Umjetna inteligencija (UI) tema je koja postaje neizbježna da se o njoj govori, ali bez iluzije da se mogu dati odgovori na sva pitanja niti to treba biti cilj. Cilj je pokušati sistematizirati enormnu količina informacija koja do nas dolazi. Institut za društvena istraživanja Fakulteta političkih nauka s tim ciljem organizirao je okrugli stol „Generiranje znanja: praktične i etičke osnove AI (Artificial Intelligence) u obrazovanju i istraživanju“.

Kako se UI tehnologije sve više razvijaju i postaju neizbježne u modernom obrazovanju i istraživanju, potrebno je razmotriti praktične primjene UI tehnologije, dijeliti mišljenja o njenim etičkim implikacijama i također otvoriti prostor za diskusiju o „strateškom pozicioniranju“ društvenih nauka u odnosu na UI tehnologiju u obrazovanju i istraživanju.

Dekan ovoga fakulteta Sead Turčalo kazao je da je, pripremajući se za izlaganje, konsultovao „ChatGPT“, prvi dostupni chatbot zasnovan na umjetnoj inteligenciji. Ističe da se u tekstu koji je ponudio „ChatGPT“ može primijetiti da je generiran, da fali ljudskog duha u tekstu. Također, „ChatGPT“ navodi samo pozitivne strane primjene UI u obrazovnom procesu, navodeći između ostalog da se uspješno koristi na Arizona State University i University of Georgia.

„Provjerio sam o čemu se zaista radi. Na University of Georgia radi se zaista na razvoju prediktivnog softvera zasnovanog na UI za odustajanje studenata od studija kako bi im se pomoglo da prevladaju probleme koji dovode do napuštanja studija. U oba slučaja 'ChatGPT' nije dao potpunu i istinitu informaciju“, kazao je Turčalo i dodao da on kao problem vidi, a to ga plaši, da će UI postati snažno oružje za ratovanje jer može kreirati neograničenu količinu lažnih informacija, može mu se dati mnogo lažnih informacija koje će UI generirati tako vjerodostojno da se neće moći razlikovati laž od istine.

Turčalo je naglasio da su pred nama velike moralne dileme i podsjetio na slučaj iz Španije gdje je jedan istraživač dobio otkaz nakon što je, poslije pojave „ChatGPT-a“, objavio ogroman broj naučnih radova, za koje je utvrđeno da ih je generirao „ChatGPT“.

„Upravo to je izazov za nas u obrazovnom procesu, šta ćemo kada dobijemo od studenata eseje i radove koji su generirani u ChatGPT-u“, problem je koji je detektovao Turčalo.

UI je tehnologija sadašnjosti

Iako se o UI često govori u negativnom kontekstu i s povelikom dozom straha, na skupu je istaknuto da se ne možemo postavljati na jednu ili drugu stranu, ne možemo biti ni tehnooptimisti da mislimo da će UI riješiti sve probleme stvarnoga života, niti tehnopesimisti da odbacujemo sve inovacije, nego, kako kaže Samir Forić, voditelj Instituta za društvena istraživanja, digitalna tehnologija naša je društvena činjenica i naš zadatak nije da kažemo hoćemo li je koristiti ili nećemo nego je naš zadatak da sagledamo svoju stratešku poziciju i postavimo se u odnosu na tu tehnologiju, te pronaći način kako integrirati tehnologiju zasnovanu na UI.

Posljednjih nekoliko mjeseci doslovno smo bombardovani informacijama o UI. Koliko je agresivan ulazak UI u naše živote, pokazuje činjenica da je „ChatGPT“ krajem aprila imao 667 milijardi posjeta. Zbog toga tehnologija zasnovana na UI kod nekih izaziva strah, kod nekih osjećaj divljenja, a neki još nisu svjesni UI, i dalje misle da je to tehnologija budućnosti, a ustvari je to sadašnjost.

Amila Akagić, profesorica na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, kaže da je mnogo toga što ne razumijemo. Da bismo razumjeli umjetnu inteligenciju, objašnjava ona, moramo prije svega definirati neke stvari i odgovoriti na važna pitanja. Moramo prvo definirati znanje, inteligenciju, svjesnost… Može li vještačka inteligencija imati svijest ili je to odlika isključivo ljudi. Šta je znanje?

Kada govorimo o UI, prvo pitanje jeste je li „ChatGPT“ svjestan, može li umjetna inteligencija imati svijest. Ko može imati svijest, je li to odlika isključivo ljudi. Šta je znanje? „Opravdano istinsko uvjerenje“, kako kaže Platon. Može li „ChatGPT“ generirati znanje, ono znanje koje se najčešće generiše kroz akademska i naučna istraživanja. To su pitanja koja traže odgovore kako bismo razumjeli umjetnu inteligenciju.

„Znate šta je mene malo uplašilo u pogledu UI. 'Chatbot GPT' pušten je u upotrebu prije nekoliko mjeseci, već u martu smo dobili verziju 4, unaprijeđenu i poboljšanu. Šta možemo očekivati za narednih šest mjeseci? To je akceleracija razvoja. 'ChatGPT' je multimodalni model velikih razmjera, prihvata tekst i sliku i generira tekst. Možete mu dati fotografiju neke komične scene i on će vam opisati šta je komično na toj fotografiji ili skenirate mu dokument i kažete riješi mi zadatak broj četiri. Tehnologija 'ChatGPT' nije ništa novo, zadnjih 5-10 godina postoji tehnologija zasnovana na neuronskim mrežama i dubokom učenju. Ono što je 'ChatGPT' uspio jeste da skupi ta iskustva, različite tehnologije iz različitih izvora i napravi jedan gotov proizvod. On je treniran da pronalazi veze između riječi, analizira podatke i povezuje. Zamislite ogromnu biblioteku, hiljade knjiga, UI je u mogućnsoti da prepozna ključne riječi i dovede ih u vezu, te generira odgovor na osnovu svih tih knjiga, to je za ljude nezamislivo da pohrane toliko znanje i povežu ga“, objašnjava profesorica Akagić.

