Odnedavno kupci u Bosni i Hercegovini litar mlijeka plaćaju oko 2,50 maraka, negdje malo skuplje, negdje malo jeftinije, ali to je otprilike prosječna cijena. Mlijeko je samo jedan u nizu proizvoda koji je poskupio. Svi u lancu su podigli cijene, pa i trgovci. Primjera radi, otkupna cijena mlijeka za farmere porasla je posljednjih šest mjeseci s 0,52 KM po litru na 0,72 KM. Zapravo, u posljednjih 12 mjeseci skoro da nema nijednog proizvoda koji nije poskupio. Prema statističkim podacima, inflacija na godišnjem nivou u augustu ove godine iznosila je 17 posto. Dakle, prevedeno na naš svakodnevni jezik, proizvodi i usluge za ličnu potrošnju u prosjeku su skuplji za 17 posto.
Međutim, ako razgovarate s građanima, shvatit ćete da je njihov lični osjećaj da cijene nisu porasle za 17 posto nego je taj rast sigurno mnogo veći. S obzirom na to da Ministarstvo trgovine Federacije Bosne i Hercegovine svaki mjesec objavljuje prosječne potrošačke cijene u Federaciji BiH, na osnovu tih podataka može se pratiti i kretanje cijena.
Prema tim podacima, u julu 2021. godine za prehrambene proizvode koji se nalaze na listi koju objavljuje Ministarstvo bilo je potrebno izdvojiti 95,82 marke. Napominjemo, riječ je o zbiru cijena jedinice proizvoda, bez ulaženje u to koliko je nekoj porodici ili pojedincu potrebno određenih proizvoda s liste. Dvanaest mjeseci kasnije, u julu 2022. godine, za kupovinu prehrambenih proizvoda s te liste bilo je potrebno 127,31 KM. Prema tome, cijene prehrambenih proizvoda porasle su za 32 posto u 12 mjeseci.
Ono što posebno zabrinjava kupce jesu cijene energenata. Za sada cijene struje neće biti povećane, ili barem struja neće biti drastično skuplja, plin će svakako biti skuplji, ali uz subvencije, građani to ne bi trebali osjetiti u znatnijoj mjeri. No, problem je za one koji se griju na drva, ugalj, pelet i briket. Za njih nema subvencija, oni se moraju sami snalaziti kako znaju i umiju. Pelet je, kao što je poznato, skuplji za oko 50 posto, cijena tone uglja viša je za 22 posto u odnosu na prošlu godinu, dok je cijena ogrjevnog drveta viša za 28 posto.
RASTU I PLATE, ALI PRESPORO
Cijene goriva su imale, možda, i najveći rast na godišnjem nivo, 49 posto je viša cijena dizela ove godine u odnosu na prošlu, a nova poskupljenja su u najavi. Benzin (98 oktana) skuplji je za 41 posto, a benzin 95 oktana skuplji je za 31 posto.
Poskupjela su i sredstva za čišćenje i održavanje lične higijene, kao i usluge. Primjera radi, statistika je zabilježila da je šišanje i za muškarce i za žene ove godine u prosjeku skuplje za dvije marke.
Kada se sve sabere, cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju u julu ove godine u odnosu na juli 2021. više su za 25 posto. Prema tome, subjektivni osjećaj inflacija nije 17 posto nego mnogo više. Naravno, niko ne sumnja u podatke statističkih ureda i njihovu metodologiju, ali lični osjećaj “skupoće” određeni podaci zaista potvrđuju. Ono što obara visok prosjek inflacije jesu cijene odjeće i obuće, koje su u odnosu na prije 12 mjeseci niže za 4,1 posto, te nevelika poskupljenja u zdravstvu (1,6 posto) i troškovima obrazovanja (0,9 posto).
Jedini način na koji se može nositi s ovakvim rastom cijena jeste vladina pomoć socijalno ugroženim, što Vlada, barem se to može reći za Vladu Federacije BiH, i čini. Međutim, da bi se izdržao ovakav rast cijena, neophodan je i rast plata, u istom procentu kao inflacije.
Za 12 mjeseci prosječna neto plata u Federaciji Bosne i Hercegovine porasla je za 12,7 posto, s 995 maraka u julu 2021. na 1.122 marke u julu 2022. godine. Taj rast, dakle, nije dovoljan da pokrije povećane troškove života.
