Izrael poziva zapadne države da se okupe na njegovu stranu dok se Međunarodni sud pravde priprema da ove sedmice sasluša slučaj Južnoafričke Republike da Izrael čini genocid u Gazi.

Pretorija traži od suda da izda hitnu zabranu kojom bi Izrael naložio da zaustavi svoj vojni napad na malu enklavu, kako bi izbjegao daljnje žrtve.

Poznato je da je Izrael do sada ubio oko 23.000 Palestinaca, većinom žena i djece, a vjeruje se da još mnogo hiljada leži pod ruševinama. Desetine hiljada je teško ranjeno. Većina stanovništva izgubila je svoje domove zbog tromjesečne kampanje bombardovanja.

Izrael je intenzivno i više puta gađao navodno “sigurne zone” u koje je naredio palestinskim civilima da pobjegnu. Uništila je gotovo svu infrastrukturu Gaze i blokira većinu pomoći da stigne u enklavu. Glad i bolesti će vjerovatno brzo povećati broj umrlih.

Južnoafrički podnesak od 84 stranice tvrdi da izraelska kampanja bombardovanja i opsada krši Konvenciju o genocidu iz 1948., koja definira genocid kao "djela počinjena s namjerom da se uništi, u cijelosti ili djelimično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa".

Izrael očekuje podršku zapadnih prijestolnica jer se od presude Izraelu moraju bojati gotovo koliko i sam Izrael. Oni su čvrsto podržavali ubijanje, a posebno su SAD i Velika Britanija slale oružje koje se koristi protiv naroda Gaze, što oboje čini potencijalnim saučesnicima.

Prema depeši izraelskog ministarstva vanjskih poslova, koja je procurila na web stranicu Axios, Izrael se nada da će, s obzirom na poteškoće u pravnom postupku u odbranu svojih postupaka, umjesto toga pobijediti diplomatski i politički pritisak na sudije.

Bidenova administracija prednjačila je krajem prošle sedmice u odbacivanju detaljnog pravnog podneska Južne Afrike kao "nezaslužnog, kontraproduktivnog i potpuno bez ikakve činjenične osnove".

Zapadnoj publici bi to zvučalo očigledno smiješno da im je omogućeno ozbiljno izvještavanje o Gazi. Ali Izrael je snažno ograničavao pristup enklavi, dok je tamo ubijao palestinske novinare neviđenom brzinom kako bi zaustavio njihovo izvještavanje.

Osim toga, zapadni mediji se voljno – i tajno – podvrgavaju teškom režimu izraelske cenzure.

Poticanje na genocid

Izraelski "strateški cilj" na sudu, prema depeši koja je procurila, je da odvrati sudije da donesu odluku da je počinio genocid. Ali još hitnija je potreba Izraela da spriječi Haški sud da naredi privremeno zaustavljanje napada.

Izraelski zvaničnici će tvrditi, izvještava Axios, da njegov kontinuirani napad na Gazu ne uspijeva dostići prag genocida, što zahtijeva “stvaranje uslova koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva, zajedno sa namjerom da se ono uništi”.

Izrael će pokušati uvjeriti sudije da je nastojao povećati humanitarnu pomoć Gazi i omogužiti kretanje civilima. Njegov argument se suprotstavlja dokazima koje je Južna Afrika prikupila.

Podnesak sadrži devet stranica izjava izraelskih čelnika koje pokazuju jasnu genocidnu namjeru, uključujući izjave premijera Benjamina Netanyahua, visokih ličnosti u kabinetu, predsjednika Isaaca Herzoga i mnogih aktivnih i bivših izraelskih vojnih zapovjednika.

Giora Eiland, savjetnik ministra ratnog vijeća, Benny Gantz, nazvao je cilj Izraela stvaranje “uslova u kojima život u Gazi postaje neodrživ”. Glasnogovornik izraelske vojske je od samog početka izjavio da je cilj bio nanijeti "maksimalna šteta" Gazi.

