Kada je Metallica postala globalni fenomen?

Bilo je to 1988. godine kada je fotograf Ross Halfin prvi put naslutio da postoji nešto posebno, nešto drugačije u vezi s Metallicom.

„Bili su na turneji pod nazivom 'Monsters of Rock' s Van Halenom, Scorpionsima, Dokkenom“, prisjeća se.

“I počeo sam primjećivati ​​– posebno na stadionu Giants u New Yorku i L.A. Coliseumu – da je nakon svirke Metallice pola publike počelo odlaziti. A ja sam rekao: 'Wow.' Onda čovjek počinje shvatati da oni znače više nego što možete i zamisliti.”

Heavy metal bend je do tada izdao tri hvaljena albuma, a bili su samo nekoliko mjeseci udaljeni od objave četvrtog – „…And Justice For All“. Međutim, njihov peti album je promijenio sve.

Tačno 12. augusta 1991. godine bend je objavio album „Metallica“. Danas ga fanovi znaju jednostavno kao „Crni album“ zbog naslovnice, a postao je jedan od najprodavanijih albuma svih vremena. „Razgrabljeno“ je više od 30 miliona primjeraka u posljednjih 30 godina. Sadrži neke od najpoznatijih pjesama Metallice, uključujući „Enter Sandman“, „The Unforgiven“, „Sad but True“ i „Nothing Else Matters“.

Album je također označio promjenu u stilu benda, s nešto sporijim tempom za razliku od thrash metal zvuka koji je do tada Metallica svirala.

„Njihov nastup na albumu je daleko više kontroliran, mislim, i uglađeniji i prilagođeniji radiju“, rekao je Halfin.

Halfin, koji je desetljećima fotografirao Metallicu, blisko je sarađivao s bendom kada je „Crni album“ snimljen i objavljen.

Njegova nova knjiga „Metallica: 'Crni album' u crnom i bijelom“ dokumentira ovo povijesno vrijeme u evoluciji benda.

„U vrijeme kada je 'Crni album' izašao, 'eksplodirali' su u veliki bend. Moja knjiga prikazuje kako su od običnog benda zapravo postali stadionski bend”, rekao je Halfin.

Knjiga sadrži klasične i dosad neobjavljene fotografije Metallice u studiju i na turneji. Bend je izveo blizu 300 nastupa na turneji između augusta 1991. i jula 1993. godine.

Halfin je tokom svoje karijere sarađivao s mnogim danas legendarnim muzičarima, uključujući Led Zeppelin, AC/DC, Paula McCartneyja, Aerosmith, Van Halen i The Who, a već je bio dobro uhodan u industriji kada je prvi put upoznao Metallicu 1984. godine.

„Bubnjar Metallice Lars Ulrich želio je da ih snimam jer mu je u to vrijeme bila omiljena grupa Iron Maiden, a ja sam bio fotograf Iron Maidena. Napravio sam sve dotadašnje omote Iron Maidena. Tako sam počeo raditi s njima. Oni su tada bili gotovo švorc“, prisjetio se Halfin.

On je otišao u El Cerrito u Kaliforniji, nedaleko od San Francisca, i sjeća se da je bend bio „stvarno zelen“.

„Kad sam prvi put snimio Metallicu, bili su stvarno štreberski nastrojeni i pojavili su se u AC/DC majicama. Mislim da sam im rekao da se moraju posebno isticati, da moraju raditi na posebnosti“, rekao je.

Halfin je rekao da je njihova jednostavnost koja je dovela do toga da se omladina može poistovijetiti s njima ono što ih je učinilo tako popularnim.

„Djeca su se itekako mogla poistovijetiti s njima u smislu da su izgledali baš kao i djeca na ulici. Izgledali su kao obična grupa momaka koji sviraju u garaži. Sada sigurno ne izgledaju tako, ali u tom periodu, 'Crnom albumu', izgledali su kao dugokosi klinci koji će samo svirati i ništa više od toga. U tome se krije privlačnost Metallice, u tom osjećaju da svaki klinac može biti Metallica. Tako da su se omladinci mogli identificirati s njima“, dodao je.

U vrijeme kada je „Crni album“ bio gotov, bend je bio mnogo sigurniji, puno samopouzdaniji nego što je bio u ranim godinama. Bili su i mnogo prepoznatljiviji, a svaka anonimnost koju su još imali lagano je nestajala.

Na samom početku Halfinove nove knjige nalazi se uvodni tekst o sva četiri člana benda u vrijeme nastajanja „Crnog albuma“: Larsa Ulricha, frontmena Jamesa Hetfielda, gitariste Kirka Hammetta i basiste Jasona Newsteda. Također, jedan dio je rezerviran i za trenutnog basistu Metallice Roberta Trujilla. Sve fotografije u knjizi su crno-bijele.

„Ako pogledate stare slike Elvisa Presleya, ili Beatlesa, ili Jima Morrisona, ili Jimija Hendrixa, uvijek izgledaju bolje one crno-bijele. Mislim da je ta boja odličan medij, crno-bijela fotografija kao medij više podnosi test vremena. Kada pogledate nešto tako staro, zapravo izgleda klasičnije. Izgleda više umjetnički, više se ističe“, rekao je Halfin.

Gledajući unazad, on se prisjeća jednostavnijeg vremena rock muzike. Muzičari nisu imali pratnju, šetali su bez dodatnog osiguranja. Niko se nije morao brinuti o upravljanju društvenim mrežama. Tu su bili samo Metallica i on, on koji je uživao u nesmetanom pristupu.

„U knjizi vidite slike na kojima samo Lars ili James ili njih četvero idu do pozornice. Ili možda još voditelj putovanja. Sada kada hodaju do pozornice oko njih je 30 ljudi u zoni kojoj ne možete pristupiti. Oni su jedan od onih bendova koje kada vidite, bez obzira poznajete li članove ili ne, bit ćete iznenađeni njihovom snagom. Vrlo je malo bendova s ​​tom snagom koju ima Metallica. Kada dignu publiku, onda je zaista dignu. Kada ste na njihovom koncertu, postajete dio njih. S njima možete osjetiti elektricitet u zraku. Stvarno možete. Počeo sam to primjećivati ​​početkom 1990-ih, ali sada je itekako vidljivo. Možete to osjetiti“, objasnio je.

Bend ovog mjeseca slavi 40. rođendan s dva nastupa u San Franciscu 17. i 19. decembra. Halfin će također biti u gradu, fotografirati bend, kao i biti domaćin izložbe fotografija Metallice 18. decembra, koja će biti otvorena za javnost.