Kada je Huan Orlando Hernández proglašen krivim od savezne porote na Menhetnu početkom marta 2024. godine, to je označilo spektakularan pad: od udvaranja SAD-u kao prijateljskog šefa države do suočenja do kraja života iza rešetaka, osuđenog za trgovinu kokainom i oružja.
"Huan Orlando Hernandez je zloupotrijebio svoj položaj predsjednika Hondurasa kako bi upravljao zemljom kao narko-državom u kojoj je zanimanje nasilni trgovac drogom bilo gotovo nekažnjeno", rekao je američki državni tužilac Merrick Garland nakon presude porote. Anne Milgram, administratorica Uprave za borbu protiv droga, dodala je: “Kada vođa Hondurasa i vođa kartela Sinaloa koji su radili zajedno na slanju smrtonosne droge u Sjedinjene Države, oboje zaslužuju da budu odgovorni.”
Presuda je bila pobjeda za Ministarstvo pravde i DEA. Tokom dva Hernándezova mandata, od 2014. do 2022., on i njegovi pomoćnici prevezli su više od 400 tona kokaina u Sjedinjene Države, prema tvrdnjama američkih tužioca. Bivšem šefu države sada prijeti kazna do 40 godina zatvora, a izricanje presude zakazano je za 26. juni.
Ali šta je ključna karika u ovoj priči?
Honduras je tragičan primjer onoga što se dešava kada jedna zemlja postane narko-država. Dok njeni ljudi trpe posljedice, Svjetska banka izvještava da otprilike polovina populacije živi u siromaštvu, a njeni lideri se bogate kroz trgovinu drogom.
Štaviše, način na koji je Hernández došao na vlast i tako dugo zadržao tu poziciju mogao bi biti „dokaz A“ u bilo kojoj optužnici američke politike prema Latinskoj Americi u posljednjih nekoliko decenija.
Rastuće veze sa kartelima
Sve do Hernándezovog hapšenja u Tegucigalpi, glavnom gradu Hondurasa, i izručenja Sjedinjenim Državama u januaru 2022., njegov najveći saveznik bila je niko drugi do sama američka vlada.
Predsjednici Barack Obama, Donald Trump i Joe Biden podržali su Hernándeza i dozvolili mu da u tom procesu nanese ogromnu štetu Hondurasu i Sjedinjenim Državama.
Kako to? Za odgovor na ovo pitanje potrebno je objasniti širu pozadinu procesa.
Dana 28. juna 2009. u Hondurasu se dogodio klasični vojni udar. U ranim jutarnjim satima, dok je još uvijek bio u pidžami, predsjednika Manuela “Mel” Zelayu su bez ceremonije ispratili naoružani vojnici iz svoje kuće i odvezli u susjednu zemlju. Vođe puča su naveli da je, pozivajući na referendum o reformi ustava Hondurasa, vlada krenula ka uklanjanju ustavnog ograničenja predsjedničkog mandata na jedan mandat što predstavlja otvaranje vrata autoritarizmu.
U početku je tadašnji predsjednik Barack Obama protestirao zbog puča i poduzeo mjere protiv odgovornih – desničarskih protivnika Zelaye.
Ali administracija je na kraju popustila i dozvolila vođama puča da prevladaju, uglavnom zbog pritiska republikanaca, koji su vidjeli da je Zelaya previše blizak venecuelanskom vođi Hugu Chavezu, čija je ljevičarska agenda smatrana prijetnjom američkim interesima.
Pučisti su jednostavno pomjerili sat prema datumu predstojećih izbora i postavili svog kandidata u predsjedništvo, Porfirija Loba iz Nacionalne stranke, čiji je sin Fabio kasnije također osuđen za trgovinu kokainom.
Washington gleda svoj interes
Lobo je postavio temelje Hondurasa kao prve narko-države u 21. stoljeću, dozvoljavajući narko-kartelima da se infiltriraju u najviše ešalone vlasti i sigurnosni aparat dok je trgovina kokainom postajala sve važniji dio ekonomije zemlje.
Sve to vrijeme, SAD su upumpale desetine miliona dolara u izgradnju policije i vojske Hondurasa, uprkos široko rasprostranjenim optužbama da su umiješani u korupciju, saučesnici u trgovini drogom i kršenju ljudskih prava.
Dolari su nastavili teći kada je Loba 2013. naslijedio njegov prijatelj i kolega član Nacionalne partije, Juan Orlando Hernández.
Godine 2017., Hernández – vatreni pristalica državnog udara 2009. – kandidirao se za drugi mandat nakon što je Vrhovni sud Hondurasa to proglasio savršeno legalnim.
Mnogi stanovnici Hondurasa vjeruju da je Hernández ukrao izbore u novembru 2017. godine. Prebrojavanje glasova prekinuto je usred noći jer je Hernández bio u zaostatku, a kada su ujutru proglašeni rezultati, on je bio pobjednik.
Uprkos raširenim optužbama o izbornoj prijevari, SAD su brzo priznale rezultat, čestitajući Hernándezu na pobjedi. Ohrabren svojim uspjehom, Hernández je nastavio da gradi Honduras kao narko-državu.
2018. godine, predsjednikov brat, Juan Antonio “Tony” Hernández, bivši član parlamenta Hondurasa, uhapšen je u Sjedinjenim Državama zbog svoje povezanosti s Cartel de Sinaloa, meksičkim narko-kartelom. Ovaj kartel je toliko cijenio njegove usluge da su nazvali određenu vrstu kokaina po njemu, pečateći vrećice kao "TH". Tony Hernández je 2019. osuđen po četiri tačke optužnice na 30 godina zatvora.
Predsjednik Hernández je negirao bilo kakvu povezanost s kartelom, ali dokazi su ukazivali na suprotno. Kako je objavljeno u The Economistu, na suđenju u New Yorku, jedan optuženi trgovac drogom tvrdio je da je Hernández uzimao mito za „pomaganje kokainu da stigne do Sjedinjenih Država“. Drugi svjedok je svjedočio da je predsjednik 2013. godine, prije izbora, uzeo dva mita; bivši vođa kartela svjedočio je da je predsjedniku plaćeno 250.000 dolara da ga zaštiti od hapšenja.
S obzirom na Hernándezovu historiju u Hondurasu, ponovljene tvrdnje zvaničnika američke vlade da jednostavno nisu znali za njegove zločine zvuče šuplje.
Honduras je postao narko-država, dijelom zato što su američki kreatori politike gledali na drugu stranu. Prihvatili su Hernándeza jer je bio ideološki prihvatljiviji i podređen željama Washingtona u poređenju sa svojim rivalom Zelayom. Ali, kao što je to jasno iz prvostepene presude na Menhetnu, to je bila odluka sa katastrofalnim posljedicama.
Kao što je rekao jedan zvaničnik State Departmenta, “današnja presuda čini da svi mi koji smo sarađivali sa Hernándezom izgledamo ili saučesnici ili lakovjerni.”
