Hayat televizija, jedna od najvećih medijskih kuća u Bosni i Hercegovini, u februaru ove godine proslavila je jubilej – trideset godina od premijernog emitiranja programa. Pretvoreno u sekunde i minute, s gledaocima su 943.488.000 sekundi, odnosno 15.724.840 minuta. Ove nevjerovatne brojke govore samo o jednom – nadljudskom trudu, radu i konstantnom željom za progresom. Poznato je da su prvi kadrovi programa Hayata prikazani na platnu pored sebilja, u samom srcu starog dijela Sarajeva, i to u zoru agresije na našu domovinu. Upravo je krivi smjer kojim je pošlo jugoslavensko društvo bio i motiv grupi entuzijasta da krenu u gotovo nemoguću misiju, a to je pokretanje alternativnog medija koji će stanovništvu nuditi istinu i ništa drugo osim istine. Iako su na početku sami sebi davali minimalne šanse za opstanak, 24. februara 2022. godine Hayat je proslavio 30. rođendan zajedno sa svojih 170 uposlenika.
Obilasci prvih linija odbrane te dokumentiranje razaranja grada, stravičnog urbicida, tada još uvijek poluprofesionalnom opremom, odredilo je i sam uređivački profil Hayata, koji se nikada nije mijenjao. Zbog svog čvrstog uređivačkog stava, nerijetko su trpjeli i trpe pritiske, ali su se naučili s time nositi. Iako su mogli ići linijom manjeg otpora, odlučili su se na teži put. Naprosto nisu zarad uspjeha pristali praviti kompromise sami sa sobom. Uvijek su bili spremni na pružanje podrške svima koji su za BiH, za njene stanovnike i za njene privrednike, koji su ključ održivosti života na ovome tlu. Ekipa Stava odlučila je posjetiti kolegice i kolege s Hayata, porazgovarati s njima i razmijeniti iskustva. Iako je naša prva stanica tokom ove posjete bio generalni direktor Elvir Švrakić, uspjeli smo razmijeniti pokoju riječ i s prezenterkama i prezenterima, ali i ljudima iza scene, među kojima se nalaze i oni koji su tu, što je u današnjim okolnostima teško pojmiti, od 24. februara 1992. godine.
Elvir Švrakić rekao je za Stav da je Hayat imao svoju, uvjetno rečeno, osnivačku, promotivnu skupštinu u julu 1991. godine. Oko ideje Hayata okupila se grupa ljudi koja je imala nešto drugačiji pogled na život u Jugoslaviji te je također, pojašnjava, predvidjela i šta nam se sprema.
“Ta grupa okupljenih ljudi željela je jedan alternativni medij i već tada se krenulo s pripremama oko njegovog pokretanja. Prvo emitiranje bilo je 24. februara 1992. godine, svega nekoliko dana prije početka agresije na našu domovinu. Iskren da budem, iako je moj otac Emin Švrakić u to doba bio jedan od osnivača, meni se ta ideja činila nemogućom. Imali ste entuzijaste, bez nekog budžeta, koji žele osnovati televiziju. Pošto sam se bavio tehnikom, bio upoznat s tim šta podrazumijeva televizijska produkcija i šta je potrebno za emitiranje programa, ta zamisao za mene bila je nerealna. Međutim, ispostavilo se da nisam imao pravo. Uspjelo se s poluprofesionalnom opremom krenuti u ovu priču koja, hvala Bogu, traje sve do danas. Ja sam se ekipi Hayata pridružio u julu 1992. godine. Te godine agresije bile su strašne i svakodnevnica su nam bile krađe opreme, paljenje studija, devastiranje prostorija... Uzmemo li tadašnju cjelokupnu društveno-političku situaciju u obzir, i više je nego jasno da smo bili patriotski usmjerene uređivačke politike i takvi smo i ostali. Bilo je tačno 27 ljudi na radnoj obavezi, dobro se sjećam te brojke, i radili smo”, istakao je uz napomenu da je njegov lični uspjeh to što je uspio izdržati gotovo pola životnog vijeka i skoro čitav radni vijek u branši koja je dosta stresna i nepredvidljiva.
ČOVJEK NA PRVOM MJESTU
Hayat je za svoje tri decenije djelovanja imao mnogo lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Bilo je, kako sam Elvir Švrakić priznaje, uspona i padova. Uprkos svemu, govori kako je najvažnije biti uporan, držati se prvobitnog cilja i vjerovati u sebe.
