Šef Direkcije za komunikacije Predsjedništva Republike Turkiye Fahrettin Altun uputio je čestitku povodom 10. januara Dana aktivnih novinara ističući da su mediji jedan od neizostavnih elemenata demokratije koji pruža javnosti tačne, objektivne i nepristrasne informacije.
Altun je u poruci koju je podijelio na svom X nagolu skrenuo pažnju na to da se svi novinari koji rade u svjetlu istine i u skladu sa profesionalnim etičkim principima trebaju smatrati pripadnicima visoko cijenjene profesije.
Istakao je da mediji igraju važnu ulogu u širenju međunarodnih dostignuća ove zemlja zemlje, kao i iskoraka koje je napravila na mnogim poljima, u periodu kada proslavlja 100. godišnjicu Republike i "Stoljeća Turkiye" pod vodstvom predsjednika Recepa Tayyip Erdogana.
Altun je kazao da cijeli svijet osjeća potrebu da pristupi tačnim informacijama u njihovom najčistijem i najjednostavnijem obliku u okruženju u kojem se mogućnosti komunikacije iz dana u dan poboljšavaju, a pristup informacijama biva sve lakši.
Naglasio je da je jedan od najvažnijih problema današnjeg svijeta kriza istine te da su neprestane kampanje dezinformacija postale veliki test za čovječanstvo.
Altun je napomenuo da se novinari i njihova odlučnost, koji su pod ovim uslovima predani odražavanju istine i koji se pridržavaju etičkih i novinarskih načela, smatraju jednim od najjačih oslonaca i jedan od neizostavnih elemenata prosperitetnijeg i mirnijeg svijeta.
"Nažalost, ono što se dešava nakon 7. oktobra ne samo da krši slobodu medija i slobodu pristupa informacijama već uskraćuje i pravo na život novinara koji obavljaju veoma kritičnu dužnost za čovječanstvo", rekao je Altun.
Dodao je da je u izraelskim napadima na Gazu ubijeno više od 100 novinara, dok je veliki broj medijskih radnika ranjen.
Mohammed al-Alul je novinar iz Gaze koji je svijetu prenosio humanitarnu tragediju i masakre nad palestinskim civilima u blokiranoj enklavi. Od početka izraelskih napada odlazio je u područja i bolnice koje je bombardirao Izrael i tako postao najbliži svjedok tragedije u Pojasu Gaze.
Tokom izraelskih napada 5. novembra 2023. godine suočio se s jednom od najvećih boli i tragedija koju otac može doživjeti. Toga dana meta izraelskog bombardiranja bili su njegov dom u kojoj je bila njegova porodica. U izraelskom napadu ubijeno je četvoro Al-Alulove djece, dobi između 4 i 13 godina, i troje braće i sestara. Među desetinama leševa tragao je za tijelima svoje djece da bi im mogao klanjati dženazu.
Kakvu tragediju je doživio u Gazi, Al-Alul danas najbolje opisuje ovom kratkom rečenicom:
"Ja sam sada živi mrtvac, ne vidim više boju života, sve je sivo."
Na samom početku razgovora Al-Alul se prisjeća 7. oktobra i početka izraelskih napada na Pojas Gaze, navodeći kako su ih probudili zvukovi granata, bombi, raketnih napada.
"Bili smo šokirani. Čuli smo da su vojnici zarobljeni i da je izraelska strana napadnuta. Djeca su se spremala za školu, rekao sam da ostanu kod kuće, jer nismo znali kakav će biti razvoj događaja. Uzeo sam opremu i krenuo ka uredu Anadolije", kazao je Al-Alul.
Ipak, i dalje nije mogao procijeniti šta se tačno događa. Kasnije je čuo na vijestima šta se dešava, i tada je, kaže, u sebi je pomislio: "Vjerojatno ulazimo u dugotrajni rat".
"Kao novinar pratio sam i svjedočio mnogim ratovima, ali mogu reći da je ovo nešto sasvim drugačije. Izrael se očito odlučio osvetiti civilima jer nije mogao doprijeti do palestinskog otpora. Svjedočio sam tome da su u napadima ubijani mahom žene i djeca. Koja je beba počinila zločin i zaslužila da bude ubijena, zašto su te bebe ubijene", upitao je Al-Alul.
Na pitanje novinara Anadolije šta je konkretno ono što je drugačije u odnosu na ranije ratove, Al-Alul je pojasnio: "Tokom 2014. godine imali smo više lokalnu situaciju s izbjeglicama u četvrti Sucaiye. Ranije nije bilo masovnog raseljavanja civila, dok u ovom ratu postoji masovno raseljavanje. Palestinci su raseljeni iz svojih mjesta. U prethodnim ratovima mogli su ostati u svojim domovima, barem su znali da nisu na meti."
Al-Alul je naglasio kako su civili u ovom ratu ostali bez osnovnih životnih potreba vode, hrane, bombardirane su bolnice, škole, kompletna infrastruktura.
“Znamo da su naši preci i djedovi tokom Nakbe 1948. bili podvrgnuti prisilnoj seobi iz palestinskog teritorija. Danas doživljavamo drugu, sličnu Nakbu. Danas se u Pojasu Gaze puca na sve, ništa ne smije ostati na nogama, a nažalost cijeli svijet to samo gleda“, ističe Al-Alul.