Ali i sami kreatori „ChatGPT-a“ svjesni su nedostataka. Oni su ih opisali u izvještaju koji je objavljen prije mjesec dana. Navode 12 rizika tehnologije zasnovane na umjetnoj inteligenciji: rizik od halucinacija – proizvodi besmislen sadržaj, štetan sadržaj – ohrabruje nekoga da se ozlijedi, lažno predstavljanje, dezinformacije i njihov negativan utjecaj na različite demografske skupine, proliferacija konvencionalnog i nekonvencionalnog oružja, rizik privatnosti – može preuzimati privatne podatke s veb-stranica, rizik sigurnosti – možete kopirati softverski kod poslati i tražiti da pronađe mane, ne znamo kako će funkcionisati u interakciji s drugim sistemima, negativni ekonomski učinci – utjecaj na radna mjesta, rizik ubrzanja razvoja tehnologije i to je možda i najveći rizik jer ubrzava razvoj drugih tehnologija, te na kraju pretjerano oslanjanje na UI.

U ovom posljednjem profesor s Filozofskog fakulteta u Sarajevu Mario Hibert vidi možda i najveći problem jer smo „mi, kao ljudska bića, prepustili mašinama da odlučuju umjesto nas, i to korporacijskim mašinama“. Hiber, ističući staru marketinšku krilaticu „kada nešto dobijete besplatno, vi ste roba“, kaže da su onoliki podaci prikupljeni jer smo godinama trenirani da koristimo društvene mreže – „mi smo tu i proizvod i medij i, što je najgore, mi smo tu prije svega resurs, neplaćeni digitalni radnici korporacija“.

Moralne dileme

Prema njegovim riječima, tehnologija nije neutralna, ona prenosi namjere i ciljeve njenih kreatora. „Podaci su nafta 21. stoljeća“, zaključuje on.

Nasir Muftić s Pravnog fakulteta u Sarajevu naglašava da umjetna inteligencija nije nova, ali postaje mainstream, a kada nešto treba regulirati, onda je ono super važno, „super mainstream“.

„Inovatori inoviraju, a mi pravnici prvo moramo nešto razumjeti pa tek onda regulirati, moramo napraviti pravni i etički okvir. Prvo trebamo usaglasiti koje su to vrijednosti koje trebamo zaštiti.

Ali postoji nešto oko čega se svi slažemo – nepovjerljivi smo prema UI, ona je za nas sada crna kutija, još je ne razumijemo dovoljno. Razloga za nepovjerenje itekako ima, postoji historija dokaza da je umjetna inteligencija diskriminatorna prema ženama i Afroamerikancima, primjera radi, dokazano je da je Amazonov algoritam za evaluaciju uposlenih ženama davao značajno manje ocjene nego muškarcima, u nekim drugim slučajevima Afroamerikanci su bili sistematski niže ocjenjivani. Onda su tu i pitanja morala. Šta kada vještačka inteligencija mora donijeti moralnu odluku ili kada imamo moralnu odgovornost – neko se vozi u autonomnom automobilu, iako njime ne upravlja, ruke mu nisu na volanu, a napravi saobraćajnu nesreću, da li je čovjek kriv ili je kriva tehnologija. Imamo sad i dileme u pogledu autorskih prava, je li 'ChatGPT' autor ili su autori ljudi čije znanje koristi, kako zaštititi autorska prava u takvom svijetu“, kaže Muftić.

Ovaj nagli skok u razvoju tehnologije natjerao nas je da ponovo, kao ljudska bića, promišljamo svoju poziciju i ulogu u svijetu, ali i da promišljamo načine kako ovu novu tehnologiju integrirati i staviti u okvir društvenih normi.

Potrebno nam je 20 godina da obrazujemo jednog čovjeka, a „ChatGPT“ za šest mjeseci nauči da bude na zavidnom nivou inteligencije. To je nevjerovatan skok. Gledajući iz te perspektive, ne bi nam trebalo biti čudno da vodeći ljudi u tehnološkom sektoru, ali i brojni naučnici, apeliraju da se razvoj umjetne inteligencije zaustavi na neko vrijeme. To zagovaraju ljudi koji vide malo dalje od nas.

„Blizu smo tačke u kojoj ćemo se integrisati u sistem umjetne inteligencije koji je možda inteligentniji od nas samih. Godina 2029. označena je kao ta tačka“, kaže profesorica Akagić.

Danas živimo u eri pametne tehnologije imajući iluziju da svime upravljamo. Za svaki društveni problem imamo aplikaciju. Postali smo „platformizirano“ društvo koje još nije svjesno da živi u eri digitalnog kapitalizma čija se pažnja monetizira i gdje smo mi besplatni digitalni radnici.

Ipak, ne treba na sve gledati defetistički. Ako shvatimo da je umjetna inteligencija samo alat koji nam može olakšati i pomoći u našim poslovima, a ne nešto što će nas zamijeniti i donositi odluke umjesto nas, bit će nam lakše da je prihvatimo. Izbora, očito, nemamo.