Više to nisu Rumuni ili Gruzijci. Hrvatski kriminalni klanovi sve više preuzimaju tron kada su u pitanju provale u domove Evropljana. Samo u Španiji, kako pokazuje statistika, mjesečno provale u 670 domova, odnosno obave 22 provale dnevno. Najčešče napadaju usred bijela dana, iskorištavajući vrijeme kada su vlasnici van kuće. Postoji oko pedeset organiziranih hrvatskih bandi koje operišu Španijom, iz mjesta poput Madrida ili Coste del Sol a odatle odlaze u operacije u druge evropske gradove.
Stručnjaci tvrde da su Hrvati međunarodna banda sa razgranatim mrežama kontakata i saradnika, klanovi međusobno povezani srodstvom. Veliki je problem to što ih, i kada ih uhapse, evropski sudovi kažnjavaju smiješno niskim kaznama, Kada su u pitanju ozbiljnija djela, oni nerijetko pobjegnu u Hrvatsku gdje promijene ime, pa čak i datum rođenja. “Ima ljudi koji su imali od dva do sedam različitih identiteta”, pojašnjavaju policijski stručnjaci.
U slučaju provala u stanove žene su obično te koje obave posao a muškarci (njihovi muževi, braća, sinovi) su zaduženi za planiranje i izvršenje. Oni su logistika. Najčešći 'modus operandi' je da putuju iznajmljenim automobilima, taksijima ili javnim prevozom u kvartove bogataša ili srednje klase.
“Hrvati opljačkaju kuću za samo 20 minuta, najčešće u popodnevnim ili jutarnjim satima“, kažu stručnjaci. Najčešće biraju zgrade s većim brojem etaža, da prođu nezapaženo. Provalnice su vrlo dotjerane kako ne bi izazvale sumnju svojim izgledom. Idu s kata na kat, da vide ko se javlja ili ne, pa tako znaju kamo ići a način na koji provaljuju u stanove je vrlo jednostavan.
“To su ljudi koji dolaze iz Hrvatske, iako su mnogi od njih rođeni u Italiji i imaju dvojno državljanstvo. Ima onih koji su u tu zemlju došli bježeći od rata, početkom '90-ih“, tvrde stručnjaci, nastavljajući: „Što se njihovog profila tiče, to su 'porodice' u kojima prevladava stari heteropatrijarhat. Ugovaraju vjenčanja između djece ovih klanova, plaćajući velike svote novca za 'mlade' koje prodaju. Otkriveni su slučajevi kada je za žene plaćeno 100.000 eura miraza.“
Policije, Hrvatske, Španije i Francuske tijesno sarađuju jer kriminalci iskorištavaju nepostojanje granica u schengenskom prostoru za lagano kretanje između zemalja. Mogu iznajmiti auto u jednom gradu u Španiji, ukrasti nešto u nekom drugom gradu i otići ka Francuskoj.
Svaki klan, tvrde stručnjaci, ne računajući djecu, broji oko 20 osoba. Kreću se između evropskih zemalja, Traže, prije svega, robu koja se ne može lako otkriti, poput nakita i zlata, ali i gotovine. Zatimm ih skrivaju u torbama, čarapama, čak ponekada i u intimnim dijelovima tijela i odlaze sa mjesta pljačke. Često plijen svojih pljački zakopaju negdje u polju. Zatim treća osoba, vjerojatno muškarac, odlazi na zakazano mjesto da ga 'spasi' nakon nekog vremena.
Ukradenog se rješavaju na dva načina. Nekada ga prodaju tamo gdje je ukradena ali najčešće, kada skupe dovoljno nakita, novca i druge robe, putuju automobilima u Hrvatsku i tamo prodaju ukradeno. Zlato se obično topi ogradama, a klanovi novac ulažu u skupe automobile koje dovoze u Hrvatsku. Nije jasno na koji način peru novac stečen pljačkom ali to rade u Hrvatskoj svjesni da kontrola porijekla novca tamo nije toliko stroga kao u ostaku Evrope. Godišnja šteta koju samo policija u Španiji obračunava nakon pljački hrvatskih klanova iznosi više od milion eura.
