Herojski Teočak nalazi se u brdima, iznad magistralnog puta Tuzla – Bijeljina, na četrdesetak kilometara od Tuzle i za pola manjoj udaljenosti od Bijeljine. Vožnja do ovog mjesta nekima je možda umarajuća zbog brojnih uspona i krivina na Majevici, no priroda se potrudila da svojim raskošnim bojama, koje podjednako oduševljavaju bez obzira na godišnje doba, nadomjesti sve nedostatke. Otvorite li prozor, unutrašnjost vozila ispunit će oštar planinski zrak.
S magistrale, gdje je putokaz za skretanje u Teočak, ka centru čaršije vodi vijugava cesta. Avlije ispred kuća pored puta su uredne i održavane. Gužva postaje sve veća kako se približavamo Teočaku, koji je uz Sapnu i Čelić u kategoriji tri izrazito nerazvijene općine u Tuzlanskom kantonu, odnosno među trinaest je takvih u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U ovoj mirnoj, naizgled uspavanoj čaršiji, ovih dana život cirkulira ubrzanim tempom, što se odražava na povećan promet u ugostiteljskim objektima, trgovinama, u Općini, bankama i u drugim djelatnostima. Razlog je manje-više poznat: teočanska dijaspora, rasuta širom svijeta, godišnje odmore provodi u domovini i u rodnom mjestu. Uz vesele, slučajne susrete na ulici, zagrljaje, poljupce i obećanja da će se međusobno posjetiti narednih dana te raspitivanje o zdravlju poznanika i krcatim planovima obilazaka rodbine, dijaspora ovih dana s lokalnim stanovništvom dijeli i sve probleme s kojima se ono suočava. Najizraženiji problemi tiču se odlaska ljudi i neurednog snabdijevanja električnom energijom.
“Vidite koliko je automobila sa stranim registarskim oznakama. Svi vole doći ovdje, osjeti se povratak ili dolazak naših ljudi, a kada se godišnji odmori završe, sve ponovo utihne. Ionako imamo mali broj stanovnika pa se odlazak svakog čovjeka osjeti”, govori nam Enes Bilalić iz Starog Teočaka, kojeg smo zatekli kako na izvoru Bukovik sipa vodu za piće, za koju nam kaže da je čista i da je svi piju jer izvire iz jedne stijene u šumi.
I PRIJE SE IŠLO NA ZAPAD, ALI SAD IDU KOMPLETNE PORODICE
“Gdje god je šuma, ima vode. Kada se isijeku šume, nema vode. To je dokazano. Imali smo mnogo izvora, ali isječena je šuma i nema ih više. Ima dolje ispod puta još jedan izvor i to je to. Bila su ovdje nekad prije rata dva velika bunara na kojima je narod pojio goveda, ali sada je ovdje prešao put i tako... A ovo ide direktno iz stijene. Ovo je prirodno bogatstvo, milioni koji bespovratnu protiču. Postojala je zamisao da odavde idu dvije velike cijevi za snabdijevanje Teočaka vodom, ali se od toga odustalo. Prošle sedmice nam je nestalo struje i zbog toga dva dana nismo imali ni vode”, priča nam Bilalić, koji je kao šesnaestogodišnjak stupio u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine, a koji je s rođakom pored izvora razvio dvije bh. zastave: aktuelnu i prvu zastavu Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima.
Enes Bilalić
Govoreći o ratnom periodu, Bilalić nam s mjesta na kojem sipa vodu pokazuje lokacije na kojima su bili agresori, ali i položaje na kojima su se nalazili borci Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ponosno ističe da su branitelji, kojih nije bilo mnogo, držali liniju fronta dugu dvadeset kilometara.
“Moja je generacija možda i najviše stradala. I ja sam ranjavan. Ginuli smo jer smo bili neiskusni i, moram priznati, naivni, pod utjecajem partizanskih filmova, ali bio je to neviđen patriotizam. Uspjeli smo što niko nije i relativno mali broj ljudi odbranio je ovo i područje prema Tuzli. Za naše se borce, Lavove iz Teočaka i heroja Hajrudina Mešića zvanog Kapetan Hajro, čulo nadaleko i neprijatelj nas se plašio. Uspjeli smo se odbraniti. Sada imamo slobodu, kuće su nam još veće i ljepše nego prije, život je ugodniji, ali suočavamo se s odlaskom ljudi i to je vjerovatno naša najveća rana. No, svako ide gdje mu je bolje”, ističe Bilalić.
