Zvono na vratima zazvonilo je te noći probudivši Wesleyja Morgana. Otkotrljao se iz kreveta i ušao u predsoblje, gledajući kroz lučni stakleni ulaz u mrak. Nikoga nije bilo. Ovi fantomski zvukovi javljali su se u posljednje vrijeme; najvjerovatnije je negdje u sistemu došlo do kratkog spoja. Vratio se u krevet.

Nekoliko minuta poslije probudila ga je pucnjava. Zvuk je dolazio iz dijela kuće u kojoj je spavala njegova kćerka Jordan. Morgan je pojurio do francuskih vrata koja su vodila iz njegove spavaće sobe. Otvorivši ih ugledao je čovjeka lica pokrivenog maskom kako ide niz stepenice s poluatomatskom puškom u rukama.

Čovek je tupo pogledao u Morgana, koji je imao vremena da vikne jednu riječ: “Zašto?”

Šta bi čovjeka moglo natjerati da pokuša ubiti porodicu koju nikada nije upoznao? Objašnjenje koje je Morgan dobio za napad tog ranog februarskog jutra – psihičku bolest – smatrao je gotovo uvredljivo slabim. Bio je siguran da je to morao biti dio neke veće zavjere. Više od jedne decenije bio je na oprezu zbog takvih opasnosti, uvjeren da zemlja juri prema građanskom ratu. Iza svojih strahova stavio je milione dolara, gradeći tvrđavu na selu. Znao je da neki misle da je paranoičan.

Desetak godina nakon što je izgradio kuću osjećaj nadolazećeg sloma proširio se preko svih mjera zahvaćajući zemlju koja se ponekad može doživjeti opasno nesređenom. Pandemija, blokade, požari i poplave, sveprisutni bijes i šokantno nasilje: smrtonosno divljanje može iznenada izbiti u predgrađu velikog grada ili u udaljenom malom gradu, na poslu, u trgovini, u školi ili čak kod kuće. Morgan je mislio da se pripremio za sve katastrofe, koje bi mogle doći, marljivo gradeći mjesto koje bi moglo garantirati sigurnost njegove porodice. Sada se pita da li je time pozvao katastrofu koja je uslijedila.

Sedamdesetjednogodišnji Morgan sjedi u kampu u centralnom Kentackyju, u stolici na sklapanje, gleda svoju ženu Lindsey i četrnaestogodišnju kćerku Sydney kako šeću među kamperima. Njegova kćerka Jordan pogođena je te kobne noći jedanaest puta. Od tada Morgan noći provodi u agoniji a danju nadgleda popravke svoje kuće izrešetane mecima i razgovara s potencijalnim kupcima.

Sagradio je kuću u tokom Obaminig mandata, kada je bio uvjeren da je društvo na rubu kolapsa. Ovdje bi njegova porodica mogla živjeti u povučenom komforu, a ako se društveno tkivo zaista raspadne, kako je očekivao, mogli bi sačekati haos u obilno opskrbljenom podzemnom bunkeru. Sada je jedva čekao da ga se riješi.

“Život nam nije bio u redu otkako sam počeo da gradim tog kurvinog sina”, kaže Morgan.

Imanje od 6,5 miliona dolara bilo je daleko od onoga kako je Morgan živio u djetinjstvu. Odrastao je u planinama istočnog Kentuckyja, gdje je njegov otac vozio taksi u malom gradu i gdje je, kako je rekao, proveo svoje rane godine bez vode u kući.

Napustio je državu kao mladić da bi radio kao federalni istražitelj, otkrivajući ilegalne pijace oružja i podzemne kockarske krugove. Ali otac ga je pritiskao da se vrati kući i ondje pusti korijenje.

Tako je 1982. godine podigao kredit da kupi prodavnicu pića u Richmondu, malom gradu smještenom pola sata vožnje jugoistočno od Lexingtona. Južni Kentacky osamdesetih i devedesetih još je bio pustinja, a Richmond je mnogima bio najbliža oaza. G. Morgan je na kraju otvorio Liquor World, ogromnu prodavnicu alkohola u Richmondu, gdje je, kako je rekao, “mjesečno obrtao više od milion dolara”.

Oženio se i dobio kćer Jordan. Razveo se, ponovo oženio i rodila se Sydney. Otišao je u Irsku da gleda konjske trke, odveo porodicu u Pariz, kupio čamac. A 2009. godine počeo je raditi na kući.

“Moja vizija bila je da gradim mjesto u kojem ću umrijeti”, rekao je. “Tražio sam sve najbolje. Nisam štedio.”

Na livadi od 800 dunuma, njegova vizija postala je stvarnost. Izgradio je kuću od 1.300 kvadratnih metara. Devet spavaćih soba, tri kuhinje, garaža za šest automobila, sauna, bazen sa slanom vodom – samo prednji ulaz koštao je 75.000 dolara.

