Uticaj rata između Rusije i Ukrajine već se vrlo snažno osjeća u evropskom prehrambenom sistemu, negativni efekti se šire cijelom Evropskom unijom.

Španija, najveći uvoznik kukuruza u EU, dobija oko 28% svojih zaliha iz Ukrajine, a zatim, kao najveći proizvođač hrane za svinje i goveda u EU, Španija koristi taj kukuruz za proizvodnju hrane za životinje koja pomaže hraniti stoku širom Evrope. Ruski rat protiv Ukrajine također je napad na opskrbu Evrope svinjetinom i drugim mesom. Procjenjuje se da EU ima četiri do pet sedmica prije nego što nestašica kukuruza počne uticati na proizvodnju. Cijene svinjetine i drugog mesa, koje već rastu, mogle bi dovesti do društvene i političke krize.

Ukrajina je četvrti najveći svjetski izvoznik kukuruza, a prekid opskrbe iz te zemlje izazvao je probleme na svjetskom tržištu. Dana 3. februara cijena kukuruza na čikaškoj berzi iznosila je 596 dolara po bušelu, ali mjesec dana kasnije, 3. marta, nakon ruske agresije na Ukrajinu 24. februara, cijena je bila 749 dolara, što već predstavlja povećanje od 26 posto.

Žito iz Ukrajine dolazi teretnim brodovima, a većina isporuka preko Crnog mora. Budući da je aktivnost ukrajinskih luka praktično paralizirana, EU će morati pronaći alternativne dobavljače. Ali čak i ako Španija uspije zamijeniti ukrajinski kukuruz, industrija stočne hrane teško će podnijeti više cijene i prenijet će se na proizvođače stoke.

U slučaju svinja, na primjer, hrana za životinje predstavlja između 60% i 70% troškova proizvodnje. Krajem 2021. populacija svinja na nekoliko ključnih tržišta EU-a već se smanjivala, uz godišnji pad od 7% u Njemačkoj i 20% u Poljskoj, uz povećanje cijena svinjetine. Uticaj dodatnih troškova sirovina na kraju će se primijetiti u mesnicama i supermarketima diljem Europe.

Potrošači neće lahko moći izdržati cjenovni šok ovog tipa u okruženju rastuće inflacije. Eurozona je u 2022. ušla s rekordnom inflacijom, a podaci iz februara 2022. još više su porasli. Situaciju je pogoršalo kinesko gomilanje više od polovice svjetskih zaliha žitarica, uključujući 65% svjetskih rezervi kukuruza, 51% svjetskih rezervi pšenice i 38% rezervi soje, a sve se koristi u kineskoj hrani za životinje kao i za ljudsku prehranu.

Hitna potreba Pekinga za stočnom hranom pojačala se tokom 2021. i početkom 2022., jer je vlada pojačala napore za brzo obnavljanje vlastite populacije svinja nakon epidemije afričke svinjske kuge koja je usmrtila polovicu svinja u zemlji.

Rastuće cijene soje, praćene snažnom potražnjom za ljudskom prehranom, također su otežale mogućnost kineskih uzgajivača svinja da hrane svoja stada. Dva dana prije ruske invazije na Ukrajinu, kineska Nacionalna uprava za hranu i strateške rezerve objavila je da će osloboditi soju iz svojih strateških rezervi.

Trenutna situacija u evropskom poljoprivrednom sektoru je napeta, krizu također mogu politizirati oni koji sada vide priliku za smanjenje konzumacije mesa. Naime, traži se od građana da jedu manje mesa kako bi pomogli u borbi protiv klimatskih promjena. U Njemačkoj, koalicijski sporazum nove vlade sadrži tačku koja kaže da ćemo "ojačati biljne alternative i zalagat ćemo se za odobravanje inovacija kao što su alternativni izvori proteina i zamjene za meso u EU."

U Isto vrijeme Centralni komitet Komunističke partije Kine i Državno vijeće Kine zabrinuti su zbog "ponovnog porasta siromaštva" u svojoj zemlji zbog poteškoća u poljoprivrednom sektoru.