“Period agresije sigurno je bio najteži i za Hayat, baš kao i za mnoge druge ljude. Naprimjer, kada ode kamerman kući s posla, niste bili sigurni hoćete li ga sutra uopće vidjeti živog. Onda niste bili sigurni hoće li biti uništena oprema, hoće li granata raznijeti prostorije. Taj period našeg djelovanja bio je najteži i ništa što se kasnije dešavalo ne može se porediti s tim razdobljem. Pravo da kažem, od 1996. godine prema ovamo bilo je svega i svačega, velikih uspona i padova. Svjetska ekonomska kriza pogodila je i nas 2009. godine i s njom smo se izborili, vjerovali ili ne, tek prije dvije godine. Ulaskom u našu novu zgradu u Vogošći 2010. godine mi smo imali 297 radnika, a onda smo, kako bismo preživjeli, 2013. godine broj radnika smanjili za 130. To je za mene bilo izuzetno teško, kada morate od 297 ljudi izdvojiti 130 koji će ostati bez plate. Ipak, ako su ostali bez plate, nisu bez nafake. Svi su se, hvala Bogu, snašli, našli su nove poslove i rade. Bilo je nezgodno i za vrijeme trajanja pandemije virusa korona. Ja sam odmah na početku sazvao sastanak i svima rekao kako bude njima tako će biti i meni. Također, rekao sam da nastavljamo raditi punom parom tako da smo uspjeli čak i povećati produkciju. Bilo je i izuzetno lijepih momenata, posebno kada je riječ o projektima. 'Zvijezda možeš biti ti' je muzički šou kojim smo s do tada nepoznatim pjevačima uspjeli napuniti Zetru, uspjeli prodati 15.000 karata”, priča nam upravo o usponima i padovima koji su, kaže, sastavni dio svakog posla.
Hayat televizija uvijek je bila poznata po tome što je na prvo mjesto stavljala vlastiti kadar. Svi oni iole upućeniji u rad ove medijske kuće znaju da se njeni uposlenici drže gotovo kao porodica.
“Nešto najvrednije što možete imati, bez obzira na to u kojoj ste firmi, jesu ljudi. Hayat se trudio uvijek čovjeka staviti na prvo mjesto. Kada bismo podijelili postratni period u BiH na otprilike tri dekade i kroz to gledali globalna kretanja u bh. privredi, može se kazati da su mnogi, posebno u toj prvoj dekadi, uspostavili robovlasnički sistem djelovanja, što je pogubno. Međutim, u posljednjih desetak godina, pogotovo u posljednje dvije-tri godine, sve kompanije u BiH shvatile su da su ljudi najveće bogatstvo. Da ništa nemate, uz sretne i zadovoljne saradnike sve ćete moći postići. Vidimo da su mnoge privatne kompanije u našoj državi zatvorene zbog manjka radne snage, čak se radna snaga i uvozi. Mi smo od samog starta uspostavili takav sistem u kojem smo i prijatelji osim što smo radne kolege. Čak smo od Internacionalne lige humanista jedne godine osvojili prvu nagradu kao najuspješnija privatna firma kada je riječ o radnoj atmosferi. Ja sam uvijek govorio da bih uz ove ljudi na livadi, uz nešto malo opreme, bio spreman upustiti se u neki biznis. Bez ljudi ste ništa”, dodaje Švrakić.
UREĐIVAČKA POLITIKA KONSTANTNA OD POČETKA
Generalni direktor Hayata je, između ostalog, glavni i odgovornik urednik s najviše staža na ovoj funkciji u postratnoj BiH. Njegovo višedecenijsko iskustvo daje mu za pravo da povuče paralelu između djelovanja medija u prošlosti i sada, da kaže koliko se stanje promijenilo u ovoj profesiji.