“Osjećao sam da ćemo imati građanske nemire jer se toliko toga dešavalo s Obamom”, ispričao je Morgan. Vjerovao je da će ljudi ustati protiv pokušaja da se prepravi sistem zdravstvene zaštite i ograniči upotreba oružje, te da će uskoro uslijediti kolaps društva. Zamišljao je “lutajuće bande” koje love hranu i potrepštine. Kupio je opremu za borbu protiv nereda, pancire i mali arsenal vatrenog oružja. “Ako biste se morali suprotstaviti grupi pljačkaša, imali biste priliku da spasite svoju porodicu”, objasnio je.

Ključna tačka njegovog plana preživljavanja bilo je ono što se nalazilo ispod: sklonište osam metara ispod zemlje, ispod čvrstog plafona debljine jednog metra. Sto osamdeset šest kvadratnih metara spavaćih soba i zajednički prostor zajedno s opskrbljenom ostavom za hranu, sistemom za filtriranje zraka i dva tunela za bijeg, od kojih jedan dugačak trideset metara. Kompanija koja je postavila sklonište predložila je Morganu da šuti o tome, jer “ako se nešto desi, bilo bi ljudi koji će pokušati da zauzmu bunker”.

Dok je gradio svoje utvrđeno utočište, politika u Kentuckyju se mijenjala, postajući povoljnija za one s tvrdokornim uvjerenjima kakva je imao i sam Morgan. Jordan, koja je i sama postala ambiciozna i otvorena konzervativka, dobila je posao na pravnom fakultetu u novoj administraciji Matta Bevina, vatrenog republikanca. Morgan je odlučio da se kandidira za Predstavnički dom Kentakiyja i 2016. godine postao je prvi republikanac nakon više decenija koji je osvojio taj okrug.

U roku od nekoliko dana od preuzimanja dužnosti postao je “gromobran” za kritiku i podsmijeh. Određene vladine grupe izrazile su šok kada je Morgan predložio niz zakona koji bi pomogli maloprodaji alkoholnih pića. Demokratski poslanici osudili su njegove mjere koje dozvoljavaju nastavnicima da nose oružje i daju imunitet vozačima koji nenamjerno udaraju demonstrante ako ovi blokiraju saobraćaj.

Ali najžešći gnjev iz njegovog vremena u politici bio je rezerviran za Morganove kolege republikance. Okrivio ih je za negativno izvještavanje o njemu u štampi, požalio se da je stranka učinila malo da podrži njegove zakonske prijedloge i javno osudio republikanske lidere koji su bili umiješani u jedan skandal. Kada se Morgan kandidirao za reizbor, drugi republikanac ga je izazvao na predizborima i pobijedio.

Cijelo iskustvo uvjerilo je Morgana da je bio meta korumpirane strukture moći. Hvaleći u objavama na Facebooku "patriote" QAnona, političkog pokreta temeljenog na teorijama zavjere, pokrenuo je donkihotovsku kampanju protiv senatora Mitcha McConnella, osudivši ga kao "izdajnika duboke države".

Prije nego što će biti ubijena, njegova kćerka Jordan (32) rekla je svom ocu da se ne osjeća sigurno u kući. U februaru ove godine angažirana je u advokatskoj kancelariji u Lexingtonu i planirala je da se što preseli u stan u gradu. “Mora da je osjetila kako je posmatraju”, rekao je Morgan.

Neko ih je zaista posmatrao, obilježavao ulazne tačke u kuću i vodio detaljne bilješke o kretanju porodice. Rano ujutro 22. februara, kažu tužioci, posmatrač, Shannon V. Gilday, dvadesettrogodišnji bivši vojnik, koji je živio u predgrađu Cincinnatija, popeo se na balkon na drugom spratu i započeo napad.

“Stajao je i gledao me bez ikakvih emocija, kao da je programiran”, rekao je Morgan o trenutku kada je prvi put sreo Gyldayja u predsoblju. U tom trenutku, Jordan je već bila mrtva.

Sada je cilj bio Morgan.

Krvareći iz ruku, Morgan je puzao preko tepiha u spavaćoj sobi, vukući se na drugu stranu svog kreveta. Njegova supruga otrčala je u susjednu sobu kod kćerke Sydney. Morgan je izvadio napunjen pištolj iz ladice noćnog ormarića. Kada su se francuska vrata otvorila, ispraznio je pištolj.

“Pucao sam dvanaest puta”, rekao je. Nestalo mu je metaka, ali je ipak uspio odvratiti napadača, koji je zatim dvaput pucao kroz vrata prema Sydney, a onda otišao u kupatilo.”

