Antički lokaliteti na Ilidži nisu dovoljno ispitani. To pokazuju nova istraživanja koja su u stručnom časopisu Acta Illyrica objavili Amra Šačić Beća i Salmedin Mesihović. Naime, tokom 2022. godine na desnoj obali rijeke Željeznice evidentiran je neobjavljen spomenik iz rimskog perioda, kao i značajna količina arheološkog materijala iz rimskog perioda. Materijal je evidentiran u koritu rijeke Željeznice te na prostoru u blizini ranije potvrđenih arheoloških lokaliteta na Ilidži.
Idući iz centra Ilidže mostom prema Lužanima, sa desne strane od mosta, na desnoj obali rijeke Željeznice i nedaleko od njenog korita, može se uočiti spomenik koji je nedvojbeno nastao u vremenu postojanja rimske administrativne jedinice Aquae. Sudeći po morfologiji sačuvanog fragmenta spomenika u pitanju je cippus s počasnim natpisom (titulus publicus). Naravno, ne treba isključiti mogućnost da je u pitanju i baza za kip.
“Ovaj spomenik do danas nije spomenut niti u naučnoj literaturi niti u publicistici. Dimenzije sačuvanog dijela spomenika su sljedeće: dužina 70 cm, širina 58 cm, visina 22 cm. S druge strane natpisnog polja na fragmentu su: dužina 57 cm, visina 35 cm. Samo natpisno polje je prepolovljeno po dužini. Natpis je, nažalost, izlizan, najvjerojatnije uslijed dugotrajne izloženosti riječnim poplavama koje nerijetko godišnje pokriju kompletan prostor na kome se spomenuti fragment nalazi. Zanimljivo je da se sa druge strane, u odnosu na glavno natpisno polje, nalazi isto jedna uglačana manja površina koja podsjeća na još jedno natpisno polje, istina ‒ duplo manje. Za njega je teško uraditi dimenzije, jer je djelimično ukopan i zarastao u travu. Iako su autori ovog članka obavijestili nadležne muzejske i općinske službe na postojanje spomenika u toku ljeta 2022. godine , do danas se još uvijek nisu preuzele adekvatne mjere u kontekstu zaštite”, navode autori članka u časopisu Acta Illyrica.
Kada se rijeka Željeznica povuče u ljetnim mjesecima, navode autori, u njenom koritu ili na suhozemnom dijelu mogu se uočiti objekti koji podsjećaju ili nude mogućnost da su bili u svojoj primarnoj gradnji te u upotrebi korišteni u epohi klasične civilizacije, odnosno u periodu postojanja jedinice municipalne jedinice Aquae. Ostaci arhitekture se nalaze u blizini upravnog i urbanog središta rimskih Aquae. Te objekte, za koje postoji opravdana sumnja da potječu iz municipija Aquae, neophodno je dodatno istražiti. Ustvari, ovaj kolski most (kod današnjeg restorana Brajlović) je nastao na mjestu gdje je nekada bio osmanski most (sagrađen između 1544. i 1561. god.) koji je građen tako što je kao spolja iskorišten dio klasično-civilizacijskog materijala. Treba napomenuti da je u donjoj konstrukciji spomenutog porušenog osmanskog mosta pronađena i baza sa natpisom koje je r(es) p(ublica) Aq(uarum) S(....?) posvetila Dioklecijanu. Iako se to ne može sa sigurnošću utvrditi, ali ne treba isključiti mogućnost da su neki od ovih razbacanih objekata bili i epigrafski spomenici. Nadalje su konstatirani razbacani ostaci građevinskog materijala širom parkovnog dijela i naselja Lužani, a koji bi se mogli dovesti u vezu sa postojanjem Aquae. Ostaci, ali dosta rijetki, građevinskog materijala se mogu naći i zapadno od partizanskog spomenika u južnom dijelu parka, koji se vide na površini. Posebno su indikativni naslagani materijali iza restorana Ilidžis. Ostaci još uvijek nisu evidentirani u znanstvenoj publicistici.
Nedaleko od prostora objekta C (hospitium), a prema rijeci Željeznici i duž oboda restorana “Prava priča” nalazi se materijal koji je sigurno nastao u vrijeme postojanja Aquae. Po tipu materijala čini se da je riječ o ostacima još uvijek neistražene zgrade ili zgrada. Zapadno od današnjeg hotelsko-smještajnog kompleksa “Oaza” nalazi se put koji u pravoj liniji ide prema izvorištu Bačevo. Ovo bi ukazivalo na mogućnost kako se Aquae snabdijevala vodom sa ovog izvorišta, uostalom, kao i veći dio Sarajeva u 19. stoljeću. Postoji opravdana sumnja da bi se u zemlji mogli naći tragovi akvadukta. Korištenje vode iz Bačeva kao pitke vode za stanovnike Aquae bi ukazivalo na vrlo realnu mogućnost postojanja građevinskih objekata iz rimske epohe u području Bačevo.
Kod fontana, na glavnom trgu hotelsko-parkovnog područja, nalaze se dva zanimljiva kvadratna monumenta, koja bi na prvi pogled mogla da zavedu da je riječ o nalazima iz epohe klasične civilizacije.
Na prvom, bolje očuvanom od tih kvadratnih monumenata jasno se uočavaju tragovi četiri udubine u kvadratnom rasporedu, a koje govore da je riječ o postamentu vjerojatno neke statue ili biste čiji bi nosači bili uglavljeni u te udubine. U udubljenjima nema tragova metala. Treba naglasiti da u unutrašnjosti provincije Dalmacije biste i statue su najčešće podizane u čast carevima. Izgled sačuvane baze spomenika ukazuje na kasnoantički period.