“Postoje određeni postulati kojih se svaki novinar mora držati bez obzira na to u kojem mediju i u kojem vremenskom periodu djeluje. Moram reći da se promijenilo dosta toga, pogotovo pojavom većeg broja medija. Nekada je kontrola, kada nismo imali digitalne medije, od Regulatorne agencije za komunikacije bila zaista kvalitetna. Dolazilo je i do zatvaranja pojedinih medija, dok je drugima slano upozorenje u kojem stoji da moraju raditi profesionalno ili će snositi posljedice. Za razliku od digitalnih medija, televizija ne može i ne smije izmišljati. Pojavom digitalnih medija bilo je očekivano da će televizija 'kaskati'. Digitalni mediji, u kontekstu prijenosa informacija, daleko su brži u odnosu na televiziju. Sada se na radiju i televiziji sve svelo na tzv. sporovozni program. Možete imati javljanja s terena i taj dio eventualno držati aktuelnim. Načini na koje pojedini 'mediji' rade totalno zbunjuju primatelje informacije. Imate farme fake news portala koji su namjenski osnovani kako bi dezavuirali javnost. Stoga vrlo često dolazimo u poziciju da publika prestane vjerovati 'tradicionalnim' medijima, a sve više se okreće digitalnim kvazimedijima. Rezultat je masovna dezorijentiranost. Danas naprosto ne možete biti sigurni u to šta je prava vijest. Bit ću slobodan kazati da je danas zaista malo pravih medija koji imaju budućnost. O tome možda najbolje govore 'mediji' koji bivaju osnovani prije izbora, traju pet-šest mjeseci i nakon toga jedva preživljavaju do idućih izbora”, objasnio je.
Svaki veliki medij u našoj državi u nekom trenutku našao se na nišanu ovih ili onih struktura koje u svojim rukama imaju koncentriranu određenu količinu društveno-političke moći s krajnjim ciljem promjene uređivačkog identiteta te televizije, radija, internetskog portala i/ili novina. Hayat, kao medijski gigant koji opstaje na bh. medijskom tržištu tri decenije, nije ostao pošteđen ovakvih napada.
“Svaki medij ima pravo na svoju uređivačku politiku. Pogledajte samo zapadnu stranu svijeta. Tamo tačno znate koji medij podržava koje ideje. Ovdje, kod nas, mantra se o objektivnom novinarstvu i provjerama na dvije strane. Da, to je tako, ali kod klasičnih vijesti. Potrebno je odvojiti komentar ili talk show od klasičnog prenošenja informacije. Treba imati nepristranost, objektivnost i profesionalizam, ali vam niko ne smije oduzeti pravo da zastupate određene ideje. Mi smo zaista uvijek bili odlučni u nakani da podržimo svakoga ko je za BiH onakvu kakvu su je njeni građani zamislili. Onakvu kakva je posljednjih hiljadu godina, kakva je potvrđena 1943. godine, zatim 1991. i 1992. godine, pa donekle i u Daytonu. Podržat ćemo i svakoga ko je za ravnopravnost svih stanovnika BiH te svakoga ko je za razvoj bh. privrede. To su još dvije bitne stavke. Ko god je za BiH, za ravnopravnost njenih stanovnika te za razvoj bh. privrede, uvijek je imao i imat će našu potporu. Nas su jedno vrijeme vezivali za Stranku demokratske akcije, onda za Stranku za BiH, potom za Savez za bolju budućnost, a na kraju opet za SDA. I, nažalost, svi su se toga držali. Međutim, skoro da nije bilo onih koji su se zapitali jesmo li mi mijenjali svoju uređivačku politiku ili je ona ostala konstantna. Nedavno sam na jednom skupu uvaženih kolega urednika i novinara rekao da nakon što malo 'porastete' imate pravo i na svoje mišljenje. Smatram da niko nije kriv onim medijima koji se svrstavaju na ovu ili onu stranu. Treba govoriti istinu i ništa osim istine, tada ste najsigurniji. Svjedoci smo da ne prestaje hajka na Faktor, Stav, Hayat, a od prije nekoliko mjeseci i na Klix, u čijem centru je tvrdnja da smo 'politički nastrani'. Zbog takvih medijskih udara trpite i udare nekih opskurnih, ali ujedinjenih političkih stranaka koje tako pokušavaju mijenjati uređivačku politiku medija koji djeluju istinski nezavisno i neutralno”, viđenja je Elvir Švrakić.
AUTENTIČNOST GRADILI KROZ AUTORSKI PROGRAM
Hayat televizija svoju autentičnost izgradila je kroz autorski program. Svakodnevno, uključujući i vikend, emitiraju pet sati vlastite produkcije, što ih čini daleko najuspješnijom televizijom ovog formata na teritoriji naše zemlje.
