Gotovo četiri miliona ljudi izjašnjavaju se kao muslimani u Ujedinjenom Kraljevstvu, što ovu zemlju čini domom jedne od najvećih muslimanskih zajednica u Evropi. Stanovništvo je šarolika zbirka etničkih skupina i jezika, s porijetlom od Casablance do Kuala Lumpura i Mirpura do Mogadisha.

Sve do Drugog svjetskog rata, međutim, muslimani su činili samo mali dio stanovništva, a većinom su se sastojali od mornara iz Jemena, Somalije i Britanske Indije.

Tokom 19. i ranog 20. stoljeća Jemenci, od kojih su mnogi potjecali iz planinskih sela koja okružuju Taiz, zaposlili su se u trgovačkoj mornarici. Osobito su bili traženi u strojarnicama, kao kotlovnici, mazači i ložači, jer su lakše podnosili vrućinu od britanskih mornara.

Jemenska reputacija otpornosti na toplinu ima duboke korijene. Jedna drevna šala govori o anđelima koji posjećuju pakao kako bi provjerili grješnike koji su tamo zatvoreni. Otvaraju vrata svake peći i svaka nacionalnost moli da bude oslobođena. Ali kada stignu do posljednje sobe, Jemenac koji žvaće kat okreće se prema anđelima, povuče dim iz svoje šiše i kaže: "Možete li zatvoriti vrata, molim vas? Ubi promaha."

Prilika za naseljavanje u Britaniji uslijedila je nakon poslova u mornarici, posebno u lučkim područjima kao što su South Shields, Liverpool i Cardiff, od kojih je posljednji bio usko povezan s britanskim protektoratom Adena preko pošiljki ugljena.

Nakon što bi iskrcali svoj teret u Adenu, neki brodovi iz Cardiffa ponijeli sa sobom adenski kamen kako se ne bi vraćali nazad praznih ruku. To je danas vidljivo na edvardijanskim pročeljima Cathedral Roada, na sjeveru grada.

Ova prva skupina useljenika morala se boriti s klimom, kuhinjom i urbanim prostorom koji je bio potpuno različit od njihove matične okoline.

Ostavili su svoje porodice i klanove iza sebe i grupirali se u terasastim pansionima, s prvim "Domom za obojene mornare" osnovanim u ulici Bute u Cardiffu 1881. godine.

Bila su to mjesta gdje bi muškarci jeli jemensku hranu, pijuckali slatki čaj s kardamonom i igrali karte do kasno u noć.

U vrijeme Prvog svjetskog rata, jemenski mornari pridonijeli su britanskoj mornarici na način koji je bio nesrazmjerno velik u odnosu na njihov broj. Čak 3500 Jemenaca izgubilo je živote u Prvom i Drugom svjetskom ratu.

Na domaćem frontu igrali su nezamjenjivu ulogu kao dobrovoljni vatrogasci, patrolirajući svojim gradovima na dokovima, koji su bile suočeni s nekim od najintenzivnijih napada.

Međutim, jemenska je zajednica od ratnih drugova postala neželjena konkurencija u međuratnom razdoblju. Mnogi Jemenci bili su isključeni iz sindikata, a tokom Velike depresije nastupila je neimaština.

Povjesničar Humayun Ansari piše da su mnogi otpušteni jemenski mornari ostali "gotovo gladni", a 600 ih je deportirano nakon rasnih nemira 1930.

U jednom od tih pansiona u Butetownu Ali Salaman je počeo raditi kao kuhar 1930-ih. Cardiff je označio kraj izuzetnog putovanja za mladića. Ostavši siroče u dobi od devet godina, pješačio je 400 kilometara od svog doma u Zabidu na obalnoj ravnici Tihama na Crvenom moru do luke Aden.

Ondje je dobio posao u britanskom garnizonu, radeći za Camel Corps. Nakon što je radio na izradi slatkiša, 18-godišnji Ali odlučio se ukrcati na brod za Marseille, a odatle je parobrodom otišao u Cardiff.

Prvi jemenski migranti u Cardiffu često su nastojali prigrliti svoju zemlju primateljicu, a mnogi su uzimali žene iz Velsa. Ali je oženio Olive, djevojku iz Tredegara u dolini Rhymney, i zajedno su imali desetero djece.

U početku ga je njezina pobožna protestantska porodica odbacila kao "pogana", ali su se na kraju zagrijali za njegovu karizmu, velikodušnost i radnu etiku.