Tajib Muminović, načelnik Teočaka, navodi da prema popisu stanovništva iz 2013. godine ova općina ima oko osam hiljada stanovnika. U međuvremenu je znatan broj njih odselio u veće bosanskohercegovačke gradove, a još veći broj njih u inostranstvo, najviše u Njemačku.
Tajib Muminović, načelnik Teočaka
“Gledajući prema podacima Zdravstvenog osiguranja o broju osiguranika, taj broj se kreće oko pet hiljada ljudi. Ako gledamo birački spisak, dakle sve one koji imaju CIPS, u Teočaku je nešto više od šest hiljada registriranih, punoljetnih birača, dok na izbore izađe oko tri do tri i po hiljade njih i možemo reći da je to realan pokazatelj broja osoba koje i žive ovdje. Dakle, možemo reći da je oko četrdeset posto stanovnika vani. Teočani su i prije rata bili i po zemljama Zapadne Evrope i bivše Jugoslavije, ali je razlika u tome što su tada odlazili na rad, a porodice su im ostajale ovdje, dok je sada trend da kompletne porodice odlaze ondje gdje se radi. Sada su oni naša dijaspora, žive vani, a u Teočak se vraćaju tokom ljetnih odmora, za prvomajske i novogodišnje praznike ili za bajrame. Imamo i primjer da su naši ljudi iz dijaspore ovdje otvorili firmu, a jedna firma već duže vrijeme radi u prostorijama koje iznajmljuje Općina, a dvije su u toku registracije”, navodi Muminović.
KAD NESTANE STRUJE, NESTANE I VODE
Razgovor usmjeravamo na nedavni nestanak električne energije, kada su Sapna i Teočak bez struje ostali na trideset i tri sata, što se posredno odrazilo i na dvodnevni nestanak vode, ali i na štete koje su usljed toga pretrpjela domaćinstva.
“Činjenica je da dobivamo električnu energiju dalekovodom od Kalesije do Sapne pa od Sapne do Teočaka, koji na tako velikoj udaljenosti zahtijeva kvalitetnije održavanje. Nažalost, neki smo dan bili trideset i tri sata bez električne energije, dakle jednog jutra od devet pa sutra do devetnaest sati. Problem se odrazio i na Sapnu i na Teočak, a uzrok je bio prekid na dalekovodu, što je očekivano i svugdje se može desiti iz raznih razloga, poput dotrajalosti ili više sile, ali ovdje nije bila u pitanju viša sila. Vrijeme je bilo toplo i sunčano, a došlo je do pucanja jedne žice na dalekovodu. Ono što naročito iritira jeste da je bilo potrebno dvadeset i sedam sati da se locira gdje je kvar, a onda je šest sati trajala popravka. Neka domaćinstva su već krenula u kupovinu agregata. Ljudi su se s razlogom zabrinuli ne samo za zamrznute namirnice, nego i zbog muže krava, jer muzilice nisu mogle raditi. Osim toga, naš sistem vodosnabdijevanja zavisi od električne energije jer je riječ o sistemu koji se pumpa, tako da svakim nestankom električne energije dužim od sat-dva, dolazi do pražnjenja bazena, a treba vremena da se sistem pokrene i napuni. Tako da nama nestanak struje pravi niz problema. Ovo je drugi slučaj da kompletna područja Sapne i Teočaka ostanu bez električne energije. Isto nam se desilo tokom dočeka 2018. godine, a tada su mnogi imali i problem s grijanjem. Navodni problem je bilo pucanje iz vatrenog oružja, usljed čega je došlo do nenamjernog prekida žice, a i često nam kažu da problem uzrokuju ptice, jer, navodno, ptica ako sleti, poremeti žice. Ja se pitam da li to ptice lete samo iznad Sapne i Teočaka”, kaže Muminović, dodajući da je dobio određene usmene informacije da bi Elektroprivreda BiH mogla pokušati uspostaviti novi spojni put iz smjera Elektrodistribucije Bijeljina, u Rs-u, gdje je neophodno izraditi samo jedan kilometar dalekovoda između Priboja, u općini Lopare i Teočaka, a obje lokalne zajednice imale bi alternativno rezervno napajanje.
Osim ovog dugotrajnog, stanovništvo je suočeno sa svakodnevnim prekidima u napajanju električnom energijom od po nekoliko sekundi ili minuta, što je također problem zbog pumpi za vodu, instalacija i uređaja u domaćinstvima.