“Kada kupujemo strani program, to su sada gotovo stoprocentno serije iz Republike Türkiye, kupujemo ono što je provjereno, u konkretnom slučaju, na tržištu Republike Türkiye. One su, interesantno, daleko gledanije u odnosu na autorske projekte televizija koje ih emitiraju. Međutim, u BiH nije tako. U BiH ovaj serijski program ima svoju zavidnu gledanost, ali je autorski program, barem kada je Hayat u pitanju, najgledaniji program. Na prvom mjestu kod nas su 'Vijesti u 7', kao centralna informativna emisija, zatim 'Zimska kuhinja', a onda slijede zabavni programi koji su, opet, samo naprvu zabavni jer u njima je objedinjeno dosta i turističko-edukativnog materijala. Zatim dolaze dijaloške emisije te prikazivanje serija. Mislim da smo napravili odličan balans između autorskog i kupovnog programa iako je, naglašavam, autorska produkcija nama na prvom mjestu. To nam daje autentičnost i zbog nje imamo uposlenih 170 ljudi. Da nje nema, vjerovatno bismo imali oko 25 radnika, radili bismo malo drugačije, ostvarivali najvjerovatnije iste prihode uz daleko manji trošak. Ipak, opredijelili smo se za nešto drugačiji i, pokazalo se, dosta bolji koncept. Pravila RAK-a televizije obavezuju da u prime timeu od 19:30 do 00:00 sati emitiraju sedamdeset minuta autorskog programa. Toga se moraju pridržavati sve televizije, ali je pravo pitanje na šta se potroši tih sedamdeset minuta. Mi dnevno produciramo pet sati autorskog programa, i subotom i nedjeljom, i trudit ćemo se održati taj tempo. Imamo četiri studijska prostora, sigurno ih nismo pravili kako bismo emitirali strani program”, njegove su riječi.
Od 2004. godine uz Hayat televiziju posluje i izdavačka kuća Hayat Production, koja se etablirala kao label koji je za vrlo kratko vrijeme u svom okrilju uspio sakupiti sva najveća domaća muzička imena. Osim izdavačke djelatnosti, Hayat Production također je poznat i po organizaciji događaja te produciranju muzičkih spotova. Ekipu ove izdavačke kuće čine kreativci non-stop uključeni u potragu za inovacije u radu, što bez sumnje mora dovesti do uspjeha.
“Izdavačka kuća Hayat Production osnovana je dok je još kaseta bila nosač zvuka. Nakon tri godine pojavljuje se CD, a vidimo da sada imamo i streaming platforme. Tako da je uspjeh ovisio od prilagođavanja brzini tih mijena. Hayat Production je izdavačka kuća, ali mnogi se pitaju šta to znači danas kada sam autor i izvođač mogu ujedno biti i izdavači vlastitog materijala. Ipak, s obzirom na to da djelujemo na tri polja – mediji, digitalni sektor i izdavačka djelatnost – uspijevamo autorima i izvođačima i dalje biti ravnopravni partneri. Moram istaći da imamo izuzetno kvalitetnu saradnju s domaćim autorima i izvođačima, kako kroz televiziju, tako i kroz izdavačku kuću, tako da bi veza te tri strane, ako Bog da, trebala da traje. No svjetska pravila se mijenjaju, možda na snagu stupi individualna zaštita autorskih prava. Sve u svemu, Hayat Production posluje pozitivno kroz sve ove godine i zbog toga smo sretni. Pozitivno je poslovala ova izdavačka kuća i kada se u potpunosti prešlo s tvrde kopije na digitalne inačice, kada smo morali uništiti kasete i CD-ove vrijednosti od oko 150.000 KM. Kada je riječ o muzici, Hayat televizija ima i dva muzička kanala i mislim da je to sasvim dovoljno. Jedan je posvećen pop i rok muzici, dok je drugi više folk orijentiran. U pripremi imamo i jedan serijsko-filmski kanal, ali i jedan kulinarski. To su projekti koji bi svjetlo dana trebali ugledati kada se steknu svi uvjeti”, govori o budućim projektima.
Na samom kraju, Elvir Švrakić je rekao da će u periodu koji dolazi raditi na dodatnom poboljšanju programa i educiranju kadra. U 2023. godini nastavit će sa svim onim projektima koji su se do sada pokazali uspješnim, s posebnim fokusom na žive programe.
Da je Hayat mjesto ugodnog poslovanja i da je kadar najvažniji resurs, najbolje govori činjenica da u ovoj medijskoj kući postoje ljudi koji tu rade decenijama. Osim toga, značaj Hayata se ogleda i u spremnosti za obučavanje i očuvanje mladih medijskih radnika, čije prisustvo unosi svježinu u kolektiv i biva generator novih ideja. U nastavku se nalazi djelić onoga šta je o Hayatu imao reći samo dio njegove velike porodice.