Jedno od njihove djece bio je Daoud, prikladno ime za velškog Jemenca, s kojim sam sjedio u restoranu Bab al-Yemen, uz ručak od janjetine i gulaša fahse.

Njegov je otac ranih 1940-ih osnovao "Cairo Cafe", restoran koji je u velikoj mjeri ispisao zajedničku atmosferu pansiona i nudio nove okuse lokalnim Velšanima.

Privukao je arapsku kraljevsku porodicu u njihovim posjetima Ujedinjenom Kraljevstvu, a Daoud Salaman se prisjeća kako je svakog Bajrama egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser Aliju i njegovoj porodici slao čestitku.

Daoud je rođen 1948. i odrastao je u Butetownu, koji je izgledao prilično drugačije nego danas. Dokovi Butetowna i Cardiffa formirali su područje Tiger Baya, zajednicu prepunu terasastih kuća i trgovina, koja je u međuvremenu sravnjena s zemljom i ponovno izgrađena.

Širom Ujedinjenog Kraljevstva, ekonomske i demografske promjene poslale su takva područja u povijest: nakon Drugog svjetskog rata i nedostatka pomorskog posla, mnogi Jemenci preselili su se u gradove u unutrašnjosti kao što su Birmingham i Sheffield kako bi radili u tvornicama i čeličanama.

Tiger Bay ugostio je jednu od najstarijih multietničkih zajednica u Britaniji, s migrantima iz Somalije, južne Evrope i Kariba, uz jemensku dijasporu. Daoud se prisjeća kako su 1950-ih i 1960-ih stanovnici iz svih sredina "stajali na ulicama" za muslimanske parade tokom bajrama, predvođeni alavitskim sufijama šeika Abdullaha Alija al-Hakimija, tadašnjeg vođe britanskih jemenskih zajednica.

Sjeća se Tiger Baya kao lonca za taljenje, "gdje niko nije vidio boju... dok nismo izašli izvan njega. Tada smo se morali držati zajedno, kako bismo se odbranili".

Članovi porodice Salaman igrali su svoju ulogu u britanskoj povijesti. Daoudov stariji brat Mashallah "Taffy" Salaman postao je trener trkaćih konja, a njegov konj Churchtown Boy završio je drugi iza Red Ruma na Grand Nationalu 1977. godine.

Daoud je u međuvremenu zadržao snažnu vezu s Jemenom i otputovao je u Aden kao 16-godišnjak, kako bi studirao arapski i islamsko pravo. Bez najbliže obitelji koja bi ga ugostila, primio ga je vladar al-Mukhe, Sayyid Abd al-Noor al-Nahari.

Njegovo spominjanje al-Mukhe natjeralo me da izbrbljam "al-Shadhili", čiji je sufijski red prvi popularizirao upotrebu kafe, koja se na kraju proširila Evropom preko trgovaca u Indijskom okeanu i Osmanlija.

Nastavili smo s temom drevnog kraljevstva Saba (Sheba) i njegove poznate brane Marib, stjecište ove najstarije arapske kulture, a Daoud je zaključio: "Kafa, terasasta poljoprivreda, sami Arapi... svi su počeli u Jemenu ."

Kad se Daoud vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo iz Jemena nakon dvije godine izbivanja, dočekalo ga je 40 članova njegove porodice i prijatelja na glavnoj željezničkoj stanici u Cardiffu, odjeven u jaknu i qamis, sa shemaghom (šalom) vezanim oko glave i zakrivljenim bodežom jambiya zataknutim za pojas. Ovaj povratak kući označio je kraj obreda prijelaza u Daoudov britansko-jemenski identitet.

Daoud je postao eminentna ličnost u jemenskoj zajednici Cardiffa. Pomogao je u osnivanju Islamskog centra Južnog Walesa, kojim sada predsjedava, u kasnim 1970-ima. Ostaje vitalna institucija i za jemensku i za širu muslimansku zajednicu, te se odupro nekim od alarmantnijih događaja koji su pogodili britansku muslimansku dijasporu.

Priča o porodici Salaman, priča o carstvu, imigraciji i identitetu koji se proteže i u Britaniji i u Jemenu, ponavlja se u muslimanskim zajednicama diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Daoud je jedan od samo nekolicine jemenskih starješina koji su još ostali u Cardiffu. Oni ostaju vitalna poveznica s temeljnim poglavljem u povijesti britanskih muslimana.

Izvor: MEE