Dvocifren rast potrošačkih cijena nije karakteristika samo Bosne i Hercegovine nego je globalni izazov. Kako navodi Međunarodni monetarni fond u ekonomskom izvještaju objavljenom u utorak 11. oktobra, ovakva inflacija nije viđena u posljednjih nekoliko desetljeća. Osim inflacije, globalna ekonomija suočena je i s drugim problemima koji ograničavaju ekonomski rast, a među njima svakako se izdvajaju snažan rast dolara i pad eura, otežano kreditiranje zbog rasta kamatnih stopa, rat u Ukrajini, otežana isporuka energenata, ali i otežano kretanje robe i kapitala, te usporavanje kineske ekonomije zbog čestih zatvaranja u strahu od širenja zaraze virusom Covid-19. Zbog svega toga, MMF predviđa da će globalni rast usporiti sa 6,0 posto 2021. na 3,2 posto u 2022. i 2,7 posto u 2023. godini. Ovo je najslabiji rast od 2001. godine, izuzev godine globalne finansijske krize i kritične faze pandemije Covid-19. Predviđa se da će globalna inflacija porasti s 4,7 posto u 2021. na 8,8 posto u 2022. godini, ali i da padne na 6,5 posto u 2023. i nastavi padati na 4,1 posto do 2024. godine. Iznenađujuće snažna inflacija, navodi MMF, posebno je rasprostranjena u razvijenim ekonomijama, dok je u ekonomijama u razvoju oscilirala od zemlje do zemlje. Činjenica da su novi šokovi u pogledu cijena energije i hrane mogući, pa čak i izgledni, mogla bi još neko vrijeme održavati inflaciju na visokim procentima.
NEMA VIŠE JEFTINE HRANE
Kao što smo ranije pisali u Stavu, ono što moramo shvatiti jeste da je vrijeme lagodnog života, jeftine hrane i energije prošlo, i nije tome ukraj stao rat u Ukrajini, to se ionako moralo desiti jer je bilo neodrživo posebno iz aspekta ekologije. Sasvim je realno da će biti uvedena ograničenja u pogledu emisije stakleničkih plinova u oblasti poljoprivrede, te ograničenja u proizvodnji i korištenju mineralnih đubriva, što će smanjiti prinose u poljoprivredi, a kako potražnja stalno raste, cijene će nastaviti rasti i u budućnosti.
Vratimo se malo na početak, na priču o mlijeku. Mlijeko je bez pretjerivanja jedan od najvažnijih prehrambenih proizvoda bez kojeg je skoro nemoguće zamisliti ljudsku ishranu. Ako smo imali prije godinu cijenu mlijeka u prodavnici 1,40 KM, u toj cijeni je 17 posto PDV-a (0,23 KM) i minimalna marža trgovca 5 posto (0,07 KM), te otkupna cijena mlijeka od 0,52 KM. Prema tome, prerađivač je u startu morao platiti 0,80 KM za litar mlijeka. U preostalih 0,60 KM po litru morao je uračunati troškove transporta, energije, radne snage, ambalaže i uklopiti nekako svoj profit. Prilično je nerealno da s tim iznosom može pokriti troškove i nešto zaraditi. A tek farmer. On se mora uklopiti u cijenu od 0,52 KM po litru mlijeka. U tu cijenu uključen je njegov rad, rad poljoprivrednih mašina i hrana za životinje.
Evo, brza i površna kalkulacija. Ako farmer ima 10 krava i svaka daje u prosjeku 15 litara mlijeka dnevno, farmer će zaraditi 78 maraka. Ali njegov rad košta 40 KM dnevno (najniža dnevnica) i ako svaka krava pojede po jednu balu sijena dnevno, što je 10 bala (prošle godine balu sijena bilo je moguće kupiti za 3 marke), farmer samo na sijeno mora dnevno potrošiti 30 KM. Dakle, da bi zaradio 78 maraka, morao je potrošiti 70. Trošak ishrane životinja se povećava ako se zna da mora kravama dati silažu, stočno brašno i nešto vode. A mora platiti i veterinara kako bi održavao zdravlje stoke. Ovdje uopće ne spominjemo troškove nabavke i održavanja poljoprivrednih mašina. Farmer po ovim cijenama radi u minusu i samo on zna kojom je magijom napravio štalu i kupio krave. Jedina nada da nešto farmer zaradi jeste poticaj za proizvodnju mlijeka od Vlade FBiH u iznosu od 0,27-0,29 KM po litru. Kako onda da mlijeko ne bude skupo?