Al-Alul je dalje govorio o tome kako je kao novinar bilo raditi u uslovima gdje svaka kuća u Pojasu Gaze može biti pogođena u svakom trenutku. Kazao je kako su ranije imali ured, gdje su imali pristup internetu i mogućnost da šalju snimljene materijale.
"U ovom ratu nismo imali kancelariju, niti je to bilo moguće. Do mnogih mjesta nismo uspjeli doći jer se na sve strane pucalo. Svjedoci smo toliko strašnih događaja, toliko beba, žena i djece je ubijeno, bilo je čak teško odlučiti šta da pošaljemo. Dok smo kao novinari pokušavali slati materijale, to nije bio naš jedini cilj. Istovremeno, naš cilj bio je i pronaći komad hljeba i to ne samo za sebe, već za porodicu, djecu. To bar ranije nije bio slučaj", ispričao je snimatelj AA.
Al-Alul je dalje naveo kako danas u Pojasu Gaze više nema onog što je jednom čovjeku najvažnije, a to su sigurnost i stabilnost, život s porodicom i djecom.
"Danas toga više nema u Gazi. Ljudi su morali otići u šatore. Imaju ozbiljnih poteškoća u zadovoljavanju svojih potreba, vodi, hrani, higijeni, tako da mogu reći da od života nije ostalo ništa", kazao je Al-Alul te dodao: "Mi Palestinci nikada ranije nismo svjedočili masovnim grobnicama, sada tome svjedočimo. Naše šehide moramo ukopavati u masovne grobnice uz puteve, ulice, u baštama, na raznim prostorima, gdje god možemo."
Al-Alul je potom govorio o 5. novembru, danu za koji kaže da je iz temelja promijenio njegov život, a u kojem je u izraelskim napadu poginulo četvoro njegove djece, te braća i sestre.
"Ja sam čovjek čiji se život 5. novembra potpuno promijenio, čovjek sa životom od prije i životom poslije 5. novembra. Čovjek koji je imao porodicu i djecu, bio glava porodice, danas je čovjek koji se pokušava održati u životu, čija su skoro sva djeca šehidi i čija su braća položila živote kao šehidi. Trinaest godina pratio sam odrastanje moje djece. Gledao sam kako rastu i postaju sve ljepši iz dana u dan, odjednom su nestali. Svi su nestali. Samo zbog toga što sam novinar, zato što sam Palestinac", istakao je Al-Alul.
Kaže kako je prije tog kobnog 5. novembra plakao s brojnim palestinskim porodicama čija su djeca ubijena u njihovim kućama, a nakon tog dana došao je u stanje da i sam plače za vlastitom djecom.
Al-Alulova porodica je tog dana bila u kući u izbjegličkom kampu Al-Megazi, dok je on poslom bio u Khan Younisu.
"Moja porodica je bila kući i tamo su ubijeni. Bilo mi je jako teško uopće doći tamo. Otprilike sat-sat i po kasnije, saznao sam da su moja djeca i članovi porodice bili meta. Prvo sam dobio fotografiju šehida mog sina Kajsa (4), zatim sam saznao da su šehidi moja braća Atif i Ahmed. Komunikacije su bile otežane, kasnije sam uspio saznati sve", ispričao je Al-Alul.
Naglašava da je po dolasku u bolnicu Šehida Aqse pokušavao među leševima saznati koja su njegova djeca.
"Morao sam prenoćiti u Khan Younisu. Tek ujutro smo uspjeli doći do mjesta gdje je moja kuća pogođena. Kada smo otišli u bolnicu Šehida Aqse, ispred mene je bilo gotovo stotinu leševa. Šehida je bilo toliko da smo jednom po jednom morali otkrivati lice i pokušavali saznati koje je od njih moje dijete. Napokon sam pronašao tijela moje četvero ubijene djece. Moje četvero braće i sestara su ubijeni, moj brat Ahmet i njegovo troje djece su ubijeni. Sve sam ih tu mogao vidjeti, kao i tijela naših brojnih komšija", bolno se prisjeća Al-Alul.
I danas sebi postavlja pitanje kakav je to zločin počinila njegova porodica, njegova djeca, braća i sestre, šta su učinili da su zalužili da budu ovako mučki ubijeni, te kazao:
"Izrael nam se očito pokušao osvetiti. Pokušao mi se osvetiti, kao novinaru koji je pokušao svijetu razotkriti ovaj genocid koji je počinio Izrael, ja to jasno znam. Pokušao mi se osvetiti kao nekome ko je fotografije i snimke reflektirao ne samo regionalnim medijima, već i zapadnim medijima."
Podsjetio je da Izrael i dalje nastavlja činiti ove zločine, nastavlja ciljati novinare, timove prve pomoći, medicinske timove i civile i na taj način im se sveti.
"Zašto Izrael to može činiti? Vrlo je jasno da SAD i međunarodna zajednica podržavaju Izrael, dok arapski i islamski svijet samo šutke posmatraju. Izrael i danas nastavlja ovaj genocid. Zašto? Jer cijela međunarodna zajednica i dalje je na strani Izraela", podvukao je Al-Alul.
