Godine 1591. imenovan je za bosanskog belgerbega Hasan-paša Predojević, koji se već kao segedinski sandžak-beg istakao svojom ratobornošću. Hasan-paša je po rođenju bio Bošnjak. Neki hroničari tvrde da je bio rodom iz Lužaca kod Sanskog Mosta, a drugi da je porijeklom iz Hercegovine.

On je kao sposoban vojnik uživao na carskom saraju podršku velikog vezira Sijavuš-paše i Derviš-paše Bajezidagića, prvog savjetnika sultana Murata III. Obojica su bili po porijeklu i rođenju Bošnjaci.

Rođeni Mostarac, Derviš-paša Bajezidagić je već tada uživao glas jednog od najvećih osmansko-turskih pjesnika svoga vremena. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika faktički su omogućili Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno.

Austrijski poslanik u Carigradu se bojao da će Hasan-pašino imenovanje za bosanskog namjesnika donijeti nove vojne sukobe i rat na granici dvije carevine. On je u tom smislu intervenirao kod Porte, ali bez uspjeha.

Hasan-pašinim dolaskom u Bosnu 1591. nastupilo je stanje iščekivanja rata. Hasan-paša je odmah povrijedio mir s Austrijom, zauzimanjem Blagaja na Korani i izgradnjom petrinjske tvrđave na ušću Korane u Kupu. Petrinjska tvrđava je služila kao neposredno uporište za napade na Sisak.

U proljeće 1592. godine Hasan-paša ponovno je provalio u hrvatsku krajinu i zauzeo Hrastovicu i Goru. Odatle je njegova prethodnica sa topovima stigla 10. juna 1592. godine pred Bihać i počela opsadu ove najznačajnije tvrđave na granici. Tri dana poslije Hasan-paša je s glavninom svoje vojske stigao pred opsjednuti grad.

Odbranom Bihaća zapovijedao je kapetan Josip Lamberg. On je odbio prve Hasan-pašine ponude da mirno preda grad. Hasan-paša je 14. juna počeo sa svih strana tući grad žestokom artiljerijskom vatrom.

Izloženi petodnevnom snažnom artiljerijskom granatiranju, kapetan Lamberg i posada su uvidjeli da se grad više ne može braniti pa su se 19. juna 1592. godine predali.

Osvajanjem Bihaća zaokružen je teritorij Bosanskog ejaleta, koji se prostirao od Šapca na sjeveroistoku do Jadranskog mora i od Zvečana na Kosovu do Virovitice na sjeverozapadu Slavonije. Tako je bosanski namjesnik ili beglerbeg držao teritoriju koja je bila veća i od one kojom je svojevremeno vladao kralj Tvrtko I Kotromanić.

(Izvor: Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, BZK “Preporod”, Sarajevo, 1998)