Po saznanjima autora na ovom području su se nalazile skulpture postavljene vjerojatno 20-tih godina prošlog stoljeća, a nestale krajem istog stoljeća. Postoje realne indicije da se na kvadratnom monumentu sa četiri udubine nalazila skulptura “Pučke pjevačice” kipara Frane Kršinića, urađena 1929. god., ali znatno kasnije postavljena u park. Međutim, što se tiče samih kvadratnih monumenata, još uvijek nije jasno da li su oni izvorno stvarno bili klasično-civilizacijske izrade, pa sekundarno upotrebljeni kao postamenti 20. stoljetnih skulptura ili su, radi suglasja sa ambijentom koji reprezentira i predstavlja prostor gdje se nalaze, urađeni u 20. stoljeću tako da u potpunosti nalikuju klasično-civilizacijskim monumentima.
U odluci “Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine” o proglašavanju lokaliteta “Arheološko područje – Rimske iskopine na Ilidži kod Sarajeva” nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, navodi se sljedeće: 1979. godine izvršena su sondažna iskopavanja, prilikom uređenja parking-prostora uz objekte hotela Bosna i Jadran, a potom i prilikom kopanja rovova za kolektor kišnih voda uz lijevu stranu asfaltnog puta prema zgradi katastra općine Ilidža. Otkriveni su ostaci dva ili više objekata. Metodom detektora je ustanovljeno postojanje i drugih objekata, međusobno povezanih šetnicama sa kolonadama stubova i bedemi. Na ova istraživanja detektorom iz 1979. god. se samo usputno osvrnuo i Ivo Bojanovski, i to u fusnoti svoga rada “Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji III – Prilog proučavanju antičkih naselja i komunikacija u istočnoj Bosni”, objavljenog 1981. god. u Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja: “Na planu Gradskog zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu koji je metodom detektora izrađen u najnovije vrijeme, osim četiri već otprije na Ilidži poznata objekta (A, B, C, D), vide se substrukcije još šest arheoloških objekata, sudeći po tlocrtu iz rimskog doba. Ostaci ovih građevina leže pod hotelima Bosna i Srbija, pod vilama Hercegovina i Jadran, pod Ljetnom pozornicom i pod restoranom Kristal, posljednji snimljen samo parcijalno. Svi ovi objekti su pravokutnog oblika i djeluju kao paviljoni, pa bi se iz toga moglo zaključiti da se i rimska kupališna aglomeracija nalazila na istom arealu na kojem će se razviti banjsko liječilište iz austrougarskog doba (sagrađeno oko 1893. godine)”.
Nažalost, kartografski rezultati koji su bili dobijeni istraživanjem detektorom su ostali neobjavljeni, dok su sama otkrića, izuzev rečenice u Odluci, fusnote u radu I. Bojanovskog i pojedinih kraćih natuknica u dokumentu Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajeva iz marta 1999. god. pod naslovom”Program zaštite i korišćenja arheoloških lokaliteta Ilidža”, ostala slabo poznata, da ne kažemo skoro zaboravljena u znanstvenoj javnosti.
Ipak, autori ovog rada su u ljeto 2022. uspjeli doći do dokumenata – rezultata istraživanja detektorom iz 1979. Riječ je o kartama pod naslovom Rimske supstrukcije na Ilidži koje je izradio Gradski zavod za zaštitu i uređenje spomenika kulture Sarajevo (danas Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajeva).
Šta nam govore postojeći izvori o municipiju Aquae? Dva epigrafska spomenika pronađena 1937. i 2006. godine potvrđuju da je arheološki ispitano naselje na Ilidži bilo administrativno i urbano središte jedne od najvažnijih municipalnih jedinica u unutrašnjosti rimske Dalmacije.
Ova hipoteza se temelji na nesigurnoj transkripciji teksta spomenika sa Ilidže koji je 1989. godine objavio Carl Patsch. Na tom spomeniku posvećenom bogu Tedenu (Tedenus) uz ime dedikanta pojavljuje se abrevijatura col koju starija historiografija povezuje sa riječi colonia, dok u novijoj historiografiji postoji mišljenje da spomenuta abrevijatura se treba transkriptovati kao colonus. Stoga, sa sigurnošću možemo zaključiti samo da je na prostoru današnje Ilidže bilo središte rimskog municipija, dok je pitanje kolonijalnog statusa još uvijek u domenu hipoteze.
Kulturno-historijski razvoj naselja na Ilidži zasigurno predstavlja jedno od najbitnijih poglavlja epohe klasične civilizacije na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Sistematskim arheološkim istraživanjima otkriveni su ostaci vile urbane (villa urbana), javnog objekta (hospitium ili hospitalium), ostaci kompleksa od pet stambenih vila (oko hotela Bosna), te je pronađen objekat nepoznate namjene. Ostaci arhitekture se uglavnom datiraju u kasnoprincipatsko doba ili kasnu antiku. Postojeći izvori jasno govore da je municipalna jedinica, koja je u vrijeme vladavine dominusa Dioklecijana nosila naziv res publica Aquae S (...?), svoje upravno i urbano središte imalo je na lječilišno-banjsko-hotelsko-parkovnom prostoru sarajevske Ilidže kao i okolnih zgrada i privatnih domaćinstava.
Historijska istraživanja i arheološka iskopavanja obog lokaliteta započela vrlo rano, sa prvim spoznajama još krajem osmanskog perioda, ali i pored tih istraživanja, veći je dio lokaliteta i rimskog grada još uvijek neistražen i zakopan. Ostaci naselja se nalaze dosta plitko. Zato se i samo obilaskom terena i rekognisticiranjem površine u Lužanima i općenito obalama rijeke Željeznice mogu primijetiti novi nalazi klasično-civilizacijske provenijencije.