Herzog sugerira da je cjelokupno civilno stanovništvo legitimna vojna meta, dok Netanyahu Palestince naziva “Amalekom”, biblijskim neprijateljem. U Starom zavjetu, Bog zapovijeda Izraelcima da unište Amalečane, "ubijajući muškarce i žene, djecu i dojenčad".

Jedna od odredbi Konvencije o genocidu je apsolutna zabrana poticanja na genocid. Najviši izraelski političari i vojni komandanti neosporno su prekršili taj dio konvencije.

U pismu grupe izraelskih akademika, advokata, aktivista za ljudska prava i novinara prošle sedmice upućeno je izraelskom državnom tužiocu. Upozorili su da je poticanje na genocid postalo "svakodnevna stvar u Izraelu".

U pismu se dodaje: “Normalizirani diskurs koji poziva na uništenje, brisanje, devastaciju i slično može utjecati na način na koji se vojnici [u Gazi] ponašaju.”

Skidanje rukavica

Ali dehumanizacija – preteča genocida – nije jedini problem.

Izraelsko krivično gonjenje onoga što on naziva “ratom za iskorijenjivanje Hamasa” u potpunosti je ispunilo vlastitu definiciju genocida. “Uslovi koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva” već su se stvarali mnogo prije nego što je Izrael pokrenuo napad odmah nakon što je Hamas izbio iz Gaze 7. oktobra. Oko 1.140 Izraelaca i drugih državljana ubijeno je u pokolju koji je uslijedio.

Kontekst je uglavnom zaboravljen na ono što se dešava u enklavi: zvaničnici Ujedinjenih naroda su prije skoro deceniju upozorili da je izraelska opsada Gaze – koja sada traje 17 godina – osmišljena da enklavu učini “nenastanjivom”.

Drugim riječima, Izrael je upravo “stvarao uslove koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva”.

Čak i prije svog sadašnjeg, produženog napada, Izrael je postavio ozbiljna ograničenja na pristup vodi za 2,3 miliona stanovnika enklave. Kao direktan rezultat, preveliki vodozahvati ispod Gaze omogućili  su prodiranje morske vode, čineći pitku vodu enklave neprikladnom za ljudsku upotrebu.

Slično je nedostajalo hrane. Izraelske grupe za ljudska prava uspjele su još 2012. godine objaviti tajni dokument koji pokazuje da je vojska strogo kontrolisala hranu koja ulazi u Gazu od 2008. nadalje. Kao rezultat toga, dvije trećine stanovništva je imalo siguran pristup hrani, a svako 10. dijete je zaostajalo u razvoju zbog neuhranjenosti. Cilj je bio da se izazove dugotrajno siromaštvo hranom, efektivno primoravanje stanovništva na gladovanje.

Ponovljeni izraelski napadi na Gazu u proteklih 15 godina – ono što Izrael naziva “košenjem trave” – uništili su mnoge njegove domove i veliki dio infrastrukture, stvarajući sve veću pretrpanost i nesanitarne uslove.

Izraelsko ponovljeno bombardovanje jedine elektrane u Gazi i njegovo gušenje u opskrbi dodatnom energijom ograničilo je struju na nekoliko sati dnevno.

Izraelska opsada blokirala je ulazak lijekova i medicinske opreme u enklavu, često otežavajući ili nemogućim liječenje ozbiljnih zdravstvenih stanja. A s obzirom na ograničenja koja su nametnuli Izrael za uvoz i izlazak robe iz Gaze, ekonomija je već bila u ruševinama, sa skoro polovinom stanovništva nezaposleno.

Davno, još 2016. godine, šef izraelske vojne obavještajne službe, Herzi Halevi, upozorio je da bi katastrofa koju je Izrael planirao u Gazi mogla eksplodirati u njenom licu - kao što je zaista i bilo 7. oktobra.

Izraelsko tromjesečno divljanje jednostavno je ubrzalo i pojačalo svu genocidnu politiku koja je odavno uspostavljena. Hamasov proboj je jednostavno dao Izraelu dozvolu da skine rukavice.

