Kako je najbogatija općina u državi ostala bez novca

Izgradnja centralnog spomen-obilježja borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine “Ljiljana” na Betaniji u sarajevskoj općini Centar stala je onoga trenutka kada je za načelnika Općine izabran Srđan Mandić. O tome smo i ranije pisali. Ali zašto je izgradnja stala, hoće li ikada biti nastavljena, pitanja su na koja smo tražili odgovor u Općini Centar.

U pisanom odgovoru iz Općine naveli su nam ono što znamo od ranije, a to je da je “Općina Centar Sarajevo, od vremena podnošenja inicijative za izgradnju centralnog spomen-obilježja još 2017. godine, pokrenula aktivnosti na realizaciji ove ideje. Nakon niza razgovora sa boračkim udruženjima i traženja odgovarajuće lokacije za izgradnju ovako značajnog spomenika, Općina Centar je pokrenula inicijativu za Izmjene i dopune Regulacionog plana ‘Gradski park Betanija’, koja je usvojena i stvoreni su preduvjeti za izgradnju u okviru parka Betanija. Nakon stvaranja planskog preduvjeta, Općina Centar je izdala urbanističku saglasnost na osnovu idejnog projekta koji je izrađen prema usvojenom konkursnom rješenju. Po izdatoj urbanističkoj saglasnosti, pokrenuti su postupci rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu i pribavljanja svih potrebnih saglasnosti, što je uvjet za izdavanje odobrenja za građenje”.

Kako je u međuvremenu na globalnom nivou došlo do proglašenja pandemije, pravdaju se u Općini Centar, mnogi su projekti, ne samo u ovoj općini nego i u cijeloj državi, prolongirani uslijed značajnog smanjenja sredstava u budžetima. Takva je slučaj i s navedenim projektom od kojeg Općina Centar, kažu, nije odustala.

“Planirana je realizacija projekta kada se steknu uvjeti za otkup zemljišta od Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, izradu glavnog projekta, te osiguranje sredstava za samu izgradnju spomen-obilježja”, naveli su iz Službe za prostorno uređenje i investicije Općine Centar.

Ako se uzmu u obzir okolnosti pandemije, i ako to uvažimo kao valjan argument, mada nije, jer je znatan dio novca za ovaj projekt ranije bio planiran u budžetu, kako to da ni danas u budžetu za 2022. godinu nema ni marke planirane za ovaj spomenik. A budžet nije smanjivan kao u vrijeme pandemije, nego je izmjenama i dopunama čak uvećan u odnosu na prvobitno usvojeni budžet početkom godine, dakle, s 57,5 miliona maraka povećan je na 64,6 miliona.

PUTOVANJA I RUČKOVI

Ako u Općini Centar nema novca za takav spomenik, a ima za neke druge spomenike istaknutim pojedincima, gdje onda ima novca? Kako je jedan Bužim, čiji je cijeli budžet (9,4 miliona) jednak iznosu za plaće i naknade zaposlenim u Općini Centar (8,9 miliona), uspio izgraditi onako veličanstven spomenik – ljiljan? Kako je Gradačac u 19 miliona maraka koje ima na raspolaganju pronašao novac za veličanstven spomenik – ljiljan? Ako oni mogu, kako ne može općina s najvećim budžetom u državi? Ovo zapravo pokazuje da nije u pitanju novac nego prioriteti i, ma šta kazali iz Općine Centar, spomenika neće biti još neko vrijeme jer nema volje da ga se postavi. U prilog tome govori i okvirni budžet Općine Centar Sarajevo za period 2022–2024, u kojem se nigdje ne navodi izgradnja centralnog spomen-obilježja borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine na Betaniji.

Argument da nema novca zbog pandemije pada u vodu ako se zna da prošle pandemijske godine više od sedam miliona maraka uopće nije utrošeno, pa je taj novac prenesen u budžet za ovu godinu. 

Uostalom, dovoljno je vidjeti na šta se sve troši novac u Općini Centar, Općini koja dijeli šakom i kapom, pa će biti jasnije zašto nema novca za “Ljiljan”. Općina Centar mogla bi se slobodno nazvati šampionom rastrošnosti jer skoro da nema ustanove, firme i organizacije kojoj nije dala novac, a čini se da je pritom najmanje važno za šta je novac namijenjen.

Zamislite samo općinu koja godišnje potroši 30.000 maraka na “prevoz, smještaj i dnevnice na službenom putovanju”. Gdje to službeno putuju za tolike pare? Valjda bi trebali brinuti o svojoj lokalnoj zajednici, biti na usluzi ljudima koji tu žive ili možda načelnik i njegova svita kada odu na Sedrenik isplate sebi dnevnice i noćenje – ipak je to prilično daleko od centra grada. Još 30.000 maraka službenici u Općini Centar potroše na reprezentaciju, u prijevodu na ručkove, večere, parfeme, poklone i slično. Ali za spomenik novca nema. No, ima za samopromociju na kantonalnoj televiziji, koju Općina pogura s 25.000 maraka “za praćenje aktivnosti Općine” i još toliko za druge vidove reklamiranja. Ako je malo skoro devet miliona maraka za plaće i naknade zaposlenim u Općini Centar, što je kao budžet cijele Općine Bužim, Općina Centar ima potrebu da angažira dodatnu radnu snagu na ugovore o djelu, a to košta “samo” 136.000 maraka godišnje. No, da ne bude da Općina Centar samo ulaže u “ljudske resurse”, brinu se oni i za biljne resurse. Tako će usluge izrade elaborata uzgojnih karakteristika i zdravstvenog stanja topola na području općine platiti 7.400 maraka. Zdravlje biljaka je itekako važno, možda koliko i sigurnost, za koju će se Općina pobrinuti finansiranjem izbora za “Naj policajca” u Policijskoj upravi Centar s 2.500 maraka.

POLA MILIONA ZA HASTAHANU

Za finansiranje organizacija civilnog društva putem javnog poziva Općina je u budžetu planirala 200.000 maraka, i još 65.000 za finansiranje na zahtjev, bez javnog poziva. Također, za finansiranje boračkih organizacija namijenjeno je 320.000 maraka. Urbana oprema za uređenje centralne zone (privremeni objekti jednostavnih usluga i tezge) Općinu će koštati 100.000 maraka, a investiciono uređenje parka Hastahana 500.000 maraka, mada je pitanje kako potrošiti pola miliona maraka na uređenje običnog parka.

U svakom slučaju, novca ima i treba ga samo dobro rasporediti, ali prije toga postaviti prioritete. “Ljiljan”, jasno nam je, nije sada među prioritetima.

Ako ima volje, sigurno se može pronaći i način, negdje malo umanjiti izdvajanje novca i osigurati za “Ljiljan”, recimo tekuće održavanje skloništa košta pola miliona maraka, sigurno bi moglo biti manje, posebno ako se uzme u obzir da su skloništa tako dobro održavana da je skoro nemoguće ući u njih. Fitnes-centar na otvorenom, recimo, ne bi ni morao biti izgrađen, neka čeka sljedeću godinu (ušteda 20.000 maraka), a ni grafite ne bi trebalo skidati, kada su bili tu do sada, neka budu još malo (ušteda 17.000 maraka).

Najznačajnija stavka u budžetu Općine Centar jeste nabavka zemljišta. Za tu namjenu u budžetu je planirano 2,3 miliona maraka. U budžetu nije precizirano o kakvom je zemljištu riječ i šta će ono Općini uopće. Može se samo pretpostaviti da Općina planira kupiti neko zemljište koje bi ponudila Centralnoj banci BiH u zamjenu za zemljište u Hastahani. Predizborno obećanje načelnika Mandića tako košta građane općine Centar skoro tri miliona maraka, a još kada slučaj dođe do suda, bit će još troškova. Umjesto tvrdoglavog insistiranja na tome da se ne može graditi na parceli koju je kupila CBBiH pored Hastahane, Općina Centar mogla je zaraditi na renti i uštedjeti tri miliona maraka za kupovinu zamjenske lokacije i uređenja Hastahane. To bi bilo sasvim dovoljno novca za spomenik “Ljiljan”.

Sramotno je to da glavni grad Bosne i Hercegovine nema centralni spomenik borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine, tužno je da se njihova žrtva ne cijeni. Ali šta očekivati od Općine koja finansira obilježavanje Dana mladih Općine Centar na način da organizira projekciju prastarog filma o imaginarnom junaku Valteru koji brani Sarajevo? Za prave junake, branioce ovoga grada i drugih bosanskohercegovačkih gradova, koji su odbranu platili životima, krvlju, dijelovima tijela, izgubljenim godinama života u Centru nema mjesta.