Morgan je brzo razmislio o svom drugom oružju – još jednom pištolju u gardaroberu, sačmarici 12 kalibra u ormaru, poluatomatskoj pušci u spavaćoj sobi za goste – ali je ugledao svoj mobilni telefon na noćnom ormariću. Zgrabio ga je i pozvao policiju.

“Vidiš, to je još jedna stvar zbog koje mrzim sebe”, rekao je. Da je nabavio još samo jedan pištolj kojeg bi držao pri ruci, mogao je odmah ubiti uljeza.

Napadač je uskoro pobjegao. Ubrzo nakon toga Morgan se našao u kolima hitne pomoći i dalje neupućen u to šta je bilo s Jordan, Sydney i Lindsey i čovjekom koji ih je sve pokušao ubiti.

Par dana poslije policija je pronašla Gildayja dok se pred zoru kretao uz cestu nekoliko kilometara od kuće Morganovih. Detektiv Cameron Allen iz policije države Kentucky saslušao ga je tri sata nakon hapšenja. Gilday je sve priznao. Policija je već imala predstavu o njegovom motivu. Nakon pretresa kuće u kojoj je živio, bilo je jasno da osmatrao nekoliko kuća u Kentuckyju prije nego što se uputio Morganovima. Sve su te kuće imali jednu zajedničku osobenosti: bunker.

“Gilday je bio uvjeren”, rekao je detektiv Allen na saslušanju u martu, “da je, s obzirom na trenutnu političku situaciju u našoj zemlji, kao i u svijetu u to vrijeme, i s obzirom na događaje koji su se odigrali širom sveta, potrebno pristupiti tom bunkeru, kako bi ga mogao osigurati za sebe, svoju porodicu i prijatelje.”

U sedmicama nakon pucnjave vijesti o Gildayju su curile. Prijatelj je policiji rekao da je imao “historiju psihotičnih problema”. Komšije su opisali čudne nedavne susrete u kojima je govorio o ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Njegova majka napisala je na Facebooku da njen sin nije bio zdrav u posljednjih nekoliko sedmica, da je bio izbezumljen i siguran u neizbježnost nuklearnog rata.

“Govorio je o izgradnji bunkera i da ga CIA prati”, nastavila je. “Pokušala sam mu osigurati psihijatrijsku pomoć, ali bezuspješno.”

Gilday, koji se nalazi u lokalnom pritvorskom centru, optužen je za ubistvo i pokušaj ubistva zbog napada na Morganove. U maju je njegov advokat najavio odbranu na osnovu tvrdnje da je njegov klijent psihički bolesnik.

Morgan ne prihvaća ništa od ovoga. “Napad je bio tako pomno isplaniran. Kako je to moglo biti djelo lude osobe?”, pitao je.

Umjesto toga, spekulira o političkim razlozima za napad. Govori o unajmljenim ubicama i nekadašnjim eksperimentima CIA-e s ispiranjem mozga, te sugerira da je nasilni napad na dom šampiona Drugog amandmana poput njega imao sve znakove smišljene operacije kako bi se opravdala veća kontrola oružja.

Ovo mu ima mnogo više smisla nego ubijanje porodice da bi se neko dokopao bunkera.

Morgan se ne može otarasiti pomisli da je njegova odluka da uđe u politiku bila fatalno pogrešna. Da se držao podalje od javnog života, ni njegova politika ni njegov bunker ne bi bili toliko poznati. Tuga i krivica bili su gotovo nepodnošljivi. Roditelji imaju jednu dužnost iznad svega, rekao je, a to je da čuvaju svoju djecu.

“Ja sam taj koji je trebao umrijeti, a ne Jordan. Ja sam taj koji je napravio greške. Jordan ih nije napravila. Moja beba je platila za grijehe svog oca.”

Kada se sumrak spustio nad kamp, ​​Morgan je ustao sa stolice i otišao do luksuznog crno-zlatnog autobusa parkiranog u kampu. Ovo je sada nova porodična kuća. Njihova budućnost leži u putovanju: školovanje “od kuće” za Sydney, izbjegavanje gužvi, život bez puštanja korijenja.

Kada je počeo graditi bunker Jordan je imala dvadesetak godina, pred njom je bila svijetla budućnost, a Sydney je bila dijete. Sada je Sydney tinejdžerka, a Jordan mrtva. Uz svu bol u srcu koju nosi, nije siguran koliko će još godina biti priseban.

“Možda ćemo uzeti ovaj autobus i otići na Floridu, a onda će onamo doći cunami i sve nas potopiti”, rekao je. “Ne mogu se više brinuti.”

Sljedećeg dana porodica je otišla u Tennessee.

(Izvor: The New York Times)