S 98 godina Jaroslav Hunka je vjerovao da niko neće otkriti njegovu nacističku prošlost. Ali saznalo se da je on daleko od toga da je bio "ratni heroj", bio je borac u diviziji Galicija SS-a (Schützstaffel), učestvovao u masakru Jevreja i Poljaka u Drugom svjetskom ratu. Poljska razmatra zahtjev za njegovo izručenje.

Predsjednik kanadskog parlamenta Anthony Rota bio je taj koji je u središte pozornosti stavio Jaroslava Hunku prošlog petka, kada se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski obratio zastupnicima prije kanadskog premijera Justina Trudeaua. Rota ga je predstavio kao borca za ukrajinsku nezavisnost, "ukrajinskog heroja, kanadskog heroja". Zelenski je došao nakon sastanka s predsjednikom Bidenom, koji je potvrdio slanje Abramsa i Hawksa ukrajinskim vojnim snagama.

Ubrzo nakon pljeska Hunki u parlamentu, nekoliko jevrejskih asocijacija u Kanadi oštro je protestvovalo protiv hvaljenja bivšeg naciste usred kanadskog parlamenta, tvrdeći da je on bio "odgovoran za masovna ubitva civila". nevinih ljudi „s nezamislivom razinom brutalnosti i zlobe", navodi se u saopćenju prijatelja Centra Simon Wiesenthal za proučavanje holokausta.

Anthony Rota napisao je ispriku zbog neinformiranosti i preuzeo punu odgovornost. "Ispričavam se jevrejskim zajednicama u Kanadi i diljem svijeta", rekao je Rota, koji je na kraju dao ostavku. Trudeau je istaknuo da ne zna ništa o prisutnosti Hunke, kao ni predsjednik Zelensky. "To je uznemirujuća i neugodna situacija za Kanadu", rekao je Trudeau.

Pitanje je vrlo delikatno, jer služi kao municija Ruskoj Federaciji, koja nastavlja održavati narativ u kojem Ukrajince optužuje za nacizam, čak i kada im je predsjednik Jevrej, a u ukrajinskoj Radi nema nacističkih stranaka.

Grad u kojem je Hunka rođen tada je bio teritorija Poljske. Kako je priznao u članku objavljenom 2011. godine, kad je počeo Drugi svjetski rat želio je ulazak nacista, ali su prije njih stigle sovjetske trupe, prema Paktu Molotov-Ribbentropp, 1939. godine, po kojem su Poljsku podijelili Staljin i Hitler. Nakon pokoravanja, uslijedile su deportacije.

Operaciju Barbarossa doživio je kao Hitlerovu priliku da oslobodi Ukrajinu od sovjetskog terora. Hitler je također vršio represiju nad ukrajinskim narodom, no Hunka se odlučio pridružiti diviziji Galicija, poznatoj i kao 14. Wafffen Grenadier, kako bi zaustavio "zvijeri s crvenom zvijezdom na čelu". Bilo je i ukrajinskih nacionalista koji su mislili da će se na taj način osloboditi sovjetske vlasti.

Oni su bili topovsko meso za nacističke trupe, ali tu Prvu ukrajinsku diviziju, koja se borila u Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj i bivšoj Jugoslaviji, obučavali su SS oficiri i kao takva širila je teror. Na kraju je ostalo samo 3000 vojnika od 15000 koji su činili jedinicu. Mnogi su pali u bitci kod Dubno-Brodyja.

“Masakrirali su cijela sela naseljena Poljacima u regiji Galicije, uključujući djecu i žene koji su bili optuženi za veze sa sovjetskim partizanima”, rekao je politolog Ivan Katchanoski za kanadski CTVNews. Uvijek su se smatrali kolaboracionistima nacista i nikad se u Ukrajini na njih nije gledalo kao na heroje. Također su sudjelovali u gušenju antinacističke pobune u Slovačkoj i Jugoslaviji. Godine 1945. nazvani su Prvom ukrajinskom divizijom Ukrajinske nacionalne armije i predali su se britanskim trupama u maju 1945.

Više od 8000 boraca preselilo se u Ujedinjeno Kraljevstvo 1947. Među njima i Yaroslav Hunka. Tamo se pridružio Udruzi Ukrajinaca u Velikoj Britaniji. Godine 1951. oženio se s Margaret Ann Edgerton, a tri godine kasnije preselio se u Kanadu. Godine 1950. kanadska je vlada dopustila naseljavanje oko 600 boraca jer su se borili protiv Sovjeta. Nisu bili odbijeni unatoč tome što su služili u nacističkoj vojsci. Bilo je to 1985. godine kada je vlada Briana Mulroneyja naredila istragu kako bi otkrila je li Kanada služila kao utočište nacističkim zločincima.

Historija SS divizije i dolazak nekih njenih pripadnika u Kanadu pojavila se u izvještaju Deschenesove komisije 1985.-86. godine, koja je većinu vojnika oslobodila ratnih zločina. Hunka se uključio u život zajednice u Torontu, posebno u djelovanje Katoličke crkve. Bio je zaposlen u avio-industriji. Postao je inspektor u DeHavilland Aircraftu u Torontu.

Nakon penzionisanja imao je priliku nekoliko puta posjetiti nezavisnu Ukrajinu. Sada živi u kanadskom North Bayu. Za svoje susjede i prijatelje bio je, kao i za predsjednika kanadskog parlamenta, veteran Drugog svjetskog rata koji se borio za nezavisnost Ukrajine, a i danas nastavlja podržavati ukrajinske trupe protiv Rusije.

Poljski ambasador u Kanadi Witold Dzielski tvrdi da je Galicijska divizija pridonijela smrti šest miliona ljudi tokom rata, od čega su polovina bili Poljaci. Poljski ministar obrazovanja Przemyslav Czarnek pozvao je na razmatranje Hunkinog izručenja. U pismu Nacionalnom institutu za nacionalno sjećanje ministar ističe da je hitno potrebno ispitati je li Hunka počinio zločine nad poljskim Jevrejima, jer bi mu se u tom slučaju moralo suditi u Poljskoj.