Gaza 'nenastanjiva'

Zbog toga je šef UN-ovog odjela za humanitarna pitanja Martin Griffiths prošle sedmice izjavio da je Gaza dostigla tačku u kojoj je zaista “nenastanjiva”.

Dodao je: „Ljudi se suočavaju s najvišim nivoom nesigurnosti hrane ikada zabilježenim. Glad je iza ugla.”

S obzirom da je velika većina stanovništva beskućna i većina bolnica više ne radi, zarazne bolesti su se širile.

Izraelska politika “potpune opsade” značila je da pomoć nije mogla ući. Prema Griffithsu, Izrael je uništio puteve, blokirao komunikacijske sisteme i pucao na kamione UN-a i ubijao humanitarne radnike.

Vraćajući se iz posjete graničnom prijelazu s Egiptom, dva američka senatora primijetila su tokom vikenda da je Izrael nametnuo nerazumne uslove stvarajući beskrajna kašnjenja koja su spriječila pomoć da stigne do naroda Gaze.

Drugim riječima, Izrael je sada uspješno “stvorio uslove koji ne dozvoljavaju opstanak stanovništva”.

Cilj Konvencije o genocidu iz 1948. godine, sastavljene neposredno nakon Drugog svjetskog rata i nacističkog holokausta, nije bio jednostavno kažnjavanje onih koji provode genocid. Osmišljen je da pomogne u identifikaciji genocida u njegovim ranim fazama i stvori mehanizam - putem presuda Međunarodnog suda pravde - kojim bi se mogao zaustaviti.

Drugim riječima, svrha slučaja Južne Afrike nije da arbitrira o tome šta će se dogoditi nakon što Izrael uništi Palestince u Gazi, kako se čini da previše posmatrača zamišlja. To je spriječiti Izrael da uništi narod Gaze prije nego što bude prekasno.

Na osnovu čudne logike, izraelske pristalice impliciraju da je optužba za genocid neopravdana jer pravi cilj nije istrijebiti Palestince u Gazi, već ih navesti na bijeg.

Izraelski lideri su ohrabrili ovu pretpostavku. U intervjuu u nedjelju, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir primijetio je da će stanovništvo Gaze - nakon što je bombardovano, ostavljeno beskućnicima, izgladnjelo i ostavljeno podložno bolestima - "stotine hiljada sada otići". Dvostruko je ovo nazvao "dobrovoljnom" masovnom emigracijom.

Ali takav ishod - sam po sebi je zločin protiv čovječnosti - u potpunosti ovisi o tome da Egipat otvori svoje granice kako bi Palestincima omogućio da pobjegnu sa polja ubijanja. Ako Kairo odbije da se podvrgne izraelskoj nasilnoj ucjeni, to će biti izraelske bombe, glad koju je izazvao i smrtonosne bolesti koje je oslobodio koje će desetkovati stanovništvo Gaze.

Međunarodni sud pravde ne smije usvojiti pristup čekanja i vidjeti, razmišljajući o tome da li izraelska kampanja bombardovanja i opsada vode do istrebljenja ili “samo” etničkog čišćenja. To bi međunarodno humanitarno pravo lišilo svake važnosti.

Linija u pijesku

Ako Izrael i njegovi zapadni saveznici ne uspiju natjerati sud da se pokori, a slučaj Južne Afrike bude prihvaćen, to neće biti samo Izrael u pravnim poteškoćama. Sudska presuda o genocidu će nametnuti obaveze drugim državama: i da odbiju da pomognu u genocidu u Izraelu, kao što je davanje oružja i diplomatskog pokrića, i da sankcionišu Izrael ako se ne povinuje.

Privremena naredba o zaustavljanju izraelskog napada poslužit će kao linija u pijesku. Jednom donesena, svaka država koja ne postupi po zabrani riskira da postane saučesnik u genocidu. To će Zapad staviti u ozbiljnu pravnu vezu. Uostalom, nije samo zatvaranje očiju pred genocidom u Gazi; aktivno je navijao i dogovarao se u tome.

