istočni blok nakon pada komunizma suočio se s ogromnim iseljavanjem stanovništva, odnosno “odljevom mozgova” i padom nataliteta... Rusija je ovaj izazov djelomično ublažila useljavanjem svojih sunarodnjaka iz bivših sovjetskih republika, čime se rusko društvo dodatno homogeniziralo. Rusija je već dugo poželjno radno mjesto i mnogih stanovnika turkijskih država srednje Azije koji su često izloženi provokacijama i napadima.

Populacijski manjak Rusija je pokušala djelomično nadoknaditi i anektiranjem dijelova Gruzije i Ukrajine, što, s druge strane, šteti njenom međunarodnom imidžu.

Demografska kriza predstavlja nesumnjivo neuspjeh Putinove državne politike jer mjere za povećanje stope nataliteta, iako potiču porodice da imaju više djece, ne mijenjaju znatno ukupan broj rođene djece neophodan za demografsku obnovu. Nagle promjene u demografiji u sadašnjosti generiraju demografski jaz u budućnosti.

Istraživači ističu da tradicionalno lošu demografiju Rusije dodatno pogađa pojačana percepcija neizvjesnosti budućnosti koja u kombinaciji s drugim faktorima trajno ugrožava demografsku osnovu.

Životni standard u Rusiji kontinuirano se pogoršava od 2014. godine, ekonomija je pogođena ponovljenim zapadnim sankcijama, Rusija ovisi o naftnom i plinskom sektoru, a raširena korupcija potiče društvenu nejednakost. Prema prošlogodišnjem istraživanju web-stranice za zapošljavanje SuperJob, 43 posto Rusa nema nikakvu ušteđevinu, što je jedna od najvećih prepreka za formiranje i proširenje porodice.

Zbog navedenog, Rusiji odgovara rast cijena energenata, a napetosti s Ukrajinom imaju i pozitivan efekt pomicanja fokusa javnosti s unutrašnjih problema.

UGROŽEN RUSKI MORAL – KRIVAC OD RANIJE POZNAT

Svaka hegemonistička politika za uzroke unutrašnjih problema rado pronalazi krivca u tradicionalnim suparnicima.

Tako je krajem januara objavljen na web-stranici Ministarstva kulture nacrt dokumenta u kojem se definiraju ruske “tradicionalne vrijednosti”, za koje se tvrdi da moraju biti zaštićene od zadiranja stranih ideja, terorista i ekstremista uslijed “globalne krize” javnog morala.

Dokument je osmišljen da obrazloži “temelje vladine politike za zaštitu i jačanje tradicionalnih ruskih duhovnih i moralnih vrijednosti”.

Nacrt teksta definira “tradicionalne vrijednosti” kao “moralne smjernice koje oblikuju svjetonazor ruskih građana, prenoseći se s generacije na generaciju, jamče građansko jedinstvo, čine osnovu ruskog civilizacijskog identiteta i jedinstvenog kulturnog prostora nacije, te se jedinstveno i jasno manifestiraju u duhovni, historijski i kulturni razvoj multietničkog naroda Rusije”.

Prema naredbi, primjeri tih vrijednosti jesu “život, dostojanstvo, ljudska prava i sloboda, patriotizam, građanska svijest, služenje domovini i odgovornost za njenu sudbinu, visoki moralni ideali, snažna porodica, stvaralački rad, davanje prednosti duhovnom pred materijalnim, humanizam, milosrđe, pravda, kolektivizam, međusobna potpora i poštovanje, historijsko pamćenje i kontinuitet među generacijama, te jedinstvo naroda Rusije”.

U izvještaju se, međutim, tvrdi da su te vrijednosti ugrožene od vanjskih snaga, uključujući terorističke i ekstremističke organizacije, multinacionalne korporacije, nevladine organizacije te Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike. Među stranim idejama za koje se kaže da napadaju Rusiju, autori navode egoizam, pretjerana popustljivost, nemoral i odbijanje da se Rusiji dodijeli pozitivno mjesto u historiji i kulturi.

Iz ovog dokumenta jasno je da se ruska demografska politika, nakon višedecenijskih neuspjeha, pretežno okreće nacionalističkom pristupu, ciljajući na one vrijednosti koje definiraju naciju, na moral, na tradiciju, na tobožnju opću ugroženost i svjetsku zavjeru protiv Rusije, kao na posljednju liniju odbrane od nenadoknadivih populacijskih gubitaka čije posljedice mogu biti nepopravljive.