Nizozemska izlazi na parlamentarne izbore ove srijede obilježene odsutnošću liberala Marka Ruttea, koji napušta nacionalnu politiku nakon što je bio premijer od 2010. Njegov odlazak pokrenuo je promjenu generacija u većini stranaka, koji su svoje rasprave usredotočili na pitanja kao što su stanovanje, zdravlje i useljavanje.
Na sceni je nekoliko novih kandidata. S jedne strane, revolucija koju je izazvao Novi društveni ugovor, grupa desnog centra koju je lani u augustu osnovao bivši demokršćanski zastupnik Pieter Omtzigt. S druge strane, nalazi se Geert Wilders, najpoznatiji vođa nacionalne ekstremne desnice, kojem više nije prioritet direktno udaranje na islam.
Rezultat su predizborne ankete koje pokazuju četiri grupacije koje se bore za prvo mjesto. Posljednje objavljene ankete stavljaju desničarske liberale Rutteove stranke i Omtzigta u vodstvo. Slijede savez socijaldemokrata i ekologa na čelu s bivšim evropskim komesarom Fransom Timmermansom te nova umjerena verzija Wildersa. Još jedna nedavna anketa pokazuje da "troje od četvero glasača nije sigurno kome dati svoj glas“ a "čini se jasnim da će Novi društveni ugovor biti dio nove koalicije".
Na ovim izborima 26 stranaka na svojim listama ima ukupno 1126 kandidata. Ko god pobijedi, morat će se dogovoriti o vladinoj koaliciji, što je tradicija koja u zemlji datira još iz 19. stoljeća. Stoga rasprave mogu biti teške, ali bez rušenja svih mostova. Međutim, do sada niko nije želio imati ekstremnu desnicu Wildersa i njegove Stranke za slobodu (PVV) u izvršnoj vlasti. Kao ni drugu sličnu formaciju, Forum za demokratiju (FvD), na čijem je čelu Thierry Baudet. Najdalje što je Wilders otišao jest podrška Rutteovoj prvoj vladi iz Kongresa. Dogodilo se to između 2010. i 2012., kada je ksenofobni vođa imao 24 mjesta od ukupno 150. U svakom slučaju, na kraju je prouzročio pad vlade jer nije podržao predložene finansijske prilagodbe.
U ovom trenutku, sa 16 mjesta, Wildersova situacija se čini drugačijom. I Dilan Yesilgöz, šef desničarskih liberala (VVD) i Caroline van der Plas, čelnica Seljačko-građanskog pokreta (BBB), odbijaju isključiti moguću suradnju s njim.
Yesilgöz pokušava spojiti svoju želju za dijalogom s Wildersom – koji više ne vidi hitnost zabrane Kur’ana ili džamija – sa pridobijanjem biračkog tijela koje je raspršenije nego ikad. VVD koji predstavlja već desetljeće je u koalicijama a ona sama je novost jer bi mogla biti prva žena koja je postala premijerka u historiji Nizozemske. Rođena u Ankari, ako dobije dovoljno glasova preferira kolaciju sa Omtzigtovom strankom, Kršćanskom demokratijom (CDA) i BBB.
Caroline van der Plas druga je kandidatkinja koja se zalaže za dijalog s ekstremnom desnicom. BBB je glas agrarnog populizma, a iako je dolaskom Omtzigta malo izgubila na sjaju, voljela bi ići na njegovu stranu u koaliciji u kojoj je bio i VVD. “Pieter [Omtzigt] je za demokratiju i vladavinu prava. Ako tako razmišljate, morate razgovarati sa Wildersovom strankom koja iza sebe ima 1,5 miliona glasača. To je također demokratski.”
Wilders, koji se vjerojatno suočava s posljednjom prilikom u svojoj karijeri da dobije malo moći, djeluje mirno. Objašnjava to time da je dovoljno dugo u politici. Saradnja s ekstremnom desnicom je mogućnost za koju Omtzigt kaže da o njoj ne razmišlja. Posebno jer ideje čelnika skupine smatra "suprotnima Ustavu i temeljnim pravima". Pobijedi li na izborima, njegovu vladu formirala bi “skupina stručnjaka za svako ministarstvo s vladinim dogovorom koji nije uklesan u kamenu i može ga kontrolirati Kongres”. Omtzigt je tek ovog vikenda priznao svoju spremnost da bude premijer. Promovira reformu nizozemske države i predlaže osnivanje Ustavnog suda, tijela koje malo njegovih protivnika smatra korisnim.
Socijaldemokrata Frans Timmermans se vratio iz Bruxellesa, gdje je bio prvi potpredsjednik Evropske komisije. Tvrdi da želi biti premijer, ali samo ako savez njegove stranke sa zelenom ljevicom (PvdA/GroenLinks) osvoji većinu glasova. Timmermans je bio ministar vanjskih poslova između 2012. i 2014., a želi izbjeći formiranje desničarske vlade. On je gotovo jedini kandidat koji je u predizbornoj kampanji spomenuo rat u Ukrajini i napad Izraela na Gazu te pozvao na “prekid vatre”. Iako podržava borbu protiv Hamasa, upozorava da se “to ne može postići bombardiranjem”. Situacija u Pojasu Gaze nije bila dio rasprava prije izbora, iako je bilo demonstracija građana u korist Palestinaca, a nizozemska jevrejska zajednica izvještava o porastu antisemitizma.