“Uvijek za sebe kažem da sam bila djevojka iz naselja čuvana pod staklenim zvonom koja je okušala svoju sreću u masi drugih željnih rada na televiziji. I u toj svojoj želji sam, zahvaljujući svom trudu i radu, ali i spremnosti Hayata da pruži priliku, i uspjela. Osim što je nama struka vodilja, profesija, ispunjavanje novinarskih obaveza, ovi ljudi vremenom postanu čovjeku mnogo više od radnih kolega. To je za ovih 15 godina postalo zaista tako. Iako djeluje kao intimiziranje, to je moja porodica. S Hayatom rastem već trideset godina, a petnaest živim. Hayat je bio taj koji je prepoznavao talente i istinski im pružao prijeko potrebnu šansu, što je svakako dobar znak za sve one koji se žele profesionalno baviti novinarstvom. Dobar znak jer znate da postoje oni koji će cijeniti znanje”, govori Dalila Omerović, jedno od zaštitnih lica Hayata, koja već broji petnaest godina od dolaska na ovu televiziju.
“Ja sam svoje prve profesionalne korake napravila na Hayatu još 2015. godine. Nakon toga život me odveo na neka druga mjesta, ali sam se nedavno, mogu slobodno reći, vratila kući, ali i sebi. Iako sam u jednom momentu otišla s Hayata, Hayat nikada nije otišao iz mene. Sama emocija i atmosfera je prirodna ovdje. Hayat je mjesto koje mladog čovjeka nauči poslu i profesionalizmu, ali još je bitnije da od starijih kolega dosta naučite i o ljudskosti i moralu u ovom pozivu. Ovdje djelujemo kao jedna porodica, što je puno više u odnosu na ono što možda možemo imati u drugim radnim sredinama i profesijama, okrenuti smo jedni drugima i to je ono što svi primijete. Uporedim li moj odlazak s Hayata i povratak, mogu reći da se ništa nije promijenilo u tom segmentu. Domaćinski odnos je zadržan”, ističe voditeljica Minja Tufo.
“U Hayat sam stigla neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, sa svojih 18 godina, kao studentica prve godine žurnalistike. To je bio decembar 1995. godine. Naravno, kao djevojka od 18 godina, kao brucoš koji je živio pod granatama četiri godine, ne mogu reći da sam bila najspremnija za obaveze koje nosi ovaj posao. Ipak, tu sam ostala 27 godina iako nisam ni slutila da će sve tako biti. Upisala sam žurnalistiku u želji da počnem raditi u medijima. Došla sam u Hayat po prirodi stvari i moj prvi posao je bio posao terenskog novinara, ali vrlo brzo ušla sam u studio. Iako mi jesmo kao porodica, to nije ono što me je zadržalo ovdje sve ove godine. Mene je zadržala sloboda i apsolutna profesionalnost. Sloboda novinara i urednika da se ispolji, iskaže, da mu ne bude gušen personality, da može biti kreativan bez bilo kakve sprege, a još je važnije što je Hayat od samih početaka do trenutka našeg razgovora sve temeljio na pravilima struke. Od dana mog dolaska i VHS kamera i kaseta, koje se danas smatraju muzejskim primjercima, Hayat je u tehničkom smislu pratio sva svjetska dostignuća, također i u programskom, uposlenici su išli na edukacije širom svijeta. Ja sam do svoje 25. ili 30. godine proputovala od istoka do zapada, sve s ciljem edukacije”, rekla je urednica Sanela Junuzović i uposlenica u sektoru nabavke stranog programa.
“Na Hayat sam stigla već sada davne 1993. godine. Prije toga sam radila na jednoj radijskoj stanici i s obzirom na to da sam dobra prijateljica s direktoricom Almom Švrakić, koja mi je i kolegica jer smo zajedno prošle i kroz osnovnu i srednju školu te Muzičku akademiju, javljeno mi je da se upraznilo mjesto na Hayatu. Sve je počelo spontano. Došla sam da probam mogu li raditi taj posao i ostala. Čitav život sam u muzici, muzika je moj život i profesionalno opredjeljenje, a Hayat mi je dao mogućnost profesionalnog rada i napredovanja u struci. U Hayatu imate potpunu slobodu u razvitku svojih potencijala. Ja sam dala sve od sebe i, neću biti skromna, mojim ličnim radom i radom mojih kolega utjecali smo na bh. muzičku scenu. Ako se sjetite samo naših muzičkih programa, sigurno ćete biti u stanju nabrojati dosta imena koja smo iznjedrili, a koja su danas u samom vrhu ovog zanimanja”, naglasila je Amela Gadžo, urednica muzičkog programa.