Lideri u Velikoj Britaniji kao što su premijer Rishi Sunak i opozicioni lider Keir Starmer čvrsto su se protivili prekidu vatre i bacili svoju težinu iza središnjeg stuba izraelske genocidne politike: "potpune opsade" Gaze zbog koje je stanovništvo gladovalo i suočavalo se sa smrtonosnim epidemijama .

Britanska i američka vlada odbile su sve pozive da se zaustave protok oružja. Bidenova administracija je čak zaobišla Kongres kako bi ubrzala isporuku oružja Izraelu, uključujući neselektivne "glupe" bombe koje uništavaju civilna područja.

Ambasadorka Izraela u Velikoj Britaniji, Tzipi Hotovely, redovno je bila izvještavana od strane britanskih medija dajući genocidne izjave. Samo prošle sedmice, kada je jedan intervjuer primijetio da izgleda da poziva na uništenje cijele Gaze - svake škole, džamije i kuće - odgovorila je : "Imate li drugo rješenje?"

Britanski i američki mediji dali su vrijeme za emitiranje izraelskih zvaničnika koji otvoreno podstiču genocid.

Sve bi to moralo stati odmah nakon presude. Od policije u zapadnim zemljama bi se očekivalo da istražuje, a sudovi krivično gone one koji podstiču genocid ili daju platformu za poticanje. Od država bi se očekivalo da uskrate Izraelu oružje i uvedu ekonomske sankcije Izraelu - kao i svim državama koje su u dosluhu u genocidu. Izraelski zvaničnici bi rizikovali hapšenje zbog putovanja u zapadne zemlje.

Dvostruki standardi

U praksi se, naravno, ništa od toga neće desiti. Izrael je Zapadu previše važan – kao projekcija njegove moći na naftom bogat Bliski istok – da bi ga žrtvovao. Bidenova administracija će blokirati svaki pokušaj da se provede presuda o genocidu kroz Vijeće sigurnosti UN-a.

U međuvremenu, Ujedinjeno Kraljevstvo, zajedno sa Kanadom, Njemačkom, Danskom, Francuskom i Holandijom, već su demonstrirali koliko su nepokolebljivi u pogledu vlastitih dvostrukih standarda.

Prije nekoliko sedmica podnijeli su zvanične argumente Međunarodnom sudu pravde da Mjanmar čini genocid nad etničkom grupom Rohingya. Njihov centralni argument je bio da su Rohingya bili podvrgnuti "izdržavanoj ishrani, sistematskom protjerivanju iz domova i uvođenju osnovnih medicinskih usluga ispod minimalnih zahtjeva".

Ali nijedna od ovih zapadnih država ne podržava podnošenje Južne Afrike za genocid istom sudu - iako su uslovi u Gazi koje je stvorio Izrael još gori. Istina je da će sudska presuda o genocidu otvoriti kantu crva za Zapad i njegovu spremnost da prihvati da se odredbe međunarodnog prava odnose i na njega.

Izrael je bio na čelu napora da se razotkrije međunarodno pravo u Gazi više od jedne decenije. Sada se razmetljivo razmeće svojim počinjenjem zločina genocida, kao da usuđuje svijet da ga zaustavi. Naopako, to poništava same međunarodne zaštitne mjere koje su postavljene da bi se zaustavilo ponavljanje nacističkog holokausta.

Hoće li Zapad prkositi Izraelu ili sudu? Poslijeratni konsenzus koji služi kao temelj međunarodnog prava – već poljuljan neuspjehom u rješavanju ratnih zločina Zapada u Iraku i Afganistanu – na rubu je potpunog kolapsa.

I niko neće biti sretniji s tim ishodom od države Izrael.

Jonathan Cook je autor tri knjige o izraelsko-palestinskom sukobu i dobitnik specijalne nagrade Martha Gellhorn za novinarstvo. Njegova web stranica i blog mogu se naći na www.jonathan-cook.net