Na današnji dan 1896. godine desila se katastrofalna poplava, takozvani “Veliki povodanj”, kada su se izlile rijeke Drina, Lim, Ćehotina i Rzav. U poplavi su teško stradali Foča, Goražde, Višegrad i selo Skelani u općini Srebrenica, te sembersko podrinje od Zvornika do ušća Drine u Savu kod Rače, a jedan je grad, Rudo, izbrisan s lica zemlje.

Kako piše u Historijskom arhivu Sarajeva, Drina je progutala veći dio kasabe Višegrada uz riječne obale, gdje su se nalazili dućani, kafane i naselje Jalija na ušću Rzava u Drinu.

Desetog novembra ujutro, Drina je već bila toliko nadošla da je prekrila most Mehmed-paše Sokolovića, a iz vodene mase samo je izvirivao kameni dio sofe na kojem se i danas nalaze  natipisi o podizanju i opravci mosta.

Nivo rijeke je dosegao 16,40 metara, te prekrio most za čitavih 160 centimetara. Kada se voda počela povlačiti 11. novembra, ubrzo se ukazala stara ćuprija, ali bez kamene ograde, koju je bujica odnijela.

Grad Višegrad pretrpio je veliku štetu, voda je odnijela most na Rzavu, a veći dio naselja bio je poplavljen. Pobješnjela bujica rijeke Lima istog datuma odnijela je i staru varošicu Rudo, koja se nalazila na njenoj lijevoj obali.

Od varošice je nakon “Velikog povodnja” uspravno ostala samo munara džamije Mustafe-paše Sokolovića, osnivača ovog grada.

Evo kako su novine iz tog vremena izvijestile o velikoj poplavi koja je na današnji dan pogodila istočni dio Bosne:

“Silni povodanj u novembru 1896. zapamtilo je Polimlje i Podrinje u Bosni sa mnogim crnijem uspomenama. Silne kiše nastupile su iste godine još u oktobru, a sredinom novembra nastupila je katastrofa, koja je zanekoliko sahati uništila trud i muku tolikijeh godina kulturnoga rada i progutala mnoge ljudske žrtve.

U Višegradu digla se voda u Drini 9 m iznad normalnog stanja. Uvac i Foča zaplivaše u vodi, a sve pritoke Drine oboriše se kao divlji slapovi, da razornom silom zbrišu sa lica zemlje ili zaspu kršjem i kamenjem pitoma naselišta, naročito u donjem Podrinju. Poplava je tako pustošila u okolici Bijeljine, da se u nju u času nesreće sklonilo do 1.500 duša bez kuće i kućišta.

No najviše je stradalo pitomo Rudo u Polimlju. Od 110 kuća odnio je Lim ravno 60, a 50 je zasuo, po tome je Rudo bilo i bitisalo u toj strašnoj navali bijesne vodurine Lima. Kako bješe očevidno, da Rudu nema spasa na tome kobnom mjestu, to je zemaljska vlada pregla, da na visoravnju od 60 m na desnoj obali Lima podigne sa svijem novo mjesto Rudo, u zdravom, podesnom i sasma sigurnom položaju.

I naša slika prikazuje ovaj novi gradić, naprema starom nesrećnom Rudu, što ga je bijesni Lim zbrisao sa lica zemlje. Novo Rudo poniklo je tako rekući amerikanskom brzinom. Zemaljska vlada odredila je svotu od 12.000 K da se najprije osnuju ulice, dovela je vodovod sa vrela, koji je 3 km udaljen od novog Ruda, pa namjestila javne bunare sve troškom od 16.080 K.

Cijelo zemljište podijelilo se na pravilne pačetvorine sa tri kraja, a u sredini ostavljen je širok prostor za školu, školsku bašču i zgadu ispostave.Ovako izmjereno državno zemljište darovala je zamaljska vlada stradalnicima, osim toga koje sirovu koje izraćenu japiju pa i oruđe. Još im je vlada dala 24.000 K potpore za nova staništa i ratarske zgrade.

U 1897. god. već je stajalo gotovih 100 kuća i staja. Osim toga se na zemaljski trošak prosjekao nov put iz Uvca u novo Rudo, za koji se izdalo 3340 K i udarila tvrda ćuprija preko Lima, 186 m dugačka, koja je stajala 21.798 K. Nova općinska kuća sagrađena je 1900. troškom od 3060 K. Tako je postalo novo Rudo, kojem je još samo trebala nova džamija. I ova je srećno podignuta prilogom vakufa (10.538 K) i prilogom vlade (1115 K) sprijeda na visoravni, a prilaganju temeljnog kamena za džamiju 9. novembra 1898. prisustovao je glavom sam poglavar zemlje, preuzv. baron Apel u društvu mnoge odlične gospode.

Tako se danas naspram tragova nekadašnjeg Ruda podiglo novo Rudo, sagrađeno, naseljeno i napredno, a na ruševinama staroga Ruda šire se danas plodna polja.”