Ako želite dres kakav Benzema nosi ove sezone, konačna cijena je 170 eura. Ako vam se više sviđa Lewandowski, Barcelonino potpuno novo pojačanje, to je 165 eura, isto koliko košta Joao Félix u Atlético de Madridu. Treba 140 eura za majicu, 10 za LaLiga oznaku i još 20 za ispis broja i imena igrača.

Slične su cijene u svim evropskim državama.

Fudbalski dresovi, osim ograničenih izdanja, nikad nisu bili skuplji nego danas. U posljednjih 20 godina proizvođači su počeli razlikovati dresove koje nose igrači (s oznakom 'autentičan' ili 'igrač') i one napravljene za navijače („stadion“ ili 'replika'). Prvi koštaju u prosjeku 140 eura, a drugi oko 80. U trgovinama prevladavaju 'player' verzije, puno skuplje, što je moda naslijeđena iz Sjedinjenih Država.

Klubovi su početkom stoljeća počeli prodavati dresove poput onih koje igrači nose na terenu. Na prvi pogled ih je teško razlikovati, ali razlike postoje. 'Player' verzije su lakše, često mikroperforirane za prozračnost i od lagane tkanine, dok 'replike' imaju širok kroj i koriste izdržljivije materijale.

„Player verzije su lošijeg kvaliteta. Odnosno tkanina je bolja za bavljenje sportom, ali sve ostalo je jeftinije. To je tako jer se traži da igrači nemaju trenja o majicu, posebno u predjelu bradavica, tako da štitnici i detalji nisu izvezeni, već toplinski zavareni. To znači da će izdržati manje pranja, zbog toga vidimo sve više poderanih majica u profesionalnom nogometu", tvrde stručnjaci iz te industrije.

Kada je u pitanju prodaja replika, brojke vrtoglavo rastu. „Pet glavnih liga prodalo je više od 16 miliona komada prošle godine, a očekuje se nastavak rasta," kaže Peter Rohlmann, doktor marketinga i jedan najvećih stručnjaka za fudbalske dresove na svijetu.

Godine 1992. prosječan fudbalski dres koštao je 30 eura,. Danas Nike ili Adidas replike kreću od 90 eura. "Cijene majica rastu, u prvom redu, jer postoji brutalna potražnja", kaže bivši direktor Adidasa, "ali i zbog piratstva. Procijenjene gubitke od piratskih kopija plaćaju oni koji kupuju originalni proizvod.“ Paralelno raste i prodaja krivotvorenih dresova iz Kine. Koštaju i do 80% manje od originala a kineski proizvođači su postigli gotovo istovjetne primjerke autentičnog proizvoda.

Rohlmann je secirao troškove proizvodnje prosječne 'replike' dresa, koja se prodaje za 80 eura. Potrebno je 7,74 eura za proizvodnju i transport majice. Tome treba pridodati promotivne troškove (2,34 €), naknade koje se timovima isplaćuju za svaku jedinicu (4,95 €) i ulaganje u prodajno osoblje (2,02 €).

Ukupno košta 17 eura da dres završi u trgovini, ali to nije veleprodajna cijena. Proizvođač naplaćuje trgovini 32,34 eura po jedinici, osiguravajući maržu od 19% konačne cijene. Prodajno mjesto je ono od kojeg se ostvaruje najveća korist, pa je to razlog zašto veliki klubovi sve više promoviraju svoje službene trgovine. Trgovina ima bruto dobit od 48,50 eura od koje treba odbiti porez.

Ukratko: svaki put kad neko kupi dres, proizvođaču ostane 17 eura, prodavaču oko 30, a klubu oko pet jer timovi sa proizvođačima potpisuju miliionske ugovore. Real Madrid i Barcelona dobijaju oko 150 miliona eura godišnje od Adidasa i Nikea, dok Manchester United i Liverpool dobijaju blizu 90 miliona po sezoni.

Trenutno oko 50% prihoda velikih klubova dolazi iz komercijalnog odjela (ostalih 50% dijeli se između TV prava i 'matchdaya', gotovo jednako), a njihov glavni proizvod su službeni dresovi. U budućnosti možemo očekivati ​​istu stvar koja se događala u posljednja dva desetljeća: "Uskoro ćemo doći do krajnjih granica NBA lige, gdje mnoge ekipe izdaju opremu za gotovo svaku utakmicu. Mislim da je to ideja PSG-a s Nikeom, iako to ostaje za vidjeti. I naravno, dresovi će biti sve skuplji i sofisticiraniji, sve dok prodaja ne stane, a ne čini se da će se to dogoditi u skorije vrijeme", kaže bivši direktor